Mjesto: Menza pri Koritu/Ljubljana/Slovenija
Datum koncerta: 10.09.2008
Broj posjetitelja: 50
Cijena ulaznice: 8 €
Nakon što su me Bratko Bibič i njegovi pradolenjski Švicarci stvarno oduševili, jako me zanimalo što će legendarni harmonikaš pokazati sa svojim kvartetom, u kojem svira i priznati saksofonist Vasko Atanasovski. Mislio sam da će biti riječ o puno slobodnijem jazz razigravanju, ali to očito nije u perfekcionističkoj prirodi Bratka Bibiča, kojeg je netko čak prozvao slovenskim Robertom Frippom (samo što Bibič svira harmoniku). Tako smo opet svjedočili uređenim kompozicijama iz Bibičeva pera, u kojima nije bilo previše prostora za improvizaciju (dečki su pred sobom čak imali note), ali je bilo dovoljno prostora za zabavu i eksperimente pa kompozicije nisu ispale pretjerano rigidne.
Glazbeno se Bratko Bibič malo udaljio od glazbe grupe Begnagrad, koja je bila puno više zabavljačka i eksperimentalna. Slično kao u Cankarjevom domu, kad sam ga zadnji put gledao, i ovaj je put program uglavnom sadržavao ozbiljne skladbe (ponekad s duhovitim naslovima, što češ, Bratko ne može iz svoje kože), koje utjecaje crpe iz klasike, jazza i avangarde, a tu i tamo primjećuju se i utjecaji balkanskih i alpskih melodija. Neobične kombinacije koje ipak djeluju vrlo samouvjereno i zanimljivo. Bratko je manjak humora iskupio na kraju, kad je, slično kao u Cankarjevom domu, otpjevao šaljivu pjesmu Petelinje. Koncert je mogao bez problema trajati još pola sata, mislim da nitko ne bi imao ništa protiv, ali s obzirom na kasni početak koncerta (skoro dvosatno kašnjenje) logično je da su program morali malo skratiti i nisu se vratili na još koji bis.
U postavi je ovaj put uz Bibiča na harmonici bio i specijalist za puhače, poznati glazbenik Vasko Atanasovski, koji je prebacivao između svih mogućih vrsta saksofona, povremeno zgrabio i flautu, a nekoliko puta i dahnuo u mikrofon. Zatim je tu bio i Matjaž Sekne na violini i viole. Gudači su kod mene uvijek dobrodošli, a Sekne je pobrinuo za kvalitetu i klasičan dašak. Kao nekakva privremena ritam linija djelovao je Uroš Polanc na trombonu, jer u postavi nema ni bubnjeva ni basa ni violončela. Središnja figura bio je naravno Bratko Bibič, koji je uz Atanasovskog dobio najviše prilika da se istakne. I nije nas razočarao. Gospodin Bibič je perfekcionist u stilu Roberta Frippa i jedini u postavi nije trebao ni note, što samo svjedoči o tome koliko dobro poznaje svoje tvorevine.
Nažalost, na kraju je nestalo vremena i snage za Mađara Meszeia Szilarda s triom, tako da nam je ostao samo dobar dojam o Bratku Bibiču s kvartetom. Mađari su nastupili tek nakon jedan ujutro i obveze naprosto nisu dopuštale da poslušamo i njih. Bibič se ponovno odlično snašao s repertoarom koji može oduševiti ljubitelje eksperimentalne glazbe. Nadam se da će sa svojom mješavinom avangarde, jazza, klasike i etno utjecaja nastaviti još dugo, jer takve glazbe na slovenskom prostoru uvijek nedostaje.
Tekst: Rok Podgrajšek
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista
1. Zvonovi
2. Gallusovina
3. Encore 2.
4. Enocre 1.
5. Labis
6. Nerodnjak
7. Hymera
8. Ableitung
a- Das Gute Gheist aus Grunwald
b- odvod
9. Petelinje
Galerija slika
