Mjesto: Herzogburg / St. Veit An Der Glan (kod Klagenfurta) / Austrija
Datum koncerta: 07.09.2006
Broj posjetitelja: 250
Cijena ulaznice: 20,00 €
Ne sjećam se kad sam se zadnji put izgubio pred vlastitim vratima, no barem što se tiče izleta u St. Veit An Der Glan, koji je od Klagenfurta udaljen svega 20 km. Zar se ne čini čudno da se iz Klagenfurta dovezeš skoro do Villacha u potrazi za spomenutim selom? Svakako užasno loša vlastita priprema za put s moje strane, a uz to i loše cestovne oznake, ruku pod ruku na djelu. Čak i u samom gradu trebalo je još dosta ispitivati ljude svira li večeras tko u gradu. Seosko imanje s lijepim dvorcem Herzogburg. To je St. Veit. Predivan ambijent. Okruženi dvorskim zidinama. Ljudi 250. Na dvorsko ognjište naslagali su debela polena, pa je uz pucketanje vatre atmosfera postala još autentičnija. Toliko pripadnica ženskog spola na ovakvim koncertima u Sloveniji ne nađeš tako lako kao što ih je bilo ovdje u Herzogburgu. Uz svo to majstorsko lutanje stigli smo točno na koncert Hamburg Blues Banda, usprkos najavi da bi sve trebalo početi u 19:00. Očito su čekali nas.
HAMBURG BLUES BAND 19.45 – 21.10:
Hamburg Blues Band u sastavu Alex Conti (gitara), Gert Lange (ritam gitara, vokal), Hans Wallbaum (bubnjevi), Michael Becker (bas gitara) otvorio je večer. Dečki iza sebe imaju dugu bluesersku kilometražu. Alex Conti bio je član sastava Atlantis i Lake, Michael Becker svirao je i u Spookey’s Tooth i Lake, Gert Lange u Stoppok, s Ingom Rumpf i Jackom Bruceom (Cream), a bubnjar Hans Wallbaum surađivao je u prošlosti sa Stoppockom, Westernhagenom, pa čak i s Chuckom Berryjem. Ukratko, pred nama je na pozornici stajao veliki sastav koji bi u bilo kojem trenutku, bez šale, mogao biti i “headliner” večeri. I to se odrazilo na sam nastup. Bend se osjećao odlično. Gert je rutinirano držao kontakt s publikom, koja je odmah s oduševljenjem prišla i pružila izuzetno korektnu podršku bendu na pozornici.
Bend je udario i ponudio odličan špil R & B-ja, boogieja i naravno sočnog bluesa. Uigranost i sam zvuk savršeni. Pogledi su se uvijek zaustavljali na Contiju i njegovom briljantnom soliranju. Majstor zanata imao je oko vrata Gibson ES-345 (godište 1966!) i svojim izuzetno brzim solističkim zavojima te preciznim izvedbom bio glavna pozornička atrakcija prvog dijela koncerta, koji je završio skladbom Trouble Man. Kad je bend nastavio s Rattlesnake Shake Petera Greena, na pozornicu je stupio još jedan lik. Nitko drugi doli Clem Clempson, gitarist legendarnih Colosseum. Taj je na pozornicu donio još veću dozu improvizacije i razuzdanog jamma. Clem je s velikim guštom koristio slide, kojim je odžuborio većinu svojih solaža tijekom nastupa. Conti se na mnogim točkama rutinirano odrekao mjesta prve gitare i zahvalno preuzeo ulogu statista. Nekoliko puta Clem i Alex su se čak sukobili u dvoboju gitara i tu je Conti poštujući pazio i krotio svoje prste kako slučajno ne bi zasjenio “troprstog” Clempsona.
Koncertna atmosfera je rasla i rasla. U The Old Soulsinger dečkima se pridružio i Pete Brown, čovjek koji je nekoć pisao tekstove velikim Cream. On je pozdravio prisutne govorom u kojem se šalio na vlastiti račun. Pete je s obzirom na tjelesnu visinu bliže zemlji i obratio se publici dok je spuštao mikrofon na stalku na visinu primjerenu sebi, pa je komentirao svoj potez: “Još uvijek rastem i očito još uvijek nisam dovoljno izrastao.” Nije se ustručavao, nego je zgrabio tamburin i preuzeo ulogu glavnog pjevača. Sada je na pozornici bilo čak šest ljudi, a i publika se konačno ohrabrila doći pod pozornicu, izvesti nekoliko konkretnih plesnih koraka i razgibati udove.
Ljudi su s bendom bili posebno povezani upravo pred kraj, kad je Hamburg Blues Band zasvirao Sunshine Of Your Love (Cream). Ta je skladba probudila čak i samog Millera Andersona (British R&B All Star Band), koji je tako iz “backstagea” izravno izašao na pozornicu i uključio se sa svojim crvenim Fender Stratocasterom na jedan od slobodnih ulaza. Sada je na pozornici bilo ukupno čak sedam ljudi. Clem, Alex i Miller izmijenili su svaki svoju solažu, Andersonova je bila promišljeno kraća i pojednostavljena, jer je momak bio potpuno nezagrijan. Dečki su ponudili konkretnu minutažu, odličan nastup. Pogled je bio jedinstven, osobito na legendarne Clempsona i Browna.
BRITISH R&B ALL STAR BAND 21.30 – 23.30:
Postava:
Chris Farlowe – vokal
Miller Anderson – gitara
Albie Donnelly – saksofon
Markus Schölch – klavijature
Colin Hodgkinson – bas gitara
Pete York – bubnjevi
Glavni razlog zbog kojeg smo se našli u ovom prekrasnom ambijentu bili su “All Stars” – bend sastavljen od legendi koje su praktički doživjele sve što se uopće dalo doživjeti. Bili su posvuda. I onda se dogodio “white blues”. Postava broji momke koji se “do u slovo” poznaju na pozornici i u studiju, jer su im se putovi u karijeri mnogo puta ukrštali pa su u prošlosti surađivali bilo u istim bendovima ili projektima. Ukratko, stara dobra ekipa, za stara dobra vremena. Još jednom. Ovaj put samo za nas.
Kratko predstavljanje legendi čini mi se sasvim umjesnim. Glazbenici dolaze s područja Velike Britanije i iza sebe nose debelih 40 godina bluesersko-glazbenog djelovanja. Karijere su počele sredinom šezdesetih. Vokal Chrisa Farlowea tako je grmio šezdesetih kod Thunderbirds i svjetski poznatih Colosseum, a poznat je i po kraćem stažu kod Atomic Rooster. Colin Hodgkinson svirao je bas gitaru kod Whitesnake, Alexisa Kornera, surađivao je i s ELP. Zatim tu je saksofonist Albie Donelly, vođa benda Supercharge iz Liverpoola, gitarist Miller Anderson, kum zvuka Keef Hartley Band, svirao je i u Savoy Brown, kod T. Rex te kratko basirao s Mountain. Onda tu je prava legenda na bubnjevima, gospodin Pete York, koji je šezdesete proveo u Spencer Davis Group, a kasnije osnovao duet s Eddiejem Hardinom. Dečko je i danas pravi idol mlađim jazz glazbenicima. Na pozornici je uz nabrojene iza klavijatura stajao i Markus Schölch, koji je u prošlosti već surađivao s Peteom Yorkom i u studiju i na koncertnim nastupima, a i s imenima kao što su David Haynes, Sherlyln Wittiker, Alvin Mills i Greg McKoy. Popisi suradnji svih koji su se našli na pozornici u različitim glazbenim projektima i bendovima svoje karijere još su mnogo, mnogo duži… I konačno, trenutačna postava “All Stars” uz nekoliko preinaka skoro bi značila ponovnu reinkarnaciju postave Spencer Davis Group s kraja osamdesetih! Naime, Markusa Schlöcha trebao bi zamijeniti samo Zoot Money. Sad uzmeš saksofonista Donellyja i dodaš Spencera Davisa na vokal i eto ti Spencer Davis Group.
Šou su otvorili bez Chrisa Farlowea komadom koji je pjevao gitarist Miller Anderson, uslijedila je izmjena na mikrofonu i kad ga je tako dobio pred usta basist Colin Hodgkinson, bend je nastavio komadom Walking Blues, s nevjerojatnom mekoćom, a istodobno čvrstim ritmom koji je zapovijedao skladbom. Uslijedile su još dvije skladbe, u prvoj je vokal preuzeo saksofonist Albie Donnelly, koji je već samim izlaskom na pozornicu unosio zavidnu dozu humora, a u točki u kojoj je preuzeo glavni vokal iznenadio je tijekom solaže tako što je okrenuo svoj saksofon prema gore, uvis, i tako odsvirao ostatak solaže. U petom komadu na pozornicu je konačno dojurio Chris Farlowe, koji je odmah stvorio potpuno novu atmosferu. Odmah se osjetilo što znači pravi pjevač na glavnom vokalu. Čovjek će ove godine napuniti 66, no u sebi i dalje nosi onaj urođeni soul osjećaj koji te s lakoćom osvoji. U The Thrill Is Gone Chris je posebno zablistao svojim osjećajem. I publika je marljivo napunila prostor između pozornice i sjedala te se uživljeno mrdala pod pozornicom. Countryjevska Across The Borderline (orig. Ry Cooder) na pozornici je tražila samo Millera Andersona i Chrisa Farlowea, koji su u duetu i samo uz pratnju Andersonove gitare izveli tu skladbu. Suvišna i manje posrećena točka. Dečki! Svirajte radije blues! No svoju su veličanstvenost legende ponovno potvrdile u punoj postavi na pozornici, i to u posebno prilagođenoj izvedbi verzije House Of The Rising Sun (orig. The Animals), koju je na glavnom vokalu pjevao Miller Anderson. Skladbu je najavio rekavši da je ne namjerava pjevati u verziji kao Bob Dylan. Zatim je počeo oponašati Dylanov način pjevanja i tim skečem temeljito probudio publiku! Stormy Monday, Out Of Time, Gimme Some Lovin’, Keep On Running, Flip, Flop & Fly, The Thrill Is Gone, Rock ‘N’ Roll Medley (uključena Get Back), Watching The River Flow, sve su redom konkretno raspirivale publiku. A u završnici Ain’t No Love In The Heart Of The City (orig. Bobby “Blue” Bland), gdje se bendu na pozornici pridružio pjevač i ritam gitarist Hamburg Blues Banda Gert Lange pa su s Chrisom za kraj stvorili markantan kontrastni duet vokala, bila je prava točka na “i” koncertnom druženju s legendama.
“All Stars” su svirali ukupno dva sata i pokazali da nikako ne misle odustati od karijere! Ponudili su izuzetnu porciju čistokrvnog bluesa. Dečki su tijekom cijelog koncerta ponudili prekrasne, filigranski usklađene solističke prepletaje koji su se veličanstveno nadovezivali jedni na druge. Na trenutke su iznenadili izuzetnom mekoćom i čulnošću, a u sljedećem su ponudili prvoklasni kleni ritmički blues koji je svojom kompaktnošću, preciznom izvedbom i uigranošću očarao prisutne, koji su nagrađivali glazbenike razdraganim pljeskom. Zvuk je bio čist i posebno tradicionalan. Tradicija koja živi i apsolutno ne zna i ne može ostaviti na cjedilu. Legende pač više nisu rosni mladi pozornički razbojnici i osobito Chrisov vokal nema više onu nekadašnju snagu, ali “žmoht”, odnosno kemija, zasjala je na način koji mogu dočarati samo stari prekaljeni mačkovi. Poseban čar bilo je promatrati međusobni kontakt na pozornici. Pete York bio je tihi dirigent nastupa benda, koji je kao jedva primjetan vođa benda iz pozadine, pokroviteljski i s rutinom iskusnog glazbenika, pratio baš sve detalje svojih suradnika i majstorski povezivao točke tijekom nastupa. Pokazao je i zavidno poznavanje njemačkog jezika. Druženje s legendama događaj je koji pravi obožavatelj nikako nije smio propustiti. Iduće se godine navodno obećava europska turneja Colosseum u ožujku i travnju, a do tada, doviđenja!
Setlista
Hamburg Blues Band:
1.) Rockin’ Chair
2.) Love Me Or Leave Me
3.) Make My Day
4.) Real Stuff
5.) On My Way Home
6.) Hypnotized
7.) Trouble Man
8.) Rattlesnake Shake
9.) Someplace, Somewhere – Sometime
10.) Done Somebody Wrong
11.) Tender Touch
12.) Ain’t Nothin’ Shakin’
13.) The Old Soulsinger
14.) Waiting For The Call
15.) Politician
——dodatak—-
16.) Sunshine Of Your Love
