Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Bluesiana Rock Cafe / Velden am Wörthersee / Austrija
Datum koncerta: 30.04.2012.
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 30,00€ (u pretprodaji) / 34,00€ (na dan koncerta)
Gotovo pet godina nakon našeg prvog susreta s Carlom Palmerom i njegovim solo bendom u grazskom Orpheumu, legendarni bubnjar koji je najviše zaslužio slavu svojim djelovanjem u skupinama Emerson, Lake & Palmer te Asia, navratio je u Bluesianu, koncertno mjesto koje baš ne slovi kao progresivnorockersko hodočasničko središte. Isto tako je prilično neobično da se tako prominentan glazbenik, koji je s prije spomenuta dva sastava nekoć nastupao na rasprodanim stadionima, odluči nastupiti u prostoru prilično skromne scenske veličine i pred time primjereno malobrojnom publikom. No čini se da se gospodin Palmer, koji je trenutno (ponovno) aktivan član supergrupe Asia, na stare dane poštenio zasitio megalomanskih scenskih produkcija i višetisućglavih mnoštava, pa mu s vremena na vrijeme godi ovakva, daleko intimnija koncertna atmosfera, koja ga zacijelo podsjeti na njegove koncertne početke u Crazy World of Arthur Brown.
Prije majstorova dolaska na pozornicu oko njega se okupio lijep broj znatiželjnih ljubitelja dobre glazbe, koji su sa zanimanjem nagađali što će bubnjarski genij iz opsežnog ELP repertoara izabrati ovaj put. Ozvučenje je većinu koncerta bilo ponešto preglasno za tako mali prostor, pa je Carl tonskom tehničaru više puta gestom dao do znanja neka ‘smiri konje’, no stanje se do kraja nije puno promijenilo, što s vremenom nije postalo ni toliko smetajuće. Na Palmerovoj bubnjarskoj postavi, koja se već tradicionalno ponosila Ludwig bubnjevima, pomalo nam je nedostajao golemi gong, koji je već desetljećima jedan od njegovih zaštitnih znakova, no osim šačice vječnih purista zbog njegove odsutnosti nitko se pretjerano nije sekirao. U Carlovoj pratećoj postavi, koja se u pravoj ELP tradiciji sastoji od trija, nalaze se dva mladića, gitarist poljskih korijena Paul Bielatowicz i basist Simon Fitzpatrick, pravi dečki od akcije što se tiče talentiranosti i tehničke dovršenosti, što nije nikakvo iznenađenje jer legendarni bubnjar oduvijek surađuje samo s najboljim svjetskim glazbenicima. Koncert su, kako se i očekivalo, na tradicionalan način otvorili s »1st Impression Pt.1/Welcome Back My Friends«, uvodnim dijelom ELP super-epa »Karn Evil 9«, te u sličnom, hiperdramatičnom stilu, tijekom kojeg je Carlova bubnjarska postava trpjela ‘sto na sat’, nastavili dalje s izvrsnom verzijom instrumentalnog »Barbarian«. Duhovita klasicistička poskočica »Hoedown«, koja je izvorno nastala pod taktirkom američkog skladatelja Arona Coplanda, uvjerila nas je da se duh ELP-a konačno probio u dvoranu. »Bitches Crystal« i »Abbadon’s Bolero« bili su među većim iznenađenjima večeri i bilo je zaista lijepo čuti da ih se Carl ponovno sjetio.
Nastup je dosegnuo vrhunac izvedbom ultimativnog ELP epa »Tarkus«, koji je ujedno bio jedini trenutak koncerta kada nam je većini zaista nedostajao nenadmašni vokal Grega Lakea, iako je mladi Bielatowicz skoro do u detalj pogodio njegovu gitarsku solažu tijekom legendarne sekcije »Battlefield«. Poljski gitarski virtuoz, koji je odigrao ključnu ulogu u nadomještanju klavijaturnih dionica legendarnog Keitha Emersona, izniman je talent, u što smo se prvi put mogli uvjeriti već prije pet godina. Ovaj nas je put tijekom solo točke najviše oduševio duhovitom adaptacijom Rossinijeva Williama Tella. I basist Fitzpatrick, koji s izgledom pravog prog metalca nije skrivao svoje instrumentalne darove kad je tijekom bas solo točke odigrao iznimno zanimljivu inačicu Led Zeppelin klasika »Stairway to Heaven«, nipošto nas nije ostavio ravnodušnima. Nakon toga nas je Carl pozvao na gotovo petnaestominutnu izložbu slika, to jest na izvedbu primjereno prekrojene epske suite »Pictures at an Exhibition«, koju je izvorno napisao legendarni ruski skladatelj Modest Musorgski. Kao i obično, najviše su nas oduševile izvrsno priređene sekcije »Promenade« te »The Great Gates of Kiev«. Redovni dio dosegnuo je svoj vrhunac, a Carl nas je ubrzo zatim u prvom bisu obradovao vrhunskom adaptacijom klasika »Fanfare For a Common Man«, koji je uigrani trio dodatno ispunio solističkim improvizacijama zbog kojih nitko od prisutnih nije ostao ravnodušan. U bisu nas je majstor Palmer ponovno digao na noge s »Peter Gunn« te klasikom Čajkovskog »Nutrocker« (potonji se u The Nice verziji zove »Nutcracker«), koji je uspio razvući u skladu sa željama i potrebama publike, koja se te večeri dobro nauživala prvorazrednih instrumentalnih izvedbi ELP klasika.
Ponovno smo se uvjerili da gospodin Palmer s godinama nimalo ne popušta u svojem teatralnom seciranju bubnjarske postave, pri čemu su mu u velikoj potpori njegova nadobudna i znatno mlađa instrumentalna drugara. Živa legenda ostaje jedan od posljednjih bubnjara iz zlatne ere progresivnog rocka, koji i danas slijedi svoje snove premda se u njegovu poslu sada vrti poprilično manje novca nego u sedamdesetima i osamdesetima. Upravo nastupi po malim mjestima kakvo je Bluesiana dokazuju da kod čovjeka uvijek prevagne ljubav prema dobroj glazbi, osobito kad dobije priliku pokloniti se sjećanju na svoje najbolje stvaralačke godine. Naravno, prije ili kasnije valjat će se pomiriti s time da su zajednički dani ELP-a davno prošli, iako ostaje dobar osjećaj da će veliki trojac ipak barem još jednom nastupiti zajedno.
Setlista
1. Intro
2. Welcome Back My Friends
3. Barbarian
4. Hoedown
5. Bitches Crystal
6. Abbadon’s Bolero
7. Tarkus
8. Guitar solo (incl. William Tell)
9. Section
10. Bass solo (incl. Stairway to Heaven)
11. Carelia Suite
12. Trilogy
13. Pictures At an Exhibiton
—1. bis—
14. Fanfare For a Common Man
—2. bis—
15. Peter Gunn
16. Nutrocker
Galerija slika
