Izvođač: Mayall, John
Izdavač: Decca Records
Izdanje: 1966
Trajanje: 37.06
Ocjena: 4.5/5
Album koji je pokrenuo britanski blues pokret danas zvuči možda malo naivno, ali 1966. bio je pravi mali šok, a za to su zaslužna gospoda John Mayall i naravno Eric Clapton. Eric, koji je prije toga, nezadovoljan pop pristupom benda Yarbirds, napustio grupu, pod Mayallovim mentorstvom upoznaje blues u njegovu najčišćem obliku. Ovih dana Eric opisuje Mayalla kao “očinsku figuru” uz čiju se pomoć, kako sam kaže, “naučio jako puno, u jako kratkom roku”. Tu se prije svega radi o njegovu sviranju, koje u velikoj mjeri duguje bluesterima poput Freddieja Kinga, Otisa Rusha i prije svega Roberta Johnsona.
Bluesbreakers je u svakom pogledu velik korak naprijed kad je riječ o blues sceni 60-ih. Album, koji se u cijelosti oslanja na “doprinose” spomenutog dvojca, nudi nekoliko autorskih skladbi, kao i obrade starih blues standarda, među kojima je zaista teško izabrati najbolju. Kombinacija Mayallova vokala i Hammonda, preko kojeg Clapton svojom sirovošću sve redom “pali”, i danas zvuči potpuno svježe. Velika zasluga za to ide i produkciji, za koju je bio zadužen Mike Vernon.
Album otvaraju dvije obrade, i to Rushev All You Love (vjerojatno jedna od najboljih verzija uopće) te instrumentalni Hideaway, čija vrlo maštovito improvizirana izvedba predstavlja Mayallov sastav u odličnom raspoloženju. Ni Clapton ne zaostaje. Posebno je nevjerojatan njegov očit napredak otkako je napustio Yardbirds. Godina nastupanja (!) s Mayallom urodila je plodom, a to se vidi u njegovu potpuno “crnačkom” gitarskom zvuku, koji obavija njegov agresivni pristup. Key To Love, pjesmu o ženama i problemima s njima, zapravo pokreće ta Claptonova “crna” energija, koja uz Mayallovu vokalnu pratnju izvlači na vidjelo osjećaje svih vrsta i boja. Istu priču nam priča Little Girl, razigrana “heavy” blues stvar obojena puhačima, u kojoj se John i Eric veselo izmjenjuju u “riječima”.
Zanimljivost je verzija zatvorske pjesme (!?) koju Mayall sam izvodi uz pomoć usne harmonike u stilu Sunny Boya Williamsona. Budući da je riječ o više solo “izletu u prirodu”, lijepo je što stvar ne traje baš dugo, što pak ne vrijedi za Double Crossing Time, inače jedino zajedničko Johnovo i Ericovo djelo, koje nam govori o drugoj, “ljepšoj” strani Jacka Brucea. Slijedi posjet gospodina Raya Charlesa sa svojim What’d I Say, koji nas časti fenomenalnim solom na bubnjevima. Kako McVie tu usred svega broji taktove, vjerojatno nije jasno baš puno ljudi, ali činjenica ostaje da stvar zvuči suludo! Nakon te ludosti, koja je razumljivo svojedobno zaključivala Mayallove koncertne set liste, zazvuči još jedna “up tempo” stvar, Parchman Farm. Ovaj put doduše bez Claptona, kojem se sve skupa činilo preslabo zanimljivo, ali s energičnim Johnovim solom na harmonici.
S obzirom na to da se dečki općenito bave uglavnom glazbom punom emocija, ne iznenađuje ni jedna malo “ženskija stvar” naslova Have You Heard. Ovoj teškoj štiklici punoj tuge, ispunjenoj gitarskim solažama punim očaja, jednostavno se ne može odoljeti. Jednostavno, a učinkovito, kao i obrada Ramblin’ On My Mind, starog lisca Roberta Johnsona, kojeg Clapton od svih bluesnih velikana najviše cijeni. Clapton se tu uopće prvi put okušava u ulozi vokalista, za što treba zahvaliti prije svega Mayallu, koji je mladića u tome neprestano poticao. Festival gitarskog bluesa nastavlja se sa Steppin’ Out, još jednom Ericovom miljenicom, koja kasnije postaje i čest dio repertoara Cream. Blues je posvuda, tako i u It Ain’t Right, koja Mayallu i njegovim vragolijama na usnoj harmonici daje posljednju riječ na albumu.
Bluesbreakers je album koji je u mnogočemu približio blues glazbu široj publici, a primjetan je i njegov utjecaj na ljude kojima je blues bio bliži. Jedan od njih je, među ostalima, i sam gospodin Jimi Hendrix, koji je već prilikom prvog posjeta Velikoj Britaniji, po uzoru na Claptona, kupio svoj prvi Marshall pojačalo! Što se pak tiče samog dvojca Mayall – Clapton, ubrzo su svaki krenuli svojim putem, koji su tako uspješno započeli upravo s Bluesbrakers With Eric Clapton.
Postava
John Mayall – vokal/klavir/orgulje
Eric Clapton – vokal/gitara
John McVie – bubnjevi
John Almond – bariton saksofon
Alan Skidmore – tenor saksofon
Dennis Heatley – truba
Produkcija
Mike Vernon
Popis skladbi
1.All Your Love
2.Hideaway
3.Little Girl
4.Another Man
5.Double Crossing Time
6.What’d I Say
7.Key To Love
8.Parchman Farm
9.Have Youe Heard
10.Ramblin’ On My Mind
11.Steppin’ Out
12.It Ain’t Right
