Savatage (predgrupa: Vision Divine)
utorak, 28. 7. 2026.
Este (Padova) / Castello Carrarese / Italija
“Zoran Stevanović na vokalu”
Lijepa se ekipica okupila južno od Ikee u Padovi: dva starca iz ovog online rock-metal časopisa, siva glazbena eminencija državnog medija i stari koncertni suputnik s konkurentskog portala. Svrha posjeta pak, ostaci drugog najpodcjenjivanijeg benda u rock/metal sferi svih vremena. Ali lijepo, polako.
Ti si neoklasični metal gitarist, zoveš se Carlo Andrea, član si nove senzacije na power metal sceni, vani imaš album koji je redefinirao tu istu scenu, čeka te svijetla budućnost, novi album tek što nije izašao, a ti shvatiš da je tvoja umjetnička duša jedna i jedinstvena, pa ukradeš nekoliko članova postojećeg benda, dodaš im bivšeg pjevača tog istog benda, izdaš ploču s identičnom muzikom kao kod bivšeg benda i furaš paralelnu karijeru. I završiš kao predgrupa Savatage u dvorcu Carrarese jedne vruće ljetne večeri anno domini 2026.
Vision Divine su svoj set odsvirali i otpjevali na najvišoj mogućoj razini, s obzirom na neuravnotežen zvuk, svjetlost kasnih popodnevnih sati i (ne)zainteresiranost ovdašnje publike. Nezemaljski vokal Micheleja Luppija, neoklasične pasaže ludog gitarista s nadasve originalnim pozorničkim imenom Olaf Thoersen (gore spomenuti Carlo Andrea) i samouvjerena glazbena podloga ostalih glazbenika i snimljenih zborčića prikovali su nas pred pozornicu zasad još polupraznog parterra i mogli smo svjedočiti prvorazrednom melodičnom power metal egzibicionizmu, koji se nažalost izgubio na prevelikom prostoru, pregrijanom parteru i u relativnoj neizražajnosti kompozicija. Tehnička izvedba 10, opći dojam 6. Popis pjesama je dolje, bravo za Vision Divine.
Vision Divine – setlist:
1. A Clockwork Reverie
2. The Secret of Life
3. 18 (It Feels like Heaven)
4. God Is Dead
5. Versions of the Same
7. Identities
8. La vita fugge
Savatage. Jedan od “onih” bendova mog metal odrastanja. Nesretna braća Oliva. Usponi i padovi te prestrukturiranje u Trans Siberian Orchestra, koja svim današnjim članovima i povezanim osobama Savatagea omogućuje više nego udoban život. Koliko je današnja postava Savatage još Savatage pitanje je na koje ne treba odgovor.
Ja sam jedan od onih za koje je pravi Savatage završio s pločom Edge of Thorns (1993) i smrću gitarskog čarobnjaka Crissa Olive. Zato sam se uvijek opirao idejama o odlasku na koncerte početkom novog tisućljeća, kad su kroz vrata benda šetali svakojaki likovi, a skupina je iz meni nepoznatih razloga forsirala slavljene albume Dead Winter Dead (1995) i ludo dosadni The Wake of Magellan (1997).
Kako god, setliste prve turneje nakon više od 20 godina koncertne neaktivnosti (uz iznimku nastupa na Wackenu 2015.) ipak sam pratio i primijetio odmak od gore spomenutog obrasca, pa dileme nije bilo: teritorij dvorca Carrarese u gradiću Este i samostalni Savatage koncert dogodit će se s mnom u publici. I hvala metal bogovima na tome!
Popis pjesama možeš pogledati dolje, a kao prvi smo čuli izvedbu komada Warriors s albuma Power of the Night (1985) s Chrisom Cafferyjem na vokalu. Najveća poslastica uslijedila je malo kasnije s All That I Bleed s već spomenutog Edge of Thorns. Taj su komad izveli samo jednom na aktualnoj turneji.
Moja najveća briga pred koncert bio je predsjednik Državnog zbora Zoran Stevanović … a, da, Zak Stevens, koji me na albumima uvijek nervirao svojim polutonskim fušanjem i pretjeranim oponašanjem Jonova vokalnog stila. Ali godine su glasnicama ipak dobro došle. Tenor se prevalio u bariton i izvedbi u Esteu nemam što prigovoriti. Cijeli bend djeluje u savršenoj harmoniji, podržan čak dvojicom klavijaturista koji brinu i za prateće vokale, što pridonosi kvaliteti žive izvedbe.
Ritmičku osnovu drži bubnjar Jeff Plate, koji je s bendom službeno od albuma Dead Winter Dead , i Johnny Lee Middleton na basu, član s najdužim stažem. Na gitarama su majstor Al Pitrelli i Chris Caffery, koji je okolo od albuma Hall of the Mountain King (1987), ali uz gitarsku dominaciju Crissa Olive nikad nije dobio priliku kao službeni član.
Chris se maksimalno trudi održati na životu Crissovu atipičnu riffažu i ton pa na pozornici preuzima lavovski dio solo dionica, što pomalo iznenađujuće Pitrellija gura u ulogu ritam gitarista. Setlista je bila odlična, malo čudi da je s albuma Gutter Ballet (1990) priliku dobio samo naslovni komad.
Prvi put u dugogodišnjoj koncertnoj karijeri doživio sam kombinaciju srednje velikog metal benda i megalomanske produkcije velikih grupa. Zvuk je bio ludo masivan, animacije na velikim ekranima kvalitetne i znakovite, svjetlosni efekti i uigranost benda, stvarno prvorazredne stvari. Još jednom moram pohvaliti pjevača Zaka, koji je samouvjerenom pozorničkom prisutnošću i nepokolebljivim vokalom vladao pozornicom i publikom. Naravno, Zakova leđa, kao i kod svih gospode u godinama, malo zafrkavaju, pa sam povremeno imao dojam da gledam Ozzyja. Komunikacija s publikom svedena je na najnužnije, ali kad glazba govori, takve su stvari nepotrebne.
Dirljiv video isječak originalnog pjevača i većinskog autora Jona Olive, koji je uz klavirsku pratnju otpjevao emotivni uvodni dio balade Believe, dodatno je zagrijao publiku. Jon naime zbog bezbrojnih zdravstvenih problema nije u stanju prikladnom za napore putovanja na turneji.
Lud bend, lud ugođaj, lud zvuk, lud koncertni prostor.
Osobni vrhunci: animacije kod Chance, All That I Bleed, Sirens, Strange Wings, Believe te naravno kompozicija koja definira samu srž Savatagea – Hall of the Mountain King!!!
Savatage – setlist:
1. Morphine Child (instrumental intro)
2. Dead Winter Dead
3. Jesus Saves
4. Taunting Cobras
5. Tonight He Grins Again
6. Lights Out
7. Handful of Rain
8. Chance
9. Temptation Revelation
10. Prelude to Madness
11. Warriors
12. Sirens
13. Miles Away
14. Strange Wings
15. This Is the Time (1990)
16. Power of the Night
17. All That I Bleed
18. Unusual
19. The Hourglass
20. Believe
21. Gutter Ballet
22. Edge of Thorns
—bis—
23. Hall of the Mountain King
Autor: Igorac
Fotografije: Aleš Podbrežnik
