Izdavač: Bad Records
Datum izlaska: 29. 8. 2025.
Produkcija: Bryan Adams
Duljina albuma: 37.21 min
Žanr: Hard Rock / Pop Rock
Ocjena: 8.5/10
Bryan Adams je jedan od onih rockera koji nikad ne odlaze. Uvijek su tu. S nama. I ne stare. Čak i kad trendovi krenu svojim putem, Bryan i u zrelim godinama zadržava iskrenost koja nije zahrđala. Glazbena supstanca koju servira publici i u novim vremenima ostaje potpuno opipljiva. Čovjek koji će ovog studenoga napuniti 66 godina objavio je dakle svoj šesnaesti studijski album, prvi za njegovu izdavačku kuću Bad Records.
Idemo odmah na materijal. “Roll With The Punches” održava rockersku formu prethodnika “So Happy It Hurts”. Na novom albumu Bryan je zadržao tri temeljna suradnika koji s njim sudjeluju u komponiranju i aranžiranju. Mutt Lange, Tony Nilsson i Jim Vallance. Poznavateljima Adamsa tim je imenima zapravo sve rečeno i recenziju ne trebaju čitati dalje.
Zato je srodnost pretposljednjeg i posljednjeg albuma znatno izraženija nego kad je riječ o usporedbi između njih i albuma “Shine A Light” iz 2019. godine. “So Happy It Hurts”, album koji je nastao u mračnim vremenima p(l)andemije. Zanimljivo je pritom da spada među šačicu tadašnjih albuma koji se mogu pohvaliti ljetnom lakoćom. Bezbrižnošću. Pun je optimizma i iskričavosti. To je inače Bryanov zaštitni znak, koji je možda čak i presudan za to da se kanadski kantautor i u zrelim godinama drži među najpopularnijim izvođačima. Na sceni koju po godinama kreiraju glazbenici koji bi mu mogli biti unuci. “Roll With The Punches” sije novu vreću prštavog optimizma. Kao da Bryan ima dvadeset godina i da smo negdje tamo, malo prije 1980., to jest prije izlaska njegova albumskog prvijenca. I na novom albumu ima puno priče o sjećanjima na davne dane za kojima vrijedi čeznuti. Ima puno romantike, promišljanja o značenju vjere u svjetlo svih svjetala – ljubav. Bryan ostaje romantik vječne mladosti. Ne treba mu procvat u zrelim godinama. Cijelo je vrijeme u cvatu.
Album “Roll With The Punches” posjeduje vreću idejno prekrasne raznolikosti. Zato se razvija vrlo dinamično. Bryan nikad nije bio komplikator, ali za njega je karakteristično da je znao izravnost uvijek nadoknaditi visokom glazbenom zaraznošću. Na novom albumu ima nekoliko iznimno zavodljivih komada koji ti u tren oka uđu pod kožu, što znači da je starom liscu ponovno uspjelo pogoditi bitno. Ne samo da je u studiju ponovno uživao, nego je novim albumom definitivno usrećio sve koji traže jasno prepoznatljivu vibraciju kasnih osamdesetih i ranih devedesetih, koje su za pristaše ovog glazbenika neprolazne. Ima trenutaka koji te odbace u razdoblje albuma “Waking Up The Nighbours”, a najvjerojatnije je najzaslužniji za to ponovni angažman Mutta Langea. Takva je već uvodna – naslovna skladba novog albuma. Konkretno se razmahne na novom albumu, a na njemu zasja i veličanstveni Keith Scott sa svojim čarobnim trikovima na gitari. Nerazdvojni Bryanov kamerad zadržava gitarsku karizmatičnost, a na određenim mjestima njegova gitara ponovno dobiva puno prostora za izričaj!
Ako posjeduješ vinil, otkrit ćeš da je A strana rockerski nabrijanija od B strane, na kojoj prednost dobiva intimnost osobno ispovjedne naravi. A strana ima niz od četiri točke koje je Bryan izdao kao singlove. Zato je jasno da je to izrazito snažan dio albuma. Teško je odlučiti koja je od njih zaraznija, a sve su iznimno zavodljive. Jedna za drugom. Zato te album drži uz sebe. A Little More Understanding nosi izražen funky podton, kitica u Bryanovim vokalnim linijama crpi čak i poneku vezu s trikovima starog dobrog Jeffa Lynnea i njegovih Electric Light Orchestra (Evil Woman). Doista prekrasan izlet u arena rock iz sredine sedamdesetih. Kratki, jednostavni, a sažeti trikovi koji u kompatibilnom dijalogu visoke pomirljivosti gravitiraju prema iznimnoj slušljivosti i zaraznosti. Upravo ono što tražimo kod Bryana. I tu je taj topli, puni, organski zvuk same produkcije!
Skladba Be The Reason nosi boogie polugu i iznimno je dobrodošla u završnom dijelu albuma, jer su pred njom smještene dvije akustične balade u kojima se Bryan vrhunski izvlači, jer se upravo u te dvije zaiskri u punom sjaju po pitanju interpretacije, čime razvoj događaja na albumu održava na zadovoljavajućoj razini zanimljivosti. Be The Reason je zanimljiva i po integraciji usne harmonike. Zanimljivo je koliko je lukavo i prepredeno taj instrument uklopljen u aranžman, a u refrenu funkcionira gotovo u duetu s Bryanovom vokalnom melodijom. Završna mirna i raspoloženjski grabežljiva, melankolična Will We Ever Be Friends Again povlači paralele s nedavno objavljenim samostalnim singlom What If There Were No Sides At All – vibracijski, nikako ne izričajno. Čežnja i izvrstan završetak albuma.
Stari je lisac ponovno dokazao da je veteranu ostalo još puno ispovjednih naboja i da se ne zaustavlja. Čovjek je isporučio novi album koji je srodstveno izdašno vezan uz prethodnika i donosi prekrasnu vezu s vremenima koja su za Adamsa neprolazna – s hitovima kojima si je davno podigao spomenik, a istodobno s njima vrlo uspješno ostaje u kolotečini aktualnosti. Iako je već davno rekao sve. U onome što radi ponovno je najbolji. A više od toga Bryanu ne treba.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Roll With The Punches
2. Make Up Your Mind
3. Never Ever Let You Go
4. A Little More Understanding
5. Life Is Beautiful
6. Love Is Stronger Than Hate
7. How’s That Workin’ For Ya
8. Two Arms To Hold You
9. Be The Reason
10. Will We Ever Be Friends Again
Postava:
Bryan Adams – vokal, bas gitara, gitara, bubnjevi (skladbe br. 1 i 4–10), klavir (1, 6, 7), prateći vokal (2–6, 8–10), klavijature (2, 4), udaraljke (2), orgulje (6, 7, 9), usna harmonika na skladbi br. 7
Keith Scott – gitara (skladbe br. 1, 2, 9 i 10)
Pat Steward – bubnjevi (skladbe br. 1, 2 i 3)
Jim Vallance – prateći vokal na skladbi br. 4
Mutt Lange – prateći vokal (skladbe br. 1–6 i 8–10), klavijature (skladbe br: 1, 3, 5, 8 i 10)
