Autor: Rok Klemše
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Josefov, Češka
Datum koncerta: 06.08.2009
Broj posjetitelja: 10
Cijena ulaznice: 47€/54€
Drugi dan festivala bio je prava zlatna sredina, jer se od jedanaest ujutro pa do dva iza ponoći zvrstilo malo more sastava koje jednostavno ne smiješ propustiti. Zato bez previše priče – “let’s get down to business!”
Jedan od prvih zanimljivijih nastupa drugog dana festivala (ako izuzmem tasmanske vragove Psycroptic i njemačke tehničke death metalce Obscura, koje sam propustio zbog obećanog intervjua s Testament iz kojeg naravno nije bilo ništa… kod Čeha se povremeno još uvijek treba poslužiti pravilom NNNP) bili su rumunjski black metal posebnjaci Negura Bunget. Oko benda se ovog proljeća podiglo poprilično prašine, jer su ga napustili osnivači Hupogrammos i Sol Faur, a bubnjar Negru je suprotno dogovoru nastavio put Negure Bunget s novom postavom. Hoćeš li prihvatiti novu inkarnaciju sastava, odluka je svakog pojedinca, bez obzira na pozadinu, a dečki i cura su na Obscure pozornici Brutal Assaulta otvorili put u kataršične sfere drugih svjetova. Već samim uvodom, tijekom kojeg vokalist Corb zasvira na dvometarski rog i njime dočara osebujan osjećaj mističnosti i atmosferu davno minulih poganskih ritualnih obreda. Negura Bunget prelazi žanrovske granice black metala i čvrstom kosturu blacka dodaje progresivne strukture, ambijentalne dijelove i snažne utjecaje rumunjske narodne glazbe. Rezultat te jedinstvene smjese je nekakav psihodeličan black metal, koji u svoju izvanrednu atmosferu hvata slušatelja i gura ga u drukčije doživljavanje svijeta oko sebe. Svijeta koji s Neguro Bunget dobiva drukčije boje, eteričnost i spiritualnost. Iako bi u tami dvorane to iskustvo bilo još intimnije i snažnije nego u ranim popodnevnim satima, Negura Bunget su pokazali da su suvereni i na većim pozornicama te da su trenutačno jedan od najunikatnijih sastava unutar black metala.
U međuvremenu su na Metalshop pozornici već odsvirali Šveđani Vomitory, a za njima i njihovi sunarodnjaci, još jedni velikani švedskog death metala, Grave. Šveđani su svoju karijeru zacrtali još 1991. klasikom europskog death metala Into the Grave i danas s Dismember i Vomitory čine svetu trojku pravog švedskog death metala. Pravog zato što pičе čisti death metal stare škole, bez melodičnog smeća a la Amon Amarth ili cmizdrenja In Flames, a oslanjaju se na moćne rifove, rušilačko bubnjanje, demonske solaže i paklenski vokal vođe Ole Lindgrena. Upravo takav šut su Grave priredili na Brutal Assaultu i već u tri popodne, po najgoroj žezi, klasicima poput Burn, Soulless, Into the Grave i Christi(ns)anity natjerali publiku na divlji moshing i nesputano čupanje. “Into the darkness, into the grave!”
Nakon Grave trebali su nastupiti francuski groove thrasheri Dagoba, ali su doživjeli prometnu nesreću i nisu stigli na festival, pa su se na Metalshop pozornicu već popeli američki prvaci progresivnog/tehničkog death metala Atheist. Atheist su još jedan u nizu sastava koji su se nakon 2006. reformirali i vratili na stare staze slave. Vokalist i vođa postave Kelly Shaefer isprva je tvrdio da će reunion obuhvatiti samo nekoliko koncerata i na sreću je brzo pojeo svoje riječi. Atheist tako već dobre tri godine koncertiraju i trenutačno pripremaju i novu ploču. Nažalost, nastup su im skratili pa smo doživjeli tek dobrih pola sata obstreljivanja tehničkim riffanjem pomiješanim sa suptilnim latino ritmovima i utjecajima jazz fusiona, te izvanrednom ritam sekcijom koju čine odlični bubnjar Steve Flynn i na basu Tony Choy. Choy je tako bio drugo veliko ime metal bas gitare nakon Stevea DiGiorgija dan prije sa Sadus i u Havani rođeni Choy svoje ime još kako opravdava. Pratiti brzoprstno sviranje basa Choya naprosto je užitak i zaista je lijepo vidjeti da ovaj odlični basist, koji je nakon tragične smrti prvog basista sastava Rogera Pattersona (R.I.P.) preuzeo njegovu ulogu u Atheist, na pozornici potpuno uživa. Gitarist Chris Baker, koji je nakon ponovnog okupljanja sastava zamijenio gitarista Randa Burkeya, fenomenalno je odsolirao i najzahtjevnije gitarske dijelove i izvanredno se uklopio u cjelinu Atheist. Mimo Kellyja Shaefera, koji je zaista pravi rock n’ roll frontmen među death metal frontmenima, naravno nije moglo proći, jer je nepogrešiva pozornička figura, iako mu povremeno malo zapinje vokal, a govorancije među genijalnim instrumentalnim dijelovima malo remete tok glazbe. Atheist su nas tako u pola sata vratili u povijest skladbama s fantastične trojke albuma, koji su i danas među najutjecajnijim izdanjima tehničkog death metala. In Air, Mineral, Piece of Time, Unquestionable Presence te On They Slay i danas zvuče jednako drsko i ubitačno dobro kao prije petnaest godina. Možemo se samo nadati da će se pozornička energija prenijeti i u studio i da se od Atheist možemo nadati albumu koji će biti dostojan nasljednik ostavštine ovog velikog benda. A do tada uzmite rizlu, u nju zamotajte svoju najdražu vrstu, zapalite i prepustite se čudesnom svijetu Atheist. “Breathe!”
Fantastični petkov izbor sastava bio je nemilosrdan, a prebacivanje s jedne pozornice na drugu postalo je rutina. Zrake kasnog popodnevnog sunca tako su oko šest razbjesnili norveški black metalci Vreid. Bend, koji je nakon smrti masterminda Windir, Valfara, nikao na zgarištu tih velikana black/Viking metala, na dobrom je putu da zasluši barem jednako veliko ime. Vreid od 2004. izdaju izuzetno kvalitetne ploče koje slijede jedna za drugom u kratkim razmacima. Obično brzo izdavanje ploča ne rodi baš lijepim i jestivim plodovima, ali Vreid sa svojom četvrtom pločom Milorg dokazuju da su svijetla iznimka. Norvežani su pronašli odličnu nišu black metala pomiješanog s rock ‘n roll ritmovima i povremenim utjecajima thrash metala, koja je dovoljno unikatna i istodobno prokleto zarazna. Na sreću, dečki su i jedan od onih black metal sastava koji se ne skriva iza corpse painta i klišejskog opjevavanja Sotone, nego se služe temama koje opjevavaju norvešku folklorni nasljeđe, a posljednja dva albuma prvenstveno slave norveški otpor u Drugom svjetskom ratu. Na pozornici su pod vodstvom gitarista i vokalista Stureja čista definicija svog imena – beskompromisni bijes!
Nakon hladnog daha norveške hladnoće, susjedna se pozornica zamračila u hladne novembarske boje američke jeseni. Na Obscure pozornicu popeli su se naime čikaški death/doomeri Novembers Doom. Bend do trenutka nastupa nisam poznavao, čuo sam samo pohvalne riječi i željan iznenađenja izbjegao sam i slušanje na MySpaceu. Ne mogu ni zamisliti koliko je nekad bilo uzbudljivo na dan izlaska neke važne ploče nestrpljivo čekati da je odmotaš iz celofana i pustiš da te iznenadi, doba interneta je taj užitak manje-više pokvarilo. Ali kad su me fantastičnom smjesom death i doom metala Novembers Doom otpuhali, barem sam na trenutak shvatio kako je bilo u tim dobrim starim vremenima. I zacijelo je bilo stvarno lijepo! Novembers Doom su svirali beskompromisno, kao da sviraju samo za sebe i publiku ispod pozornice, kao da se vrijeme zaustavilo. Melankolični i ujedno sirovi rifovi, teški kao desetotonski čekić, moćni bubnjevi i dah oduzimajući vokali Paula Kuhra, koji se u šali izmjenjuje između brutalnog, a razumljivog growla i čistih, drhtavih i melankoličnih čistih vokala, stvorili su nezaboravnu atmosferu i na popodnevnom suncu. A tek kad pročitaš pozadinu mračnih tekstova, ona ostavljaju još veći dojam. Tekstopisac Kuhr naime posljednjih nekoliko godina tekstove piše na temelju svoje bolesti, Paul boluje od rijetke i teške bolesti koja pogađa njegovu kralježnicu. Bolest je neizlječiva i samo je pitanje vremena kada će Paul završiti u invalidskim kolicima. Pa ipak mračnošću rušilaca poput Rain, Lazarus Regret i The Pale Haunt Departure provijava i optimizam. Ili je to samo moć glazbe Novembers Doom…
Da mi je netko prije godinu ili dvije rekao da će se jednom u 24 sata na jednom mjestu moći vidjeti Cynic, Atheist i Pestilence, vjerojatno bih puknuo od nevjerničkog smijeha. Ali tajna želja bi ostala, a Brutal Assault je ove godine ostvario tu želju svakog fana tehničkog death metala. Na Brutal Assaultu 2009. u manje od jednog dana na pozornicama festivala zvrstala se sveta trojka tehničkog death metala (ako izuzmemo velikane Death, koje nažalost više nikad neće biti moguće vidjeti). A kako su Cynic i Atheist Brutal Assault već napustili, ostalo je vremena još samo za nizozemske velikane Pestilence. I oni su se nakon višegodišnje odsutnosti vratili na scenu po staru slavu i nju su nažalost već malo uništili lošom pločom Resurrection Macabre. Ali ostavštinu legendarnog četverca albuma Pestilence neće uništiti ništa i iako u bendu nedostaju ključni članovi prve inkarnacije sastava – Martin Van Drunen i Marco Foddis – bend kova Pestilence ipak je još kako veliki užitak vidjeti na pozornici. Basist Tony Choy je tako imao posla i drugi put na festivalu i nakon nastupa Atheist pridružio se još kolegama iz Pestilence, Patricku Mameliju, Patricku Uterwijku i Peteru Wildoeru. Dečki su kao na svim koncertima nakon izlaska novog albuma poslužili s Horror Detox i Devouring Frenzy pa se zatim vratili dobrim starim klasicima – Chemo Therapy, Chronic Infection, The Process of Suffocation, Mind Reflections i Land of Tears. I Pestilence su unatoč manjku ključnih članova dobro nauljen stroj koji kosi sve pred sobom! Publika se razigrala, a Mameli opet nije mogao bez slaboumnih međugovorancija punih psovki koje su tu samo zato da Mameli pokaže svoj napumpani ego i izjava poput one da je toliko sretan da bi zaplakao kad bi bio curica. Da, naravno Patrick… Doma se sigurno raznježi uz najdraže epizode Teletubbiesa. Ali kad Patrick šuti, nastup Pestilence je čisto uživanje, ponajviše kad oči gutaju briljantne rifove i solaže ispod ruku dvojca Uterwijk/Mameli i divlje Choyeve bas linije, a lijepo je čuti i da je Wildoer malo smirio svoje blastbeatanje, koje u Pestilence nema što tražiti. Ali Pestilence jesu i ostaju: “A timeless world unreal“
Ispod susjedne pozornice u međuvremenu se već pripremala sljedeća koncertna atrakcija i još jedna ekskluziva Brutal Assaulta 2009. Obscure pozornica zavila se u oblak dima iz popušenih džointova, a preko bodljikave žice koja razdvaja Meksiko i SAD došuljali su se nitko drugi nego Brujeria. Gužva ispod pozornice bila je neopisiva i stiskali smo se kao smotani džointovi u cigaretluku vokalista benda Juana Brujo, koji je na neopisivo oduševljenje mase na pozornicu stigao u društvu svojih sotonističkih “drug lordova”. Naravno, članovi Brujerie u javnosti se uvijek pojavljuju brižljivo prekriveni rupcima, jer im je FBI za petama, ali vokalisti Juan Brujo i Pinche Peach, gitarist Hongo (Shane Embury iz Napalm Death), basist El Cynico (Jeff Walker iz Carcass) i bubnjar Podrido (Adrian Erlandsson) spretno im izmiču. Iza likova Brujerie tako se kriju sama all-star imena, a u prošlosti su u bendu svirali već Bill Gould (Faith No More), Dino Cazares (Fear Factory), Nicholas Barker (Dimmu Borgir, Old Man’s Child itd.), Raymond Herrerra (Fear Factory), Jesse Pintado (Terrorizer, Napalm Death) i mnogi drugi. Ali nije važno tko u bendu svira ili je svirao, nastup meksičkih sotonističkih švercera bio je potpuni šut od početka do kraja. Agresivne, brze i sirove deathgrind himne kišile su jedna za drugom, od uvodne Raza Odiada (Pito Wilson) (Omražena rasa (Falus Wilson)) kao posebnog pokloništva američkom republikanskom političaru s posebno snažnim protivljenjem imigraciji i stavovima o rasnoj segregaciji, preko rušilaca Marcha de odio, Anti-Castro i Brujerizmo, pa sve do završne himne Matando Gueros (Ubijanje bijelaca). Ispod pozornice masa ljudi divljala je na stihove koje su jednako divlje na pozornici izvodili Juan Brujo i Pinche Peach, a publika je rado pjevala stihove o ubijanju bijelaca, na što nas je Juan na pozornici prijazno podsjetio polumetarskom mačetom. Brujeria su u dobrih sat vremena priredili jedan od najboljih i najbeskompromisnijih koncerata Brujerie Brutal Assaulta 2009. i uz poplesavanje na Ritmos Satanicos, dranje Seis Seis Seis preko Chingo de Mecos do Pura de Venta svi smo postali cabrones. Brujeria za kraj ponudi još i interpretaciju Macarene pod naslovom Marijuana, a nakon druženja s Brujeriom spopadne te da si zabiješ mačetu u glavu već zato što si bijele rase. Culeros!
Za sofisticiraniji nastavak večeri pobrinuli su se švedski velikani Opeth, koji su nas pozdravili demonskim rušilačkim komadom s aktualnog albuma Watershed, Heir Apparent. Švedski majstori uživo su jasno kirurški precizni, a ovaj put im je išla naruku i jedna od boljih ozvučenja na festivalu. Uništavajući rifovi dvojca Akerfeldt/Akesson tako su rezali bubnjiće i istodobno ih mirnijim, gotovo psihodeličnim dijelovima milovali, ritam sekcija Axenrot/Mendez kao i uvijek je bombastična, a Per Wiberg klavijaturama stvara unikatnu Opeth mističnu atmosferu. No sve su oči ponovno uperene u frontmena Mikaela Akerfeldta, koji oduševljava izvanrednom izmjenom brutalnog death metal growla i odličnih, sanjivih čistih vokala. Mikael naravno ne može iz svoje kože stand up komičara pa smo i ovaj put bili počašćeni njegovim uši parajućim međugovorancijama; od Staind zafrkancije “It’s been a while”, pa do toga da su Opeth na početku svirali klasičan death metal, a danas pišu remek-djelo za remek-djelom. I Opeth nam zaista odsviraju remek-djelo za remek-djelom – paklenu The Grand Conjuration, Leper Affinity, Closure i Deliverance. I nakon svakog briljantnog nastupa Opeth jasno je zašto su trenutačno jedan od najvećih metal bendova!
Za vjerojatno mnoge prisutne (još) jedan od vrhunaca festivala bio je nastup američkih velikana thrash metala Testament. Testament su nas od izlaska odličnog The Gathering 1999. debelih devet godina pustili da čekamo novu ploču, a lani su napokon izdali dugo očekivani The Formation of Damnation. I čekanje se isplatilo! Legendarni bay area thrasheri ovog ljeta haraju europskim festivalima i odličan okus ostavili su i na Metalcampu. I ovaj put dečki nisu iznevjerili, a Brutal Assault doživio je još jedan od koncertnih vrhunaca. Testament su nas bez milosti potukli već pozdravnim rušilačkim komadom The Preacher i ako za neki bend možemo tvrditi da je u vrhunskoj formi, onda su to svakako Testament. Oči su same bježale s jednog člana na drugog, na tren se zaustavile na genijalnom gitarskom dvojcu Skolnick/Peterson, koji je bez greške servirao nezaboravne rifove i dah oduzimajuće solaže, pa zatim na ritam sekciji u sastavu legendarnog bubnjara Paula Bostapha (Forbidden, Slayer, Exodus) i nepogrešivog basista Grega Christiana, i naposljetku na velikom frontmenu Chucku Billyju, koji je vokalno u odličnoj formi. Bilo da je riječ o old school thrash vokalu u stilu prve ploče The Legacy ili death metalskim trenucima albuma Low i Demonic, Chuck bez greške otpjeva baš svako slovo klasika thrash metala. I Testament su sjekli klasik za klasikom, pravu best of setlistu prekinuli su samo skladbama s aktualne ploče, a inače su rezali glave s The New Order, Over the Wall, Into the Pit, Burnt Offerings te Disciples of the Watch, a za iznenađenja su se pobrinuli još klasici s The Gathering, fantastična D.N.R. i 3 Days in Darkness. Chucku je publika jela iz ruke, samo kad je zatražio wall of death češka (u oba značenja) publika neko ga je vrijeme gledala kao tele u nova vrata, jer je većini Čeha engleski španjolsko selo. Ali Testament su priredili pravi thrash assault na Brutal Assaultu! Fuck yeah!!!
Prije spavanja slijedio je obvezni “nightcap” češkog nektara bogova i skupljanje snage za zadnji dan festivala.
Fotografije: Nina Grad
Setlista
OBSCURE STAGE Action 10:00-10:25 Forgotten Silence 11:05-11:35 Agathodaimon 12:15-12:45 Negura Bunget 13:30-14:05 Gadget 14:50-15:20 Dagoba 16:05-16:40 Beneath The Massacre 17:30-18:05 Novembers Doom 18:55-19:35 Brujeria 20:30-21:20 Testament 22:35-23:35 Dark Funeral 0:35-1:15 METAL SHOP STAGE Casketgarden 10:30-11:00 Obscura 11:40-12:10 Psycroptic 12:50-13:25 Vomitory 14:10-14:45 Grave 15:25-16:00 Atheist 16:45-17:25 Vreid 18:10-18:50 Pestilence 19:40-20:25 Opeth 21:25-22:30 Ulver 23:40-0:30 Evergreen Terrace 1:20-2:00 NOVEMBERS DOOM: 1. Into Night’s Requiem Infernal 2. In the Absence of Grace 3. Empathy’s Greed 4. Rain 5. I Hurt Those I Adore 6. Lazarus Regret 7. The Pale Haunt Departure TESTAMENT: 1. The Preacher 2. The New Order 3. Over the Wall 4. Practice What You Preach 5. More Than Meets the Eye 6. The Persecuted Won’t Forget 7. Burnt Offerings 8. Into the Pit 9. Disciples of the Watch Encore: 10. D.N.R. (Do Not Resuscitate) 11. 3 Days in Darkness 12. The Formation Of Damnation
Galerija slika
