Izdavač: Udruga Tondak
Datum izlaska: 23.11.2018
Produkcija: Edi Cukerić
Trajanje albuma: 44:35
Žanr: folk rock
Brencl Banda su narodni svirači iz Bistrice ob Sotli. Ovog su studenog izdali svoj treći studijski album »Korenine svetlobe« pa su ga zajedno s koncertnim »V živo« (2014) – RockLine recenzija OVDJE, dosad nanizali ukupno četiri (albuma). Djeluju od 2007. godine. Riječ je o bendu koji stapa tradicionalni melos slovenskog narodnog naslijeđa, karikiram (može se i tako), s cijelim širokim arsenalom različitih glazbenih žanrova. Pritom su Brencl Banda »vrlo« slovenski bend, što znači da je izumio iznimno smjelu formulu sinteze autorske pronicljivosti i muzikalne dostupnosti, koja crpi iz korijena tradicionalnog narodnog melosa. U tom pogledu, što se folka, to jest narodnih glazbenih napjeva tiče, ne radi se samo o jednom od autorski najprepoznatljivijih, nego i o jednom od pristupačnijih i glazbeno najzaraznijih sastava koji djeluju ovog trenutka, odnosno tijekom posljednjeg desetljeća, u Sloveniji. Dakle bend koji ima ritam i koji ima žar!
»Korenine svetlobe« za grupu je nova priča, drugačiji album. Drugačije ni ne smije biti, jer ga je bend »pekao« skupa punih pet godina. Za »laika« moje sorte, koji većinu informacija prelivenih u recenziju prima kroz glazbeno cijeđenje sadržaja dotične ploče, mogu »napamet« pribrojiti još neke dodatne činjenice koje su kumovale toj glazbenoj drugačijosti u odnosu na album »Vetrova svatba« (2013). Prva je činjenica da je bend doživio korjenitu rokadu u postavi na pozicijama violine i basa, što odražava drugačiju vibraciju, energiju i donosi grupi novu glazbenu avanturu, a tome u prilog ide i činjenica da je album snimljen u pulskom studiju Rojc. Dakle na kraju Istre, dakle »negdje« uz Jadran, a time istodobno već i »negdje« u njedrima nemirnog i divljeg Balkana.
Premda su stil i zvuk art karizme benda zacrtani, valja istaknuti neke »otklone« na albumu. Ti pozitivni »otkloni« samo jačaju samoniklu glazbenu iskaznicu grupe. Prvi »otklon« koji konkretnije »probudi« na albumu zasigurno je Vila. Ona nosi dobar dašak alternativnog prizvuka i zvučnosti, što je možda odraz Rudina općeg i slojevitog »glazbenog prosvjetiteljstva« te djelovanja unutar punk rock sastava Črni Peter, a ujedno, naravno, i tradicionalna zemljopisna veza suradnje benda (ponajprije Rude) s glazbenicima našeg južnog susjeda. Tko zna što je sve članovima Brencl Bande sijevalo u glavama dok su bili u hrvatskom Pulju, jer Pulj već tradicionalno slovi po nekoliko iznimno pronicljivih punk rock bendova koji su još u vrijeme bivše zajedničke države definirali »istarski« punk (to nikako ne treba miješati s riječkim novim valom). Ova bi pjesma mogla postati šaljivi punkerski »štraj«, da su joj dodali aranžman za bubnjeve i električnu gitaru, no tako dakako zadržava šaljivu narodnu folk izražajnost za koju grupa stoji. Ponosi se krajnje zafrkantskim tekstom i udarnim refrenom. Ako ne hit singl, pjesma Vila zasigurno će postati koncertni favorit publike. Ima sve predispozicije. Bend je toga možda i sam svjestan, jer na repu albuma nalazimo još trinaestu, to jest »skrivenu« pjesmu, u kojoj Brencl Banda ponavljaju skladbu, ali u nešto adaptiranoj verziji. Vodeći stih može asocirati na obada (brencl) koji, žedan krvi, sleti na kobilji stražnjicu. Drugi takav »otklon« donosi na sredini albuma skladba Srca gospodar. Ona poslužuje iznenada ponosnim i šarmantnim vokalnim pristupom Eve Moškon, koja upravo svojom izuzetnom nježnošću pojačava dodir plasiranih emocija po aksiomu: »Što nježnije pristupaš izvedbi, jače zgrabi i djeluje!« Intenzitet svih emocija jačaju osjećaji melankolije i čežnje. I instrumenti u izvedbi ove pjesme pristupaju iznimno mekano i s iznimno profinjenim osjećajem, koji mora biti interiorizran da bi ovakva skladba mogla zgrabiti. I ova skladba, točnije čeznutljiva balada, jedan je od ispovjednih vrhunaca albuma.
Album je idejno silno smjelo razgibán. Da djeluje malo ozbiljnije, recimo tome fokusiranije i konciznije, u brušenju aranžmana, s obzirom na burniju stvaralačku prošlost grupe, upozorava već uvodna, suptilnije intonirana Jesenska. Dašak mistike pojačava odmah iza nje u nastavku Anovi (ako pročitate »unatrag«, dobijete prelijepo žensko ime Ivona), osobito zahvaljujući prelijepom motivu na violini koji je jezgra kompozicije. Bend je na albumu razvukao svoj artizam i iskušao stvari koje su za grupu nove.
Čak dvanaest pjesama, a ipak samo 44 minute glazbe. Sve izrađene od glave do pete, sve sa svojim samoniklim karakterom autorske pronicljivosti grupe, što samo svjedoči o izbrušenom karakteru pojedinih skladbi. U tom su pogledu Brencl Banda prije minimalisti i radije posežu za polugom »manje je više«, nego da bi »razvlačili« kompaktnost skladbi impro-eksperimentima ili jamovima. Bend je i iznimno spretan, ako ne i vješt, u žongliranju skladbama koje su bilo podređene vokalu. Vokalne su skladbe apsolutno »vokalne«, dok se u instrumentalnim točkama bend razmahne i u smislu improviziranja, premda i u tim dijelovima albuma sve vrijeme zadržava iznimnu muzikalnu protočnost i zaraznost. Neke skladbe, poput one pred kraj, Faun, iznimno dobro podnose ukorijenjenost vodećeg motiva u prvom dijelu, koji bi u drugoj glazbenoj priči mogao djelovati posve generično, a bend tu zamku uspješno premošćuje smjelim rješenjima u modulaciji i promjeni ritmičkih ključeva, dok skladbu u drugoj polovici »presiječe« osobito divlji solistički začin na violini izvrsne Ane Mezgec. Riječ je o najdužoj instrumentalnoj skladbi albuma i ujedno najkompleksnijoj kompoziciji.
Ovo je doista album koji bend mora izvoditi uživo od početka do kraja. »Korenine svetlobe« do danas je zasigurno najzreliji i komponistički najdovršeniji uradak grupe. Kalio se dugo vremena i idejno je silno smjelo i spretno razgibán. U smislu aranžiranja nevjerojatno dobro sašiven i usavršen. Brencl Banda su njime artistički odrasli za novi izražajni stupanj. Na njemu ne pokazuju samo svoju šaljivu narodnu stranu, nego se kroz album iznimno profinjeno razotkriva i suptilna strana izražajnosti grupe, koja trenutačno ulazi čak i u središte pozornosti.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 9.5 / 10
Popis skladbi:
1. Jesenska
2. Anovi
3. Biser
4. Vila
5. Črešnjevska
6. Domača
7. Srca gospodar
8. Podgurska
9. Pesem
10. Faun
11. Rimska
12. Tretja
Postava:
Ana Mezgec – violina
Rok Šinkovec – harmonika, vokal
Matjaž Bajc – kontrabas
Andrej Boštjančič “Ruda” – gitara, vokal
SURADNICI:
Dejan Gotal – udaraljke
Ive Cukerić – klarinet na skladbi br. 8
Eva Moškon – vokal na skladbi br. 7
dodatni vokali na skladbi br. 9:
Jana Tavčar
Teja Tavčar
Anita Kunej
Janja Kunej
Milena Kunej
Polona Žalec
Vesna Godler
Andrej Černelč
Martin Hrastnik
