Bubnjar Troy Luccketta priča o bendu Tesla (2009)
Mjesto: Metropolis / München / Njemačka
Datum intervjua: 08.07.2009
Dogodilo se. Tesla su se pojavili na koncertnim pozornicama Europe nešto bliže Sloveniji. Put me odveo u bavarsku prijestolnicu. Nakon nepotrebnog lutanja, napokon pronalazim zgradu dvorane Metropolis, u ponovno živom dijelu Münchena zvanom Kunstpark Ost. Pred ulazom u dvoranu me “pokupi” ljubazni tour menadžer benda Dean i provede me kroz dvoranu u backstage. Na pozornici su upravo Heaven’s Basement radili soundcheck. A u backstageu me već čekao bubnjar benda Tesla Troy Luccketta, da porazgovaramo o toj odličnoj hard rock postavi, koja se u srca svakog pravog rockera upisala ponajviše opusom prva četiri albuma. Slijedila je duga stanka, a Tesla su se vratili 2004. s odličnim albumom “Into The Now”, koji je dokazao da bend ni izdaleka nije izgubio izražajni dinamit i svježinu. To su momci potvrdili i njegovim nasljednikom “Forever More”, kojem je bila posvećena i turneja na kojoj sam bend napokon uspio uhvatiti uživo. Nakon gledanja koncertnog Tesla DVD-a “Comin’ Atcha Live” (2008), već su mi se pošteno cijedile slinac. No, intervju je počeo u suprotnom smjeru od očekivanog. Prvi je pitanje postavio Troy…
Troy: Kako ti se činio zvuk na našem soundchecku? Jesi li slučajno nešto čuo?
RockLine: Da. Očito ste Tesla u dobroj formi. Upravo ste vježbali skladbu Forever More.
Troy: Oh, hvala. To volim čuti.
RockLine: Koliko ste vi Tesla zadovoljni tijekom aktualne turneje? Kako ti vidiš sve skupa u tom pogledu?
Troy: Ja sam zadovoljan. Sviđa mi se što se ponovno družimo s obožavateljima i u ovom dijelu svijeta. Mi dođemo do njih, oni do nas, taj protok energije. Naravno, ponekad bih poželio da su naši koncerti još bolje posjećeni. Jasno nam je da moramo iznova izgraditi svoje ime, boriti se za svakog obožavatelja, predstaviti našu glazbu što većem broju ljudi. Skrenuti pažnju na bend Tesla. Mnogo je ljudi koji ne poznaju Teslu, zato se u ovo vrijeme fokusiramo i na festivalske nastupe, gdje se pod pozornicom skupi široka masa ljudi pa je veća vjerojatnost da se naše ime i u Europi dobro primi. Nadam se da ćemo s takvim pristupom moći nastaviti i ubuduće.
RockLine: Prije otprilike deset dana Tesla su trebali nastupiti na festivalu Bang Your Head!!! u njemačkom gradu Balingen. Istog dana imali ste potvrđen i nastup na festivalu Gods Of Metal u Milanu (Italija). Odrekli ste se nastupa na Bang Your Head!!!. Koje su okolnosti dovele do te vaše odluke?
Troy: To je bila nemoguća situacija. Već na početku su nam svi savjetovali da ne pokušavamo nemoguće. Čim su nas “bookirali”, i sam sam bio vrlo skeptičan, ali onda sam pomislio: Okej, pustimo da sve ide svojim tokom. Možda nam uspije dvaput u jednom danu.” Fizički je to bilo nemoguće, iako smo mislili i govorili drukčije.
RockLine: Povratak Tesla na scenu i izdavanje odličnog povratničkog albuma “Into The Now” 2004., što ste potvrdili još jednim vrlo dobrim albumom “Forever More” prošle godine, predstavilo je zreliji, moderniji zvuk. Općenito, album “Forever More” ima daleko najmračniju atmosferu, barem što se mene tiče. Kako ti komentiraš najnoviji album Tesla?
Troy: Misliš mračan u glazbenom smislu ili u smislu same poezije?
RockLine: Oboje.
Troy: Kad smo išli u studio, ploča nije bila ni izbliza spremna, materijal nismo imali proučen, a kamoli datum izlaska ili naslov albuma. U studio smo se zatvorili s engleskim producentom Terryjem Thomasom, s kojim smo kovali strukturu i izgled samih skladbi. Na početku nismo ni u čemu kalkulirali niti razmišljali o tome kakav album želimo. Album je nastao kar u studiju. Takav kakav jest. Rekli smo samo: “Idemo u studio, snimimo album”. Bez imalo pretencioznosti ili unaprijed smišljenih računica.
RockLine: Novi Tesla uspješno ste ugradili u svoj staroškolski hard rock princip, koji je vašim poznatim klasicima dao neke moderne pristupe današnje produkcije. Kako ste prošli kroz taj proces?
Troy: U vrijeme kad smo uzimali zalet za “Into The Now”, izgubili smo svaki pravi dodir s time što je danas u glazbi moderno. Mi smo naprosto krdo staromodnih dinosaura. No, da ublažim rečenicu. U svakome od nas krije se barem u stopalima malo dinosaurskog hoda, ha, ha, ha… Realnost je i da smo svi još vrlo živahni, vitalni i znamo da imamo još puno toga reći i dati glazbenom svijetu. Dakle, opcija da smo u današnjici tek još jedno razvodnjeno ili izblijedjelo ime na karti otpada. Vjerujemo u sebe, u svoju posebnost, posebnost glazbe benda Tesla. Dobra vijest je da kad ljudi čuju i naše nove stvari, onda i oni vjeruju u nas.
RockLine: Troy. Reci nam nešto o sebi. Što te nadahnulo da kao mladić zgrabiš bubnjeve?
Troy: Još dok sam bio dječak, stalno sam kod kuće udarao po “snare” bubnju. Tada sam znao i osjećao da bih mogao rušiti da imam cijeli set bubnjeva. Od samog početka želio sam svirati samo bubnjeve i ništa drugo osim bubnjeva. Isprva sam svirao tako da bih si za pozadinu pustio neku određenu ploču. To me nadahnjivalo. Imao sam deset ili jedanaest godina. Uskoro sam si mogao kupiti i svoj prvi set bubnjeva. I u meni je sve do danas ostala strast i veselje prema bubnjanju, koje nije ništa manje nego kad sam imao 10 godina. Svakako i danas puno vježbam na bubnjevima, proučavam tehnike sviranja, učim, isprobavam razne stvari na bubnjevima. I danas se dogodi da mogu slušati cijele dane i noći “ludosti” na bubnjevima pokojnog Johna Bonhama. John Bohnam je apsolutno moj idol rock n’ roll bubnjanja broj jedan. Najdraži rock n’ roll bubnjar svih vremena. I kad danas gledam stare snimke Led Zeppelin, ne mogu se načuditi kako je to bio velik bend, pogotovo u smislu “jammova”. To je nevjerojatno. I nakon svih ovih godina još uvijek slušam upravo ono čime je započela moja bubnjarska karijera.
RockLine: To je nešto što nosiš u krvi cijelo vrijeme. Stalno te prati, tinja u tebi?
Troy: Apsolutno. I ostatak ekipe u Tesla mi se stalno smije. Znaš, kad nisam na turneji, obavljam obične poslove. Obiteljski sam čovjek i tako dalje. Dakle, jedino vrijeme prikladno za slušanje i proučavanje glazbe je vrijeme kad sam na turneji. Zato to maksimalno iskoristim, inače nemam puno vremena za vježbanje na bubnjevima.
RockLine: Kako održavaš i brineš o svojoj svakodnevnoj bubnjarskoj fizičkoj kondiciji?
Troy: Da. Za te stvari treba stalno brinuti. Sa sobom imam nekoliko filmova na temelju kojih izvodim određene vježbe. Osnova je da moraš paziti da koljena i laktove održiš u dobroj kondiciji. Dakle, da si slučajno ne ozlijediš zglobove. Moraš paziti da sačuvaš svoje tijelo, da ga ne iskoristiš, ne istrošiš. To vrijedi za sve u Tesla. U svakom slučaju, ne smijem postati lijenčina za svojim bubnjevima. Želim uživati u sviranju, biti što bolji. Danas je u glazbenom poslu puno odličnih bubnjara i u tom društvu ne bih htio postati neki stari, istrošeni bubnjar. Vatra u meni još uvijek gori.
RockLine: Prošle godine izdali ste koncertni DVD “Comin’ Atcha Live”…
Troy: Kako ti se sviđa naš DVD?
RockLine: Odličan je. Nevjerojatna kemija, uigranost, energičnost! Nevjerojatan koncertni zvuk. Zbog njega sam rekao sebi da vas moram nužno susresti na koncertu u Europi.
Troy: Oh, hvala, hvala…
RockLine: Dobro, htio sam reći da na temelju viđenog na tom snimku vaše ime u SAD-u i u novom tisućljeću uživa veliku podršku.
Troy: Da, istina je.
RockLine: Koncert zabilježen na DVD-u odsvirali ste u dupkom punoj dvorani u Minnesoti (SAD). Kakav je bio osjećaj na tom koncertu?
Troy: Znaš, SAD je za Tesla oduvijek bilo prijemčivo tržište. Uvijek je dobro upijalo našu glazbu. Zahvaljujući toj činjenici, sve smo ove godine i preživjeli na sceni. Osjećaj na tom nastupu bio je izniman. U vrijeme kad je snimka nastala, bili smo na turneji po Sjevernoj Americi. Sasvim neočekivano dogodilo se da smo odlučili snimiti upravo taj koncert. Nažalost, Jeff je baš te večeri bio prehlađen, ali smo stisnuli zube i probili se kroz šou. Znaš, po pravdi rečeno. Stvari u stvarnosti nisu uvijek onakve kakve bi čovjek želio. Već smo razmišljali da taj koncert ne snimamo i da za tu priliku odaberemo drugu lokaciju. Ali sve je bilo spremno. Nakon što smo se pomirili s činjenicom da je Jeff u stanju kad je tu i tamo malo “promukao”, odlučili smo izaći na pozornicu, suočiti se s tom činjenicom i ostaviti na pozornici svoja jaja. Damo najbolje od sebe. Je li ti to u redu?
RockLine: Da. I što se mene tiče, nakon što sam pogledao taj DVD, na svaki sam način htio posjetiti vaš koncert. Zato sam bio pošteno bijesan kad ste bili prisiljeni otkazati koncert na ovogodišnjem festivalu Bang Your Head!!!, koji sam posjetio. Tako je jedina mogućnost bila da vas uhvatim ovdje, danas, na koncertu u Münchenu.
Troy: Iskrena hvala. I znaš što? Iskreno ti kažem, Tesla smo na sceni već dobrih 20 godina, ili nešto otprilike tako. Ponekad poželiš samo da vatra gori dalje. To znači da želiš ostati u akciji, dok guraš svoj moto do krajnjeg ruba i na svaki način pokušavaš izbjeći situaciju da slučajno postaneš opušten. Znaš što mislim?
RockLine: Svane mi.
Troy: Ne želiš biti pretenciozan, genijalan,… Želiš biti samo istinit, dobro se zabavljati sa svojim bendom. No, stvarnost je takva da svake večeri na pozornici ne može biti savršeno, ali činjenica je da iz svakog nastupa i dana koji na turneji provedemo zajedno ipak uvijek izvučemo barem pozitivne rezultate, ako već ne iznudimo dnevni maksimum. To nas tjera naprijed, održava mladima. Nadahnjuje nas i daje motiv da Tesla budemo to što jesmo.
RockLine: Nastaju li već kakve nove ideje za sljedeći studijski album?
Troy: Ne. Zasad još ne. Materijal uopće još nismo počeli pisati. Ali već imamo određen termin izlaska novog albuma, ha, ha, ha… Novi album trebao bi izaći početkom 2011., što znači da ćemo s njegovim snimanjem početi sljedeće godine.
RockLine: Kako ste zadovoljni izdavačkom kućom Frontiers Records?
Troy: To bi pitanje bilo primjerenije za našeg basista Briana (Brian Wheat, op.p.). On je u vezi s predstavnicima izdavača i ima najbolji uvid u njihovu suradnju s našim bendom. Ne mogu ti ponuditi konkretan odgovor. Nadam se samo da dobro surađujemo. Misliš li ti da je to dobra izdavačka kuća?
RockLine: U Europi sigurno najpouzdanija među onima koje se brinu za bendove koji njeguju melodični hard rock i AOR. Kod njih su albume izdavali i veći bendovi, kao npr. Asia, Survivor, Night Ranger, Toto,…
RockLine: Koje su okolnosti dovele do toga da ste si Tesla uzeli dulju stanku nakon izlaska albuma “Bust A Nut”, sredinom devedesetih?
Troy: Bilo je jednostavno. U posljednjoj godini djelovanja, dakle 1996., Tesla smo bili samo još kvartet. Tommy (gitarist Tommy Sceotch, op.p.) nas je napustio 1995., zatim smo do kraja 1996. izdržali kao kvartet pa odlučili uzeti stanku. U pozadini te odluke nije bilo ničeg dubljeg i nije bilo nekih posebnih ozbiljnih razloga. Jednostavno je došlo vrijeme da se odmorimo. Zatim se dogodio jedan nastup u Sacramentu, koji je za bend Tesla značio povratak na scenu. Dakle, dogodilo se nakon što ništa nismo planirali. Samo jedan nastup. Na tom nastupu uopće nismo očekivali, niti smo ikako razmišljali o tome, da vani još ima ljudi koje naša glazba zanima. Vremena se naprosto mijenjaju, kao i trendovi i ljudi. Ali nakon nastupa shvatili smo da ljudima naša glazba još uvijek puno znači. Tako smo iz tog iskustva izvukli najbolje.
RockLine: A kako ste zadovoljni vi iz Tesla radom svog novog člana, gitarista Davea Rudea?
Troy: Davea je otkrio Frank (gitarist Frank Hannon, op.p.) preko MySpacea. Tako je Dave surađivao u Frankovu bendu i solo projektima. Frank je oduvijek imao težnju predstaviti Davea i ostatku benda Tesla. Smatram da boljeg dečka na mjestu gitarista, uz Franka, ne bismo mogli dobiti i vrlo sam zadovoljan što je Dave s nama. Dave se jednostavno odmah uklopio s nama. U tom smo pogledu imali puno sreće.
RockLine: Riječ je o vrlo svestrano nadarenom gitaristu.
Troy: Dave je stara rockerska duša i upravo ono što je Tesla potrebno. I ostali u bendu smo “staroškolci” pa Dave nije imao nikakvih problema da popuni slobodan par cipela u Tesla.
RockLine: A kakvi su kratkoročni planovi za bend Tesla?
Troy: Trenutačni plan je da izdamo koncertni CD s ove turneje. Dakle, ne DVD, nego koncertni CD. Kasnije idemo u SAD, gdje ćemo isto tako snimati svoje nastupe. Tako ćemo dobiti mnogo dodatnog materijala koji ćemo moći uključiti u to izdanje. Isto tako dogovaramo se da izdamo posebno koncertno izdanje akustičnog seta koji smo odsvirali u postavi još s Tommyjem, ali to još visi u zraku. Inače, opći je plan da u Europi ponovno učvrstimo svoje ime i svoj status te nastojimo da naša glazba dopre do što većeg europskog publike.
Galerija slika

