Autor: Jernej Vene
Datum intervjua: 30.05.2008
RockLine: Koliko ste zadovoljni tijekom turneje sa skupinom Asia?
Carl Palmer: Počeli smo 1. travnja u Engleskoj, gdje smo odsvirali trinaest koncerata, a slijedile su američka i japanska turneja. Europski dio počeli smo u španjolskom Bilbau, zatim smo preko južne Francuske polako stigli do Bratislave, gdje nam je posljednji koncert. Nakon odsviranih 53 nastupa napravit ćemo pauzu na neko vrijeme.
RockLine: Jeste li imali kakva posebna očekivanja prilikom izlaska novog albuma Phoenix?
Carl Palmer: Uopće ne. Ploču smo snimili jer smo osjećali da je to prava odluka. Skladbe smo počeli pisati 2006., iste godine smo se dobro proveli na američkoj turneji. Krajem 2007. učinilo nam se da bi bilo dobro otići u studio i snimiti novi materijal. Posao nam je išao dobro i brzo od ruke, uživali smo. Nismo imali nikakvih problema s traženjem izdavača (Frontiers Records op.p.). Ploču smo snimili da bismo pokazali gdje je Asia danas. Na koncertima sviramo skladbe s prvijenca, dvije s nove ploče Phoenix i neke koje su na ovaj ili onaj način obilježile naše glazbene putove. Što se tiče albuma Phoenix, nismo si pravili iluzije da će doći na vrh ljestvica, jer znamo da su se vremena promijenila i da su stvari poprilično drukčije. Najviše uspjeha s njim imamo u Japanu.
RockLine: Idete li nakon turneje u SAD?
Carl Palmer: Ne, sredinom lipnja sviram u Leonbergu u Njemačkoj sa svojom postavom Carl Palmer band. Svirat ću cijelo ljeto. Asia će u SAD krajem godine, ali stvari još nisu potvrđene. Mogu ipak reći da će Asia u travnju 2009. u Britaniji odsvirati šest koncerata.
RockLine: Kako u koncertni popis uklapate skladbe iz svojih karijera koje nisu nastale pod imenom Asia?
Carl Palmer: Posve jednostavno. Odlučili smo svirati po jednu skladbu svakog člana po kojoj je poznat izvan Asie. Naravno, publika je mora dobro poznavati. To nam se čini organskim, prirodnim potezom. Skladbe često mijenjamo jer možemo svirati svašta, budući da iza sebe imamo dugu glazbenu povijest. Tako nema razloga da ne sviramo više skladbi iz opusa Yes, Emerson, Lake & Palmer ili King Crimson.
RockLine: Čuli smo za zdravstvene probleme pjevača i basista Johna Wettona. Kako se osjeća?
Carl Palmer: Nakon ugradnje trostrukog by passa osjeća se dobro. Ako odeš na moju web stranicu (www.carlpalmer.com), možeš pročitati da su i meni ugradili stent u srce (sustav za ugradnju žilne potpore op.p.). Oboje se osjećamo u redu.
RockLine: Mnogi bendovi su tijekom cijele karijere uspješni u Japanu, dok ih u drugim dijelovima svijeta brzo zaborave. Jesu li tamošnji slušatelji doista tako drukčiji od ostalih?
Carl Palmer: Doista, tamo je sve potpuno drukčije nego ovdje. Doduše, ljudi su takvi kao i drugi, tvoja glazba im se sviđa ili ne. Ne kupuju nešto što im se ne sviđa. Tamo doista ima puno koncerata. U centru Tokija Asia može imati koncert za 4500 ljudi. Sljedeće večeri možemo opet svirati za 2500 slušatelja. Dolaze zato što im se sviđamo. Tamo smo bili prošle godine i odziv je bio izniman. Čini se da smo im prirasli srcu već kad smo prvi put bili tamo, dakle početkom osamdesetih. Nitko ne zna zašto, jednostavno je tako.
RockLine: Kakva će biti budućnost Asie?
Carl Palmer: Nećemo u mirovinu, izdali smo ploču Phoenix, to je naša budućnost. Krajem godine i početkom iduće opet ćemo biti na pozornicama, iduće ljeto možda ćemo nastupati u SAD-u. U međuvremenu ćemo nastupati sa svojim projektima. To je i cilj Asie – možemo svirati neko vrijeme zajedno, zatim se posvetimo drugim stvarima pa se opet vratimo Asii. Možda će 2009. na red doći koncerti ELP-a, tko zna?
RockLine: Kakva je bila atmosfera u studiju prilikom snimanja ploče Phoenix, s obzirom na to da niste svirali zajedno toliko godina?
Carl Palmer: Da objasnim – Britanija nije velika, tijekom svih tih godina viđali smo se jer lako naletiš na poznate ljude ako se vrtiš po koncertnim pozornicama. Pogotovo u Londonu brzo sretneš nekoga koga nisi vidio godinama i godinama. Svi živimo u okolici Londona, a odsvirali smo poprilično koncerata, tako da nije bilo teško otići u studio. Zatim smo prekinuli snimanje i otišli raditi nakon nekoliko dana. Tu nije bilo nikakvog pritiska.
RockLine: Hvala i puno uspjeha!
Carl Palmer: Nema na čemu!
Galerija slika
