Chapter One

0 4

Autor: Aleš Podbrežnik

Izvođač: Level 10
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2015
Trajanje: 53:05
Ocjena: 4/5

Level 10 nije sporedni projekt nekog od članova britanskih art rock majstora Level 42, nego zajednički projekt kojeg zastupaju izvrstan pjevač Russell Allen (Symphony X, Adrenaline Mob, Trans-Siberian Orchestra, Allen / Lande) i neuništivi njemački basist Mat Sinner (Primal Fear, Voodoo Circle, Sinner, odnedavno i Silent Force)! U glazbenom smislu prvijenac »Chapter One« zavaren je prema notama glazbene percepcije Mata Sinnera. On je u suradnju uključio zapravo nekoliko članova svog benda Primal Fear, a pristupio je i još jedan od njemačkih gitarskih veličina, naime  izvrsni Roland Grapow (Masterplan, Serious Black, ex-Helloween, ex-Rampage). Prevrtljiv kakav već zna biti, prekaljeni i svim vodama oprani Mat Sinner na albumu »Cjhapter One« dakle je dirigirao osnovno formatiranje pojedinih skladbi. Osnovne riffovske polazišne točke sastava Primal Fear (pa i Sinner) križao je s punom mjerom muzikalne vrijednosti, koju je osvojio osobito u zadnje vrijeme, kad je kao osnovni vizionar projekta Rock Meets Classic puno naučio od veterana odnosno pionira rocka, koji u tom projektu surađuju s njim. Dakle, »Chapter One« odiše kao nekakav konglomerat skladbi koje bi se u rifovima mogle iskoristiti za Primal Fear, a istodobno se često, više nego očito, oslanjaju (uz »ambalažu« aranžiranja koja nimalo ne smeta) na princip komponiranja nadahnut djelima klasičnih hard rock postava, koji su svojim vizionarstvom presudno krojili razvoj rocka i metala.

Već uvodna Cry No More prvoj vodećoj gitarskoj frazi daje primjesu metala po receptu Primal Fear, a u refrenu skače u zarazni melodični refren koji u harmoniziranim vokalima podsjeća na art rock veterane Uriah Heep. U drugoj polovici albuma bliskim susretima s Primal Fear pridružuju se skladbe Demonized, ali i završna Forevermore. Druga skladba Soul of the Warrior oslanja se na formu komponiranja Black Sabbath iz ere Tonyja Martina, a pritom je osobito bezobrazno slična u refrenu skladba Voice of the Wilderness, gdje je glavna fraza gotovo prepisana iz Black Sabbath skladbe Headless Cross (pokušavaju je prikriti dodani vokalni zborovi). Skladba Blasphemy pak iznenađuje time što ne skriva koketiranje čak ni sa Symphony X rifovima u vrijeme nastanka albuma »V – The New Mithology Suite« (2000). Sinner je za suradnju povukao Grapowa i Beyrodta. Obojica su naravno rasli na principima škole hard rocka sedamdesetih, a Sinner točno zna kako funkcioniraju i kako iskoristiti njihov arsenal. Beyrodt i Sinner surađuju u hard rock formaciji Voodoo Circle, a istodobno prenose iskustva stečena druženjem u projektu Rock Meets Classic, zato je album »Chapter One« posrećena mješavina. Skladba In for the Kill dokazuje osobito u uvodnoj kitici i frazi (s dodanim gitarskim harmonijama u tercama) da su dečki ljubitelji djela Garyja Moorea iz vremena albuma “Wild Frontier” ili “Run for Cover”, kao i Thin Lizzy.

S obzirom na punu zaposlenost i Sinnera i njegovih Primal Fear kolega te, s druge strane, Allena, koji upravo snima novi Symphony X album i nedavno je izdao novi album projekta Allen/Lande, logično je da su na ovaj album uključeni prokleto iskusni glazbenici koji mogu stvarati glazbu po narudžbi, vezanu uz čvrsto postavljen rok. Posve rutinski. I takav je album »Chapter One«. Djeluje naime kao da ga je naručila izdavačka kuća Frontiers Records.

»Chapter One« ne nudi ništa novo niti još nečuveno, ali donosi posrećenu ambalažu brojnih utjecaja kako projekata, tako i matičnih bendova kojima pripadaju i Mat SInner i Russell Allen. Ekipa njemačkih glazbenika u kombinaciji s »postavljenom« Frontiers Records »djevojkom za sve« – klavijaturistom Alessandrom Del Vecchiom, dakle, besprijekorno i savjesno ispunjava zadatke koje nalaže Sinnerov skladateljski dirigentski štapić. Aranžerskih promašaja nema. Jasno je i da Russell može pjevati posve čistim vokalom, što koristi osobito u projektu Allen / Lande, a također može pristupiti izrazito grlenim vokalom na granici brutalnosti, što ostvaruje osobito na zadnja tri studijska albuma sastava Symphony X. Budući da mu je Ronnie James Dio oduvijek bio inspiracija, jasna je i kompatibilnost njegova pristupa u izboru vokalne interpretacije unutar skladbi koje se u komponiranju oslanjaju na nasljeđe pionirstva klasičnih hard rock sastava, kao što su spomenuti Black Sabbath, ali i Rainbow i DIO.

Ovaj album bit će zanimljiv ponajprije svim ljubiteljima citiranih bendova i projekata kojima pripadaju Russell Allen i Mat Sinner i koji su citirani unutar ove recenzije! Provjereno učinkovit hard rock album zarazne melodične retorike, s povremenim bijegom prema njemačkoj paradigmi metala a la Primal Fear, ali s »omekšanom« produkcijom. Dokument je posrećenog djelovanja simbioze i kemije udruženih elemenata unutar kredibilno postavljenih skladbi, među kojima nema kvalitativnih oscilacija. Nedostaje im artističkih posebnosti odnosno izazovnosti koje bi slušatelja mogle iznenaditi ili šokirati. Osim ako niste friško ispečeni glazbeni zaljubljenik u srcu predan ljubavi prema tršim zvukovima.

Postava

Russell Allen – vokal
Roland Grapow – gitare
Alex Beyrodt – gitare
Alessandro Del Vecchio – klavijature 
Mat Sinner – bas gitara
Randy Black – bubnjevi, udaraljke

Produkcija

Mat Sinner

Popis skladbi

1. Cry No More
2. Soul Of A Warrior
3. When The Nighttime Comes
4. One Way Street
5. Blasphemy
6. Last Man On Earth
7. In For The Kill
8. Voice Of The Wilderness
9. All Hope Is Gone
10. Demonized
11. The Soul Is Eternal
12. Forevermore 

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići