Lokacija: Ljubljana / Ljubljanski grad / Slovenija
Datum: petak, 28.06.2019
Napokon je tu posljednji lipanjski petak 2019. Još jedan zapaljivi dan, ali ujedno i središnji dan ovogodišnjeg prvog izdanja festivala Bluesland, koji se tako preimenovao iz Motorcityja i iz Tolmina preselio u Ljubljanu, točnije na Ljubljanski grad. Drugi dan festivala otvorio je hrvatski izvođač Tomislav Goluban sa svojom pratećom postavom! Izrazito vješt i spretan svirač usne harmonike te vokalist.
Malo prije osam navečer ovaj izvrsni i međunarodno priznati svirač usne harmonike započeo je svoj nastup te uz pratnju svog kvarteta izvodio slikovitu mješavinu roots bluesa, countryja, recimo kar američke tradicionalne glazbe, koju je zanimljivo tu i tamo začinio čak i s malo etno melosa domaćih zagorskih korijena. Cijelo vrijeme izrazito šaljivo, opremljeno domišljatim rješenjima i s punokrvnim zaletom, što je značilo da je njegov nastup pružio uvid u glazbenika koji razvija svoj samonikli glazbeni karakter, uz inače vrlo domaći i poznat odjek, kakav generira sam kalup blues glazbe. Tomislav je čovjek koji se brzo potpuno uživi te nevjerojatnom spretnošću prelazi čas iz središnje uloge sviranja usne harmonike, čas u vrlo dobrog vokalnog interpreta, pri čemu mu nikako nije stran »plesni korak«, jer cijelo vrijeme barem malo lupka i udara nogom o tlo, dok sam sebi diktira ritam i kao pogonski motor zapovijeda svojoj skupini. Riječ je o iznimno cijenjenom glazbeniku, dobitniku brojnih priznanja, čak je endorser usnih harmonika marke Hohner, koji se može pohvaliti i bogatim glazbenim opusom, jer neprestano izdaje albume. Ove je godine izašao najnoviji »Chicago Rambler«. Definitivno čovjek koji svojim energičnim i vihorastim temperamentom, strastima i proživljenošću vrlo brzo stječe simpatije i naklonost masa. Iako je drugi dan obećavao tek nešto veću posjećenost od prvog, Tomislav je definitivno za svoju iskazanu scensku izvrsnost i vještinu slikovitog nastupa zaslužio mnogo, mnogo više pozornosti.
Laura Cox! Uslijedio je nastup vražje Laure Cox i njezina udarnog tria! Kvarteta, zapravo. Laura Cox je prije svega rockerica, odnosno cura koja ima više zajedničkog s Joan Jett i Litom Ford nego s bluesom. To je najavio i žestok i nazubljen rock’n’roll stav, koji je evocirao s jedne strane poluge starih dobrih Judas Priest, Saxon, Thin Lizzy, a s druge podrugljivost southern rocka. »Oštro odjevena cura« bila je odjevena u kožnu jaknu, sijevala je munje iz očiju i doista se osjećalo da je gladna nastupanja. Nažalost pred skromnom posjetom, ali ipak. Kočnica nije bilo i bend je dijelio šamar za šamarom dok je trčao po pozornici i agilno iskorištavao njezin prostor. Laura Cox je uz to što je gitaristica i prodorna pjevačica te posjeduje onaj drski autoritativni stav koji preuzima fokus slušatelja, a istodobno je kao djevojka izvrsna gitarska solistica i akrobatkinja sviranja gitare, koja je tijekom koncerta dodatnog gitarista tek rijetko pustila »ispred sebe«, dakle na poziciju sviranja solaža. Retro sočno i nostalgično, opterećeno sočnom škripavom i prodornom zavjesom potentnog gitarskog rifanja, okretnih solaža. Bez komplikacija, nego s obiljem drske, žestoke, visokooktanske drže, kojom je karizmatična glazbenica punokrvno preuzela slušatelje te tako sa svojom ekipom isporučila pravo retro-hard-heavy rockersko misno slavlje. Laura Cox, inače glazbenica francusko-engleskih korijena, na je Blueslandu predstavila svoj studijski prvijenac »Hard Blues Shot« (2017). I naravno glatko uvjerila! Nastup koji bi se još slušao i slušao!
Sven Hammond je naš stari znanac, koji je nastupio na prošlogodišnjem izdanju festivala Motorcity u Tolminu i već tada punokrvno uvjerio izvanrednim pristupom. Zapravo je na ovogodišnje prvo izdanje Blueslanda stigao s istom pratećom ekipom, u kojoj je pozornost naravno preuzimao silno živahni i agilni vokalist Jared Grant, koji je jedini novajlija u postavi. Sven Hammond, originalno Sven Figee, započeo je scenski šou produljenim uvodnim jamom, gdje je bend zagrijavao udove i prste, a u svakom slučaju inače odlični i iskusni nizozemski »hammondist« vrlo je brzo stupio u središte događanja kad je nasuo nekoliko drsko čokatih Hammond linija, koje je oplemenio solističkom duhovitošću i začinom. Bend je i na ovom koncertu predstavljao još uvijek aktualni studijski album »Ritual« (2017), s kojeg su u repertoar ušle Ceasar te naslovna skladba. Koncert je otvorila Moet Jit Wete, odsvirane su još The Usual Suspect, pa Hero, rock’rollovski naoštrena Happy People,… Odličan blues funk fusion bend, u posve opipljivoj ravnoteži između jama i muzikalne dostupnosti, ritmički koketne privlačnosti. Sven je majstor svog zanata, bend gradi izreden žmoht, djeluje snažno, uigrano, kemijsko djelovanje međusobnih veza ukazuje na to da je riječ o ekipi koja se međusobno izvrsno poznaje! Potencija!
Richie Kotzen kao glavni nositelj drugog dana festivala naravno je isporučio i ujedno festivalski vrhunac tog dana. Kotzen od pamtivijeka nastupa kao udarni trio, društvo mu uvijek prave još dva virtuoza u ekipi. Basist i bubnjar, koji nisu stalni članovi i u pravilu na svojim pozicijama izdrže tek nekoliko turneja, jer Kotzen vrijedi kao kantautor i samostalni umjetnik koji je uz činjenicu da je odličan gitarist i pjevač, postupno postao i usavršeni multiinstrumentalist i producent, što znači da u studiju može sve odraditi potpuno sam. Uz mnoštvo neprestano rađajućih kreativnih ideja, odnosno slobodoljubivih domišljatosti, takav glazbenik treba i golemo prostora i slobode da se može slobodno razvijati i izražavati. Novi studijski album je u nastajanju, aktualni i ukupno dvadeseti »Salting Earth« izašao je pretprošle godine. Kotzen je i prilikom ovog posjeta Sloveniji ponovno punokrvno očarao i začarao. Doduše, koncert je u općem zbroju djelovao vrlo rutinski. Jednostavno. Toliko kilometraže imaju njegovi prsti i glasnice. A Kotzen, koji je u svom purizmu traženja organskih vibracija i prirodnih tonova već duže vrijeme prešao na golo trzanje žica te pritom potpuno ukinuo uporabu trzalice, kroz godine postaje toliko profinjen i mekan, doslovno filigranski osjećajan umjetnik, da gitara tijekom svog jecanja doslovno oživljava sve umjetnikove emocije. Soulovski vokal, za koji misliš da pripada tamnoputom glazbeniku kad zažmiriš, sazrijeva kao staro dobro vino, a Kotzen je povrh svega što čujemo u njegovim kompozicijama nadahnut i djelima motown bendova, voli i ugladenu muzikalnost pop sastava poput Hall & Oates. Njegov put nije primarno blues, nego je glazba doduše jezgrom zagledana u njega, no u talioničkom loncu ekspresivne fuzije nalazimo i obilje elemenata hard rocka, popa, soula pa čak i jazzovske fuzije. Richie Kotzen je dakle apsolutni glazbeni posebnjak i unikat. Koristi i lijepu žetvu sweep picking tehnike, što se sviranju bez trzalice savršeno uklapa i to daje njegovu stilu dodatnu notu neobičnosti, točnije jedinstvenosti. Njegovo je soliranje dodir s čarobnom zanesenošću, a kad se nađe za mikrofonom, spretno mijenja ulogu briljantnog gitarista u ništa manje briljantnog pjevača. Gitarski virtuoz i izvrsni vokalist u repertoaru je među ostalim odsvirao Peace Sign, Love Is Blind, Remember, Fear, Bad Situation, Doin’ What The Devil Says to Do, novu Venom, gdje je opčinio izvanrednim bendanjem unutar rifa dok je pjevao zahtjevne vokalne linije, pa Stand iz vremena njegova boravka u Poison, Go Faster i Fooled Again – potonje tri pred kraj.
Zanimljivo je to da je glavninu koncerta Kotzen odsvirao s krem-bijelom Fender Stratocaster gitarom i da je samo uvodno koristio svoj standardni »Tele«. Čovjek koji je ponovno opčinio svojim nastupom i baršunastošću. Takva su bila i očekivanja, koja je Kotzen dakle s perjanom lakoćom opravdao. Drugi dan zaključen je novim briljantnim nastupom jedinstvenog Kotzena.
tekst: Aleš Podbrežnik & Primož Novak
fotografije: Aleš Podbrežnik
