Lokacija: Ljubljana / Ljubljanski grad / Slovenija
Datum: četvrtak, 27.06.2019
Idemo odmah na prizorište. Sat je malo pred osam i nalazimo se na početku prvog Bluesland festivala, zakonitog nasljednika nekadašnjeg tolminskog Motörcity festivala. Prvi dan, prvi izvođač. Bad Notion. Slovenci. Jedini slovenski izvođač na ovogodišnjem izdanju ovog međunarodnog blues festivala. Bad Notion su, a to sam već više puta zapisao, nevjerojatna postava, i za današnje vrijeme i za slovensku glazbenu scenu. Grega Smola Crnkovič je dakle onaj tip koji je, kao glasnik nove generacije rockera, preuzeo na sebe doktrinu svjetske ostavštine bluesa i uz dvojicu ništa manje uglađenih virtuoza te u sastavu udarnog tria prenio, odnosno transformirao u novu prekrasnu blues rock avanturu. Nova generacija, za nova vremena dakle. Bend je u sat vremena nastupa uglavnom svirao autorske stvari (Gunkoza, Cikorija, Arabia, Bossa Noga,…) koje bi se uskoro trebale naći na studijskom prvijencu, dodao obrade Hendrixa i Stevieja Raya Vaughana te ponovno puno krvi i mesa uvjerio doista nevjerojatno uigranim i uglađenim nastupom u kojem nije bilo pogreške. Uz Gregu, trio nevjerojatnom agilnošću i tehničkom uglađenošću upotpunjuju još bubnjar Žiga Korenčič i basist Rok Skoliber, a energetske silnice u ovom su triju doista izvrsno raspoređene. Iako Grega privlači pažnju jer pridonosi glavni vokal i maratonski pejzaž briljantnog soliranja, za što je prije toga morao dobar komad vremena, među ostalim, spavati s knjigom tablatura i notnih crtovlja Stevieja Raya Vaughana, doprinos ostale dvojice drugara u ovom udarnom blues rock triju jezgrovito je primjetan. Grega je brz, snalažljiv, posjeduje kontrolu, preciznost i profinjen osjećaj za gradaciju drame unutar duljih instrumentalnih dijelova. Unatoč kratkom karijernom stažu, njegova je vještina ovladavanja šestožičanom teorijom već konkretno dotjerana. Bend je iz nastupa u nastup sve bolji i bolji, a dečki svojim neukrotivim talentom potence i izvedbene briljantnosti, s obzirom na to da su novajlije, već sada stvaraju pravu malu »badnotionmaniju«, sličnu onoj koju su samo šačicu godina ranije zapalili Prismojenci te su tako uz Prismojence vodeća skupina koja danas u Sloveniji nosi štafetu pravog mini blues revivala. Iako skromni dečki, odmjeravaju div-korake prema esenciji bluesa. Tome dodaju i elemente rock naoštrenosti, funk kinetizma, a u Arabiji nije strana ni uporaba arabeski. Bend koji odlučno kuca na vrata vrućih skupina novog blues revivala i bend o kojem ćemo još puno lijepog čuti i pročitati. Izvrstan uvodni izbor dakle za otvaranje festivala, a vama, dečki, nestrpljivo čekamo vaš studijski prvijenac.
Nakon Bad Notion predstavio se francuski blues rocker Manu Lanvin, koji je definitivno dao sve od sebe da uvjeri šačicu posjetitelja. Među ostalim, sa svojom sjajnom plavom gitarom prošetao se i među posjetiteljima ispod pozornice. Iako je Lanvin francuski izvođač, nedvojbeno se osjetio utjecaj američke blues škole. Energični Lanvin, kojeg su pratili samo basist i bubnjar, svojim je sviranjem, u kojem se vidio utjecaj Jimija Hendrixa i Stevieja Raya Vaughana, više nego uvjerio. Lanvin iza sebe već ima desetak albuma. Pokazanim si definitivno zaslužuje veću pažnju. Dočekao ga je pogled na desetkovano prizorište, gdje ga je slušala desetak posjetitelja, no zbog toga si nije previše razbijao glavu, nego je skočio s pozornice i odsvirao lijepi komad solaže u jednoj od pjesama među publikom, u kojoj ga je, među ostalima, dočekala i naša “neispravljiva” ljubiteljica blues glazbe Neisha, naravno s prstom neprestano na okidaču “pametnog” telefona.
Slijedio je Mike Sponza, koji je na pozornicu doveo poprilično opsežnu postavu. Gitarist koji je za sebe tvrdio da je proizvod šezdesetih pokazao je svojim nastupom obilje iskustva. U prvi plan došao je i blues po uzoru na šezdesete, što su kasnije potvrdile i dvije, prema kraju koncerta postavljene, obrade legendarnih Cream. Sve skupa bilo je življe, a naravno nije izostala ni poneka sporija, odnosno mirnija skladba. Mike Sponza je naš stari znanac, koji je dobro povezan i sa suvremenom slovenskom glazbenom scenom jer je već mnogo puta nastupao kod nas. Iznimno je iskusan i cijenjen glazbenik koji je u karijeri surađivao s imenima kao što su Bob Margolin, Ian Siegal, Georgie Fame, Pete Brown, Lucky Peterson, Louisiana Red i napokon sa slovenskim asom jazz gitare Primožem Grašičem. Sponza je otvoren za različite izazove i svejedno mu je nastupa li sam na pozornici ili u duetu, a nisu mu strana ni povezivanja u proširene članove glazbenih kolektiva. Bluesland je dolaskom Sponze dobio onaj dodatni začin šaljivosti, tako da se u Sponzinu nastupu, koji je u obraćanjima puno zafrkavao, doista dalo uživati. Sponza je, kao što je spomenuto, u karijeri isprobao gotovo sve, a posebno mu nisu strane suradnje i povezivanja s “big band” orkestrima. Upravo zato teži tome da je i njegova aktualna prateća postava višečlana, u koju su integrirane i dvije dodatne prateće vokalistice te puhačka sekcija! Oktet sa Sponzom na čelu tako je na pozornici izgradio stasit, bogat i pečatan zvuk koji se povijao od koketnog “groovea”! Sponza je i vrlo solidan vokalist i više od toga. Za Talijana mu pjevanje na engleskom ide silno dobro i to je njegov adut, koji mu uvijek širom otvara vrata međunarodnih prizorišta.
Kao glavna izvođačica dana prvog se dana na Blueslandu predstavila Ana Popović, koja se u Sloveniji nije zaustavila prvi put. Posljednji put nastupila je u Ljubljani prije četiri godine u Kinu Šiška, a dan poslije i na mariborskom Lentu. Popovićeva je počela svirati gitaru u tinejdžerskim godinama. Za nju ju je oduševio otac. U nekoliko ju je godina toliko zavoljela da se odlučila za studij gitare u Nizozemskoj, gdje se dogodio i preokret u njezinoj karijeri, kad je počela nastupati na sve većim koncertima i festivalima. Danas, nakon mnogih albuma, Popovićeva praktički predstavlja sam vrh suvremene blues rock scene, a ujedno dokazuje da i žena može biti vrhunska blues glazbenica.
Ana Popović, koja je na Bluesland stigla s novim albumom u džepu naziva “Like It On Top”, koncerte ne shvaća olako. Pobrinut će se za puni zvuk, zato je uvijek prate dodatni glazbenici koji su i tehnički “besprijekorno” uvježbani. Uz bubnjara i basista za bogatiju zvučnu sliku brinuli su još klavijaturist, trubač i saksofonist. Profesionalnost Popovićeve pokazala se dakle i kroz ekipu koja je prati na turneji. Kod svakog se člana vidjelo kakva je njegova uloga. Sama sinkronizacija članova ekipe bila je na odličnoj razini, čime glavni adut može lakše izvoditi svoje skladbe.
Popovićeva je na pozornicu izašla nakon uvodne skladbe, u kojoj je pokazala svoje vještine. Soliranja tu nije nedostajalo, no ipak nije bilo pretjerivanja kao kod nekih virtuoza. Naravno, kapa dolje za nastup u visokim potpeticama, kojima je i nadzirala svoje efekte. Ana Popović je u svom repertoaru odsvirala puno svojih hitova te i poneku obradu. Odsviranim je skladbama plivala u blues vodama, a naravno nije izostala ni poneka funk ili jazzerski obojena skladba. Višeslojnost njezina sviranja svakako daje još jedan razlog više da je se toliko više cijeni. Nedvojbeno vrhunski nastup koji su posjetitelji dobro zapamtili.
tekst: Primož Novak & Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
