Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Iced Earth
Izdavač: Century Media
Izdanje: 1995
Trajanje: 52:39
Ocjena: 4.5/5
»Burnt Offerings«, treći studijski album američkih thrash/power metal šampiona Iced Earth, i danas se smatra njihovim najtvrđim i najmračnijim izdanjem, čemu je zacijelo kumovala činjenica da je bend pred početak snimanja skoro pa propao, jer je njihov poglavar, ritam gitarist i prateći vokal Jon Schaffer, postao potpuno frustriran stanjem glazbene industrije i dok je gorko spoznavao istinu, proživljavao ‘udarac za udarcem’. Od prethodnog Iced Earth ostvarenja, konceptualne klasike »Night of the Stormrider« (1991), koja ih je definitivno učvrstila u ulozi nove velike nade američke thrash/power metal scene, prošlo je više od tri godine, a u tom se razdoblju nakupilo puno zanimljivog skladateljskog materijala u koji je Schaffer uspio preliti sav žuč i bijes prema predstavnicima glazbene industrije, što se najbolje čuje upravo u naslovnoj skladbi, prvom od dva velika vrhunca trećeg studijskog izdanja Iced Earth.
Jonovi tekstovi na »Burnt Offerings« puni su prezira prema dehumaniziranom društvu pod patronatom korumpiranih vođa i gađenja nad ljudskom glupošću. Osim toga, ovaj je put nešto manje crpio iz mistike i fantazije nego što je to inače običaj, a pojedine su skladbe zato utoliko više nadahnute stvarnim svijetom, što dodatno pojačava sveopću okrutnost njihovih poruka i dominantnu brutalnu atmosferu cijelog albuma. Inspiraciju za tekst najbolje skladbe na albumu, ako ne i cijele karijere Iced Earth, koja se nalazi sasvim na kraju, gospodin Schaffer pronašao je kod talijanskog srednjovjekovnog pjesnika Dantea Alighierija, autora slavne ‘Božanstvene komedije’.
Ni ovaj put nije prošlo bez ‘kadrovskih promjena’ u postavi Iced Earth. Johna Greelyja, s kojim je, prema Jonovim riječima, u studiju bilo poprilično teško surađivati, na mjestu glavnog vokala zamijenio je Matthew Barlow, u kojem je bend napokon dobio ono što je u svom glazbenom izričaju tražio od samog početka, iako su bili gotovo uvjereni da je Greely pravi izbor. Barlow je svog prethodnika potpuno zasjenio, jer je posjedovao zapanjujući raspon glasnica koji je mogao seći ‘od pakla do neba’, a osim toga od samog je početka oduševljavao nevjerojatnom emocionalnom dubinom, glavnom odlikom njegova pjevačkog talenta, kakvoj tada u metalu (sredinom devedesetih) praktički nije bilo premca. Njegove fascinantne, izrazito karizmatične i strastvene vokalne sposobnosti unosile su u pojedine kompozicije potpuno specifičan žar, kakav nije uspio ponoviti nijedan drugi Iced Earth pjevač, ni prije njega ni poslije njega. Slušatelja je u tren oka mogao prenijeti na mjesto događanja i tako se duboko uživljavao u pojedine likove iz tekstova kao da priča priče iz vlastitog iskustva. Bubnjar Rodney Beasley u međuvremenu je zamijenio Ricka Seccharija i, iako je zacijelo želio dati skupini veći pečat, kod njih je izdržao samo godinu dana. Česte promjene bubnjara nažalost su i u godinama koje su slijedile postale dio Iced Earth ‘folklora’.
Bend je na »Burnt Offerings« polako uspio sazrijeti i u ulozi skladatelja te je na ovom albumu ostavio nekoliko najkompleksnijih (ujedno i najboljih) tvorevina cijele karijere. Njihova uspješna kombinacija epske melodičnosti, usred koje nije nedostajalo tercnih harmonija između dvojice gitarista, to jest Schaffera i glavnog gitarista Randalla Schawvera, te brutalnosti predvođene udaranjem dvostrukog bas pedala u režiji bubnjara Beasleyja, na »Burnt Offerings« doživjela je nove dimenzije. Atmosfera pojedinih skladbi je izvanredna, što vrijedi već za naslovnu skladbu, jednu od najmračnijih i najbrutalnijih tvorevina Iced Earth uopće, kojih u karijeri ovih floridskih metalskih praotaca zapravo nikad nije nedostajalo, no ipak su rijetke one koje su na tako uvjerljiv način kao na »Burnt Offerings« istodobno prožete snažnim bijesom i neopisivom melankolijom.
Tekst naslovne klasike odnosi se na prethodno spomenuta razočaranja koja je Schaffer doživljavao pri prvim susretima s podlošću glazbene industrije. Među pojedinim se sekcijama čuje vrlo dobro integriran doprinos gostujućeg klavijaturista Howarda Helma, koji svojim simfonijskim aranžmanima u pozadini još pojačava zlokobnu atmosferu. Vokalni kontrast između Barlowa i Schafferova pratećeg vokala je izvanredan. Dok Mattov epski pristup na svakom koraku bez prestanka podiže apokaliptično raspoloženje, Jonov prateći vokal, koji podsjeća na nekakvog ljutitog vraga, naprosto puca od bijesa. Iznenada nastupa prijelaz u epsku sekciju s moćnim gitarskim harmonijama, dok u nastavku ne nedostaje brutalnih ritmičkih prijelaza kakvih se ne bi sramio nijedan pošten thrash bend. Kratka kontemplativna sekcija, u kojoj Barlow svoju melankoličnu izvedbu izvodi s odlikom, na brutalan je način prekinuta novim izljevom vokalnog bijesa, nakon čega slijedi rascijepljeno Schawverovo gitarsko solo i novi prijelaz u epske tercne harmonije koje podsjećaju na klasičnu eru Iron Maiden.
»Last December«, još jedna klasika, otvara se melankoličnom sekcijom i zapanjujuće proživljenom vokalnom izvedbom crvenokosog pjevačkog prvaka, koji se ovaj put pretvara u pravog mučenika, izgubljenog negdje usred zasnježenih polja. Njegov vokal ponovno dosiže nove emocionalne dimenzije kad je riječ o iskrenom predstavljanju potresne priče. Za razliku od otvarajućeg standarda, ovdje su pojedine gitarske dionice raspoređene znatno kompaktnije, dok je vaga između epskih harmonija i brutalnih bubnjarskih kroševa ponovno izvrsno uravnotežena. »Diary«, na kojem je tekst doprinio Barlow, sa svojim sporim ritmičkim nijansama i kotrljajućim gitarskim frazama sadrži blagi dašak doom metala, što nije iznenađujuće jer su i Black Sabbath bili među važnijim utjecajima na Iced Earth. Ipak, u nastavku ove skladbe počinju prevladavati utjecaji Metallice, jer vokali ponovno zauzimaju agresivan pristup, dok dvostruki bas pedal radi punom parom, a pojedine gitarske dionice zvuče izrazito osvetnički, kao i na većini preostalih kompozicija.
Fatalistični »Brainwashed« otvara se tjeskobnim motivom, nakon čega slijedi prijelaz u razdraženu sekciju u kojoj brutalno raspoloženi Barlow izlijeva žuč nad crkvenom korupcijom i vjerskom zaslijepljenošću, to jest temom koje se Schaffer oduvijek rado doticao. I ovdje posebno spominjanje zaslužuje bijesno solo, dok ubrzani ritmički pulsiraj poprima gotovo speed metal dimenzije. »Burning Oasis« pri otvaranju sadrži zvučni efekt koji mnoge može asocirati na hladan dah vjetra preko pustinjskih dina, što se nekako slaže s tekstom ove izrazito agresivne tvorevine kroz koju Barlow demonstrira nekoliko prilično visokih vokalnih pozicija. Schaffer je oduvijek obožavao Iron Maiden, posebno album »Powerslave« (1984), tako da nagli zaokret u arapske/pentatonske ljestvice na sredini skladbe uopće nije neko veliko iznenađenje.
Nakon što se već čini da bend jednostavno ne može zvučati još bjesnije i mračnije, nastupa novi vrhunac bijesa u obliku »Creator Failure«, gdje je tekst još jedan podsmijeh svim ‘Frankensteinovim nakazama’ te najava bliske apokalipse. Ovdje zavladavaju razorne gitarske dionice i kataklizmični bubnjarski prijelazi, dok Barlow zvuči kao nekakav posljednji preživjeli kroničar kraja ljudske ere. Kratka balada »The Pierced Spirit«, na kojoj se u nešto ‘ljubaznijem’ izdanju iskazuje prije svega Barlow, dok uživa ugodnu potporu suptilne akustične gitare i nježne pratnje klavirskih ukrasa u pozadini.
Vrhunac albuma, ako ne i cijelog skladateljskog opusa Iced Earth (dakle, riječ je o njihovom magnum opusu), predstavlja više od 16-minutni superep »Dante’s Inferno«, koji je, kako govori već i njegov naslov, nadahnut ‘Paklom’, prvim dijelom Danteova epskog spjeva ‘Božanstvena komedija’. Iced Earth, nakon što se Barlow uspješno pretvori u ulogu pjesnika Dantea, slušatelja vode na opasno putovanje kroz devet krugova Pakla, gdje je kroz pojedine sekcije ovog fascinantnog superepa dan prilično slikovit i emotivan opis patnje prokletih duša u pojedinim krugovima. Ulaz u Pakao, kroz koji Dante stupa u pratnji duše antičkog rimskog pjesnika Vergilija, najavljuje suptilni uvod s eteričnim, tajanstvenim, gotovo opominjućim gitarskim harmonijama u pozadini, koje za oba putnika ne navješćuju ništa dobro.
Mattova izrazito melankolična i zabrinuta vokalna izvedba, od koje se ježe sve dlake na tijelu, mijenja se u trenutku kad nastupa genijalan prijelaz u brutalnu sekciju. Potonju najavljuje dolazak obaju putnika na obale podzemne rijeke Aheron, gdje se već čuje urlanje prvog od dvaju paklenih brodara, demonskog starca Harona. Potonji putnike vodi prema prvom krugu, Limbu, gdje epsko putovanje tek počinje. Na tom mjestu nastupa vremenski prijelaz u kataklizmičnu sekciju u kojoj briljira Barlow svojim opisom patnje grešnih duša u prvom krugu, gdje nesretno lutaju oni pravedni, antički intelektualci koji su se rodili prije Kristova rođenja, i svi prerano preminuli, nekršteni mališani.
Dok literarni oblik prvog dijela ‘Božanstvene komedije’ predstavlja prilično dugotrajan i zahtjevan čitateljski pothvat, Iced Earth interpretacija ovog epskog remek-djela odvija se zapanjujućom brzinom, dok se među pojedinim instrumentalnim sekcijama odvijaju jezive i sumorne vizije vječne propasti. Među kompleksnije trenutke epa spada susret s paklenim sucem Minosom, koji svojim dugim repom određuje u koji će krug pasti pojedina duša, jer ovdje nastupa potresna i brutalna instrumentalna sekcija s nizom razjarenih gitarskih varijacija i paklenih bubnjarskih prijelaza. Slijedi nagli skok u simfonijski usmjerenu sekciju u kojoj vokal pri opisu patnje izjelica u trećem krugu, nad kojima bdije troglavi pakleni pas Kerber, poprima nešto nježnije tonove, što znači da Barlow/Dante pokušava suosjećati s nekima od njih, što je bilo karakteristično i za literarnu verziju epa.
Ubilačke gitarske dionice, s druge strane, ne poznaju milost, a kad Dante/Barlow, zajedno s Vergilijem, stigne na obale rijeke Stiks da bi ga sljedeći pakleni brodar, Flegija, veliki neprijatelj starogrčkih bogova (i kasnije kršćanskog Boga), odveo do zidina demonskog grada Dis, izbija nova eksplozija brutalnosti i osvetničkog bijesa. Sakralna sekcija u kojoj vladaju stihovi na latinskom s lakoćom dočarava atmosferu prokletog grada vječne propasti i nepodnošljive patnje. Prividna lakoća kojom se istodobno miješaju nevjerojatna agresivnost i melankolija, posebno na račun fenomenalne pjevačke izvedbe i suptilnih gitarskih harmonija, uvijek iznova fascinira. Susret s Furijama i gorgonom Meduzom, koje žele putnicima spriječiti ulaz u grad Dis, obilježava epski, orkestralni prijelaz kakvog se ne bi sramio ni nekakav tvorac filmske glazbe za hollywoodske spektakle.
Slijedi fascinantan skok u agresivnu instrumentalnu sekciju s brojnim razjarenim gitarskim varijacijama, razornim bubnjarskim prijelazima i zlokobnim simfonijskim teksturama, što još pojačava ionako do kraja napetu dramu. Svakom putovanju jednom dođe kraj pa tako i Dante/Barlow u pratnji Vergilija na kraju stiže u srce zla. Pred njim se naime otkriva Deveti krug (Kocit), gdje se usred ledenog jezera, okružen dušama izdajnika svojih dobročinitelja, nalazi nitko drugi nego u lance okovani vladar Pakla – Lucifer, koji je od svog pada s neba doživio strašnu transformaciju u grotesknu, troglavu i kosmatu spodobu s netopirovim krilima; ta monstruozna slika, koju je za ‘Božanstvenu komediju’ nacrtao slavni francuski slikar Gustave Doré, vidljiva je i na originalnom omotu albuma »Burnt Offerings«.
Zazivanje Luciferova imena predstavlja sam epski klimaks cijelog epa, jer se Dante/Barlow u tom trenutku nalazi u srcu zla i najdalje od neba, to jest usred najtežeg trenutka cijele ‘Božanstvene komedije’. Kralj palih anđela kroz Mattovo je pjevanje opisan na odličan način, a opisan je i razlog zbog kojeg je uopće postao vladar Pakla, što još pojačava epsku atmosferu i brine se za klimaks cijelog superepa. Slijedi melankolično stupnjevanje gitarskih varijacija u postupan izlaz, dok se u pozadini prelijevaju orkestralne zavjese. Tako se Iced Earth, nakon što se popnu preko Luciferova tijela, napokon mogu spustiti prema dolje, kroz jezgru zemlje, i pristati na drugoj strani, gdje se u blizini južnoafričke obale nalazi gora Vice.
‘Mnogi koji bi gore htjeli biti veličina, ovdje će kao svinja usred ponora svinjarija završiti, ako za sobom ostave glas zločina’, upozorio je Dantea brodar Flegija tijekom vožnje rijekom Stiks. Slično su razmišljali i članovi Iced Earth dok su stvarali »Burnt Offerings«, a većinu predstavnika glazbene industrije tada bi najradije porazbacali po raznim krugovima Pakla. Njihov je gnjev bio ključan za to da »Burnt Offerings« bude emocionalno najintenzivniji studijski album u njihovoj karijeri i svrstava se među njihova najbolja ostvarenja uopće. Svi oni ljubitelji kvalitetnog metala koji bi željeli čuti Iced Earth u njihovu najtvrđem i najbeskompromisnijem izdanju nemaju drugog izbora nego da odmah zavrte »Burnt Offerings« i da se s Vergilijem uz bok spuste kroz sve dubine pakla…ako se, naravno, usude.
Postava
Jon Schaffer – ritam gitara, glavna gitara, prateći vokal, koproducent
Matthew Barlow – vokal
Dave Abell – bas gitara
Randall Shawver – glavna gitara
Rodney Beasley bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK
Howard Helm – klavijature
Produkcija
Jim Morris i Jon Schaffer
Popis skladbi
1. Burnt Offerings
2. Last December
3. Dairy
4. Brainwashed
5. Burning Oasis
6. Creator Failure
7. The Pierced Spirit
8. Dante’s Inferno
i. “Denial, Lust, Greed”
ii. “The Prodigal, The Wrathful, Medusa”
iii. “The False Witness, Angel of Light”
Galerija slika
