Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gong
Izdavač: BYG Actuel
Izdanje: 1971
Trajanje: 39:36
Ocjena: 4/5
Space rock klasikom »Camembert Electrique« australski psihodelični čarobnjak Daevid Allen konačno je uplovio u gravitacijsko polje planeta Gong i razvio glazbeni stil po kojem je i danas najpoznatiji. Gong, njegova međunarodna grupa sa sjedištem u Parizu, razvila je u usporedbi s Caravan i Soft Machine, ostalim vodećim pionirima tzv. Canterbury scene engleskog progresivnog rocka, puno više ‘otkačen’ glazbeni pristup, kojeg su u njihovom ranom razdoblju obilježili prije svega elementi avangardnog rocka, nepopustljive psihodelije i slobodnog jazza, kojima je neobuzdani pjevački i gitaristički skakutavac dodao još i tekstove prožete divljom maštom kakva se može roditi samo pod djelovanjem određenih psihodeličnih supstanci i kanabisa.
‘Bert Camembert’, kako se Allen zvao u tom razdoblju, zajedno sa svojom družicom Gilli Smyth, koja se tada odazivala na ime ‘Shakti Yoni’ odnosno ‘dobra vještica Yoni’, započeo je svoje međugalaktičko putovanje među radijskim gnomovima i letećim čajnicima, što je u tekstovima začinio humorom i oštrom društvenom kritikom. Daevid je kroz većinu svoje karijere bio prije svega veliki šaljivac, koji je na inteligentan način putem svojih psihodelično zamaskiranih tekstova pri svakoj prilici znao ismijati društveni zeitgeist.
U tom su se razdoblju Allenu, Smythovoj, puhaču Didieru Malherbeu i basistu Christianu Tristchu pridružio engleski bubnjar Pip Pyle (kasnije Hatfield and the North, National Health, Soft Heap), koji je u bend došao na preporuku Allenova prijatelja Roberta Wyatta (Soft Machine, Matching Mole). Pyle je u navezi s Tristchem stvorio snažnu ritam sekciju, dok je Malherbe svojim jazzističkim aranžmanima na saksofonu odnosno flauti brinuo za sveopću razigranost pojedinih skladbi s albuma »Camembert Electrique«.
Allen je osim svojih specifičnih pjevačkih odlika, koje su se kretale od druidskih mantranja do cinično obojenih, podrugljivih ispovijesti ‘Berta Camemberta’, napredovao i kao gitarist jer je na ovom izdanju posluživao neke vrlo zanimljive rifove, a već se tada vjerojatno zavaralo da ne bi bilo loše u bend pozvati još kakvog tehnički profinjenijeg gitarista, što je ubrzo i ostvario. ‘Dobra vještica Yoni’ u međuvremenu je brinula da nikad ne nestane smijeha putem stvaranja disonantnih glasova i cviljenja kojima je Allen, savršen primjer međufaze između genija i luđaka, dočaravao oglašavanje tipičnih stanovnika planeta Gong – zelenih patuljaka s kapicama od kanabisa.
Nakon druženja s pištavim gnomovima u uvodnoj »Radio Gnome« nastupa space rock katalizator »You Can’t Kill Me«, gdje kroz kaotičnu vožnju među ‘novim galaksijama’ vladaju prigušene gitarske dionice, psihodelična vokalna mantranja te razigrani jazzistički puhački umeci. Tu se već može govoriti o klasičnim Gong, iako još nije bila riječ o ultimativnoj, klasičnoj verziji ove kultne grupe. »I’ve Bin Stone Before« zvuči kao ismijavanje sakralnih elemenata svečanih obreda u anglikanskim crkvama. »Fohat Dig Holes in the Space« je zbog svoje mračne naravi na račun mračnjačkih improvizacija i neobičnih zvukova jedan od najzanimljivijih eksperimenata na albumu. U nastavku se na račun otkačenih gitarskih dionica i radosnog vriskanja uz upotrebu brojnih ludih zvučnih efekata pretvori u pravcato space rock slavlje.
Među rijetke nešto kompaktnije i melodičnije trenutke albuma može se svrstati »Tried So Hard«, koja u usporedbi s ostalim skladbama na »Camembert Electrique« zvuči već gotovo kao psihodelični pop rock s vrlo privlačnim refrenom. Album zaokružuje genijalno-ludi eksperiment »Tropical Fish: Selene««, jedan od vrhunaca albuma »Camembert Electrique«, gdje se među divljim psihodelično-jazzističkim plesom i oštrim gitarskim dionicama spajaju sve odlike pojedinih glazbenika u savršenu space rock koheziju. Strukturu skladbe sijeku brojne divlje improvizacije i cvileća oglašavanja pomahnitale ‘vještice’ zbog kojih psihodelično šetkanje planetom Gong nikad ne postane dosadno.
Daevidu Allenu i njegovoj kozmičkoj obitelji gnomova sa zelenim kapicama na »Camembert Electrique«, i danas poslastici za sve ljubitelje space rocka i avangardne psihodelije, tijekom putovanja u letećem čajniku konačno se otkrio pogled na galaksiju u kojoj se nalazi planet Gong. »Camembert Electrique« doduše (još) nije dosezao šarolikost i mitološke razmjere slavne »Radio Gnome« trilogije, ali ipak spada među ključne trenutke klasičnih Gong pod vodstvom kozmičkog kapetana Allena. Za što bolje uživanje u ovakvoj, visoko eksperimentalnoj space rock glazbi, slično kao u slučaju Hawkind, nije potrebno nikakvo uživanje psihodeličnih supstanci, nego prije svega otvorena glava i srce za neobuzdanu zvučnu eksperimentalnost u kojoj se sa svakim novim slušanjem otkrije neka nova zvučna pojedinost.
Postava
Daevid Allen (“Bert Camembert”) – gitara, vokal, bas gitara (9)
Gilli Smyth (“Shakti Yoni”) – svemirski šapat
Didier Malherbe (“Bloomdido Bad De Grass”) – saksofon, flauta
Christian Tristch (“Submarine Captain”) – bas gitara, gitara (9)
Pip Pyle – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Edouard Louise (“Eddy Louiss”) – Hammond orgulje i klavir (3)
Constantin Simonovitch – klavir (5)
Produkcija
Pierre Lattès
Popis skladbi
1. Radio Gnome Prediction (0:27)
2. You Can’t Kill Me (6:18)
3. I’ve Bin Stone Before (2:36)
4. Mister Long Shanks/O Mother/I Am Your Fantasy (5:57)
5. Dynamite/I Am Your Animal (4:32)
6. Wet Cheese Delirium (0:31)
7. Squeezing Sponges Over Policemen’s Heads (0:12)
8. Fohat Digs Holes In Space (6:22)
9. And You Tried So Hard (4:38)
10. Tropical Fish/Selene (7:36)
11. Gnome The Second (0:27)
