Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Magnum
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1982
Ocjena: 4.5/5
Melodično rockovski (ili tko želi i art rockovski) heroji Magnum su svojim trećim albumom, “Chase The Dragon”, već poprilično približili svom prvom remek-djelu. Ovaj album, koji se prvotno trebao zvati “The Spirit”, za vječne ljubitelje epskih saga i zaboravljenih legendi značio je važan korak naprijed u razvoju njihova specifičnog oblika melodičnog art rocka i prema široj prepoznatljivosti. Eksperimentalniji art rockovski elementi s prva dva albuma do tada su se već gotovo posve povukli pred melodičnom osjetljivošću izuzetno dotjeranih AOR zahvata, koje su na iznimno sofisticiran način utkivali u hard rockerske kosture većine skladbi.
Glavninu kompozicija na albumu mogli bismo razvrstati u dvije vrste, iako među njima nema neke jasne granice i elementi se obiju vrsta često međusobno prepleću: na one u kojima preko nabrušenih Clarkinovih gitarskih rifova i bubnjarskih prijelaza prevladavaju heavy rockovski ili ponekad čak i NWOBHM elementi, i one u kojima, ponajprije preko duhovitih dionica na sintisajzerima, do izražaja dolaze njihovi progresivno rockovski počeci. Sve to povezuje epski vokal uvijek sjajnog Boba Catleya, koji uživa u pripovijedanju mističnih priča i uvijek na iznimno učinkovit način dočarava atmosferu slika iz neke druge dimenzije.
Njihovu oživljavanju mnogo pridonosi i to što “Chase The Dragon” predstavlja prvu suradnju sastava s kultnim ilustratorom Rodneyem Matthewsom (između ostalog je u karijeri oblikovao naslovnice za sastave kao što su Eloy, Asia, Thin Lizzy, Tygers Of Pan Tang, Praying Mantis, Nazareth, BJH, itd.), koji je kasnije postao stalni suradnik sastava. Nakon izuzetno loše naslovnice za “Magnum II (1979)”, koja je zacijelo utjecala na komercijalni neuspjeh i time nizak profil tog albuma, njegov je talent bio poput duge nakon oluje i važno je pridonio većoj prepoznatljivosti sastava.
Za daljnju evoluciju zvuka nedvojbeno je bila vrlo važna promjena na poziciji klavijaturista. Mark Stanway, koji je na ovom albumu zamijenio originalnog klavijaturista Richarda Baileyja, sa sobom je donio nešto manje eksperimentalan, ali zato utoliko temperamentniji stil s nekim divljim dionicama na sintisajzerima i izvrsnim razumijevanjem utkivanja simfonijskih tekstura u inače heavy rockersku podlogu većine djela. Stanwayev zvjezdani trenutak na albumu nedvojbeno je “Sacred Hour”, u kojoj se njegov talent iskaže u punom potencijalu. Kao i obično, ni ovaj put nisu izostali njihovi zaštitni fantazijski tekstovi o bajoslovnim zemljama i bićima, koji su često služili kao metafore za neke manje vesele slike iz stvarnog svijeta.
Lavovski dio kompozicija izgrađen je na snažnim melodičnim harmonijama koje čine epski vokal, raznolike dionice građene na temperamentnim gitarskim rifovima, ritmički prijelazi podmazani svim mastima i ukusna pozadina simfonijskih tekstura na klavijaturama. Sve to prati lijepa doza kompaktnosti kojom su nadomjestili dulje simfonijski usmjerene instrumentalne dionice iz svoje prošlosti. Magnum su do te mjere već postali pravi majstori spajanja heavy rockovske izravnosti i art rockovski usmjerene epske dramatike. Tu kvalitetu odlično izražava već uvodni “Soldier Of The Line”, koji doslovno prštii od mistične epskosti i potentne naelektriziranosti. Catleyeve izvanredne, cijelo vrijeme raznolike vokalne harmonije oplemenjene su energičnim središnjim gitarskim rifom, dok sofisticirane teksture sintisajzera, položene u pozadinu, na izvrstan način održavaju pravu ravnotežu između izravne udarnosti i dramatične epike. U trenutku kad Clarkin ubaci još nekoliko tercnih harmonija, veze između sastava i tada aktualnog NWOBHM pokreta više su nego očite.
Niz izvrsnih djela nastavlja se s “On The Edge Of The World”, koja u uvodu sadrži gotovo space rockovske aranžmane na klavijaturama, nakon čega se prevali u energičnu kombinaciju AOR-a i hard rocka s izvrsnim himničnim refrenom, u kojem ne manjkaju ni energične dionice na moog sintisajzeru. “The Spirit” je Magnum klasik, nabijen srednjovjekovnom mistikom i moćnim refrenima. Teško je reći što više osvaja: Clarkinovi barokni ukrasi na akustičnoj gitari, koji se utkivaju među heavy rockovske dionice građene na nabrušenim rifovima i dinamično bubnjanje, ili iznimni način na koji Catleyev vokal prenosi budilački tekst.
Kad bi trebalo dodijeliti lovorov vijenac za najbolju skladbu na albumu, ta bi, usprkos iznimno teškom izboru, vjerojatno pripala fantastičnom epu “Sacred Hour”, jednom od najvećih dosega u povijesti sastava, u kojem svi njihovi najbolji elementi zasjaju punom snagom. U uvodnim Stanwayevim baroknim dionicama na klaviru, koje pripremaju dramatičan teren za napetu priču, može se osjetiti poprilično queenovskih paralela. Sve to cijelo vrijeme lijepo stupnjuje do epskog vrhunca u moćnom refrenu. Fenomenalna Catleyeva vokalna ekspresija ta je koja preko udarnog rifa i vatrenih bubnjarskih prijelaza skladbu prevali u one himnične sfere koje svojom prirodom oduzimaju dah. Za sve prste polizati su i izvrsne solaže na sintisajzerima kojima još povećavaju dramatiku i dodaju čak i nešto neo prog rockovske sofisticiranosti.
“Walking The Straight Line” nakon hard rockovskog početka, u kojem je u prvom planu nakostriješen, gotovo bluesy gitarski rif, prelazi u vrlo dobar AOR uradak koji bi mogao povezati ljubitelje sastava kao što su Dio, Whitesnake i Journey. Catleyev vokal, netipično, ovdje u nekim trenucima zvuči čak i malo dječački nestašno, jer poziva djevojku na zabavu u dvoje. I tekst je dakle posve netipičan za sastav. Budilački intonirana “We All Play The Game” još je jedno izvanredno ostvarenje, još jedan Magnum klasik koji oduševljava obnavljanjem njihovih prog rockovskih korijena, jer preko raznolikih klavijatura sadrži poprilično simfonijski rockovskog šarma, ali i dašak pastorale. Raznovrsne dionice na moog sintisajzeru, klaviru i akustičnoj gitari za sve su prste polizati, dok (kao i obično) najviše osvaja Catleyeva izuzetno srčana vokalna izvedba.
Energični “The Teacher” opet stvari zakreće u malo tvrđe vode preko moćnih heavy rockovskih rifova, dok svoje rade i duhovite dionice na klavijaturama te izvanredni, masivni Gorinovi prijelazi na bubnjevima. Skladba koja izvrsno demonstrira ponajprije izniman Clarkinov gitaristički talent. Naravno, ne bez barem jedne power balade, koje su u slučaju Magnum uvijek bile jamstvo visoke kvalitete. U tome su, uz Queen, Styx i Journey, uvijek bili među najboljima. Tu sposobnost odražava završna himna “The Lights Burned Out”, koja ne štedi svoje simfonijske prog rockovske elemente preko melankoličnih dionica na klavijaturama. Ta odlična skladba predstavlja jednu od najboljih vokalnih izvedbi u Catleyevoj karijeri, jer on u nju na izniman način ulaže svoje cijelo srce i dušu. Tome da se skladba još temeljitije dotakne slušateljevih najdubljih osjećaja pridonosi i vrlo dobra Clarkinova slide solaža u njezinu završetku.
“Chase The Dragon” je odličan, iznimno konzistentan album koji je postavio brojne nove standarde u melodičnom rocku, ne samo u razdoblju 80-ih, nego se oni mogu osjetiti i danas. Album je ujedno bio uzor i mnogim predstavnicima NWOBHM-a, koji su u to vrijeme od Magnum svašta naučili. Neosporno jedno od njihovih najboljih ostvarenja, koje ne prestaje oduševljavati svojom nevjerojatnom izražajnom snagom i u kojem su melodično rockovska kompaktnost, teško rockovska potentnost i simfo rockovska dramatika cijelo vrijeme u pravoj harmoniji. Istodobno je postavio standarde na kojima je sastav gradio svoj stil sve do stvaralačkog vrhunca usred 80-ih i nezaboravnog albuma “On A Storyteller’s Night” (1985). “Chase The Dragon” pripada u svaku poštenu zbirku ljubitelja rock glazbe, a ponajprije svih ljubitelja kvalitetnog melodičnog rocka i kompaktnijih oblika progresivnog rocka.
Postava
Bob Catley – vokal
Tony Clarkin – gitara
Wally Lowe – bas-gitara
Mark Stanway – klavijature
Kex Gorin – bubnjevi
Produkcija
Jeff Glixman
Popis skladbi
1. Soldier Of The Line (4:16)
2. On The Edge Of The World (4:22)
3. The Spirit (4:17)
4. Sacred Hour (5:35)
5. Walking The Straight Line (4:53)
6. We All Play The Game (4:07)
7. The Teacher (3:21)
8. The Lights Burned Out (4:32)
Trajanje albuma: 35:19
