Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 18.02.2010
Chill Out su rockeri – novajlije iz Jesenica, koji svojom pojavom bude trenutačno uspavanu rock i metal ponudu ovog dijela Gorenjske. U svoj stil miješaju neke tradicionalne utjecaje staroškolskog hard rock zanata sedamdesetih i osamdesetih godina, a vole zaviriti i u dosege okoštalih viža heavy metala. Melodija ima prednost pred svime. Dečki jako poštuju i progresivne rock velikane poput King Crimson, Gentle Giant ili Camel. Istovremeno razvijaju svoj rock pristup. Prošle su godine već objavili svoj prvi EP naslovljen “If You Can” (2009) – RockLine recenziju pogledaj OVDJE.
RockLine: Gdje ste iskopali informaciju da se ovdje u Postojni održava natječaj Epic RockLine Contest i što vas je navelo da se poželite prijaviti na natječaj?
Jure: Za cijelu stvar smo saznali preko MySpacea.
Matej: Jednom za promjenu htjeli smo isprobati kako je to kad nastupamo izvan rodnih Jesenica.
Urban: A i nagrada je prilično mamljiva.
RockLine: Kakva je situacija na Jesenicama za rock glazbu? Jesenice su poznate po nekim odličnim gitaristima, kao što su npr. Grega Habič ili Domen D.Y.Z. Justin iz Negligence….
(svi: grohot)
Urban: Kako je svijet ponekad malen. Baš nam je D.Y.Z. miksao naš EP. D.Y.Z. nas je promatrao na jednom od naših nastupa i sam se ponudio da nam priskoči u pomoć oko demo snimaka. Jednog dana me nazvao i pitao jesmo li zainteresirani za suradnju.
RockLine: Kod Chill Out je zanimljivo to što otkrivate zvuk starijih rock sastava iz sedamdesetih i osamdesetih godina.
Urban: Prvo, ne želimo zvučati jednolično. Naši prvi utjecaji doista su bili sastavi iz sedamdesetih i osamdesetih. Mi pak pokušavamo tim utjecajima dodati moderan zvuk i zapravo stvarati vlastiti glazbeni prepoznatljiv identitet. Tko je doba glazbe prošlost i treba ići u korak s vremenom, otkrivati nove stvari. S vremena na vrijeme zamiriši nam i metal. Ne ekstremni oblici metala, nego metal u stilu Iron Maiden, koji se svima u sastavu sviđaju.
RockLine: Možete li detaljnije predstaviti svoj demo, odnosno EP “If You Can”?
Matej: Osnovna ideja bila je da si na taj način što prije osiguramo konkretniji oblik same promocije sastava. To je bio projekt koji smo izveli tijekom ljeta 2009. Na tom demu nalaze se i korisne datoteke s dodatnim promo materijalom i predstavljanjem sastava Chill Out. Ali bit svega su naravno tri skladbe.
RockLine: Tijekom vašeg nastupa u Postojni primijetio sam da nije uvijek nužno da Urban preuzme glavni vokal, nego se njega laća i Jure. Kako se vas dvojica gitarista odlučujete tko će otpjevati koju pjesmu?
Jure: U skladbi koju ja pjevam Urban svira zahtjevnije gitarske dionice. Na taj način ja njega rasteretim vokala i Urban se lakše može usredotočiti na sviranje gitare. To pridonosi i većoj raznolikosti naše glazbe.
Urban: Pritom je važna i boja glasa. Moj vokal bolje pristaje tvrđim skladbama. Juretov dolazi do izražaja više u mirnim, baladnim skladbama.
RockLine: Jure te na neki način i rastereti utoliko što štediš snagu za vokal.
Urban: I to je istina. U tu svrhu često u repertoar uključimo i neku instrumentalnu skladbu.
RockLine: Primijetio sam da izrazu dodajete i vokalne harmonije.
Urban: To je jedan od utjecaja slušanja glazbe sedamdesetih. Sve to radimo kako bismo začinili naše autorske skladbe.
RockLine: Tko je među vama glavni inicijator ideja? Tko donese prvu ideju koju potom oblikujete u određenu skladbu?
Urban: Glazbu pišemo uglavnom nas dvojica s Juretom. Glazbu radimo tako da svatko u cijelosti napiše svoje skladbe, ili zajedno, tako da se nadovezujemo riffovima. Ponekad se dogodi da ja imam jednu ideju pa mi ponestane zamisli, onda se uključi Jure sa svojom idejom i tako nastaje neka skladba. Inače, ideje nam dolaze vrlo spontano. Otud i vrlo različite skladbe. Svjesni smo da “komplikiranje” mora imati neku granicu, u cijeloj stvari, do koje nas još može odvesti užitak glazbenog isprobavanja. Stvar zapravo mora ići u uho, a istovremeno nam mora pružati užitak u živim izvedbama. Dakle, kad skladbe sviramo na koncertima.
RockLine: Koncepcija solaža prilično je klasična. Radije u tragu kako ga je nekoć urezao Michael Schenker, za razliku od Joea Satrianija, zar ne?
Urban: Da. Slušam i Michaela Schenkera. Ali važno je to da si mi uvijek zamislimo kako će stvar zvučati. Ona mora imati neki smisao u melodiji. Melodija mora uleći u uho. Ne zaklinjemo se u sviranje na silu i u brzinu. Radije štedimo tonove. Pa i ti metal bendovi u Sloveniji danas. Svi se trude zvučati kao njihovi uzori. Pjevači žele biti James-i Hetfield-i, gitaristi Kirk-i Hammet-i, a u konačnici te grupe izgube originalnost.
RockLine: Što se toga tiče, čini mi se da je to već niz godina problem slovenskih glazbenika. Odlični su, ali preopterećeni dostignućima drugih, osobito stranih, izvođača.
Urban: Cijela stvar djeluje kao da ih je nekad bilo strah pokazati nešto svoje. Ne usuđuju se isprobavati stvari.
RockLine: Kako vas dvojica, Urbane i Jure, složite solaže u nekoj pjesmi?
Jure: Hmm,… Za skladbe koje smo snimili za demo “If You Can” solaže smo napisali. Inače ih dosta sviramo iz glave.
Urban: Da. I ja solaže većinom sviram iz glave. Praktički ih nikad ne naučim napamet. Neke dvije ili tri jesam, ali inače ne.
RockLine: Njegujete melodično načelo. Čini li vam se da je situacija u svijetu i Sloveniji naklonjena rock pristupu Chill Out?
Urban: Trenutačno u svjetskim razmjerima baš i ne. Što se Slovenije tiče, situacija je kod nas znatno bolja nego prije deset godina. Vrijeme trenutačno nije pravo za plasiranje rock glazbe kakvu mi njegujemo. Ali ako dugo ustrajemo, dočekat ćemo i razdoblje kad se situacija okrene. Okej, Siddharte možeš čuti na radiju, ali tu je još hrpa drugih kvalitetnih sastava koji ne dobivaju priliku.
RockLine: Pa ipak, vi u Chill Out imate engleske tekstove, bez “cmizdrenja” na slovenskom jeziku…
Urban: Pa isprobavamo i slovenski jezik. Trenutačno još utvrđujemo što nam najbolje odgovara. Vidjet ćemo što će najviše upaliti. Tekstove naknadno uvijek možemo promijeniti, ako bude trebalo. Skladbe i dosta variraju. Neke su vrlo tvrde, druge imaju i priličan dodir pop glazbe. Svakako slijedimo ono što osjećamo da nam najviše odgovara, a istovremeno ciljamo i na ukus publike. Kao što kažem, trenutačno još pomalo oprezno “pipamo” kamo će nas odnijeti glazbeni smjer u budućnosti.
RockLine: Jeste li zadovoljni punoćom zvuka koji generiraju obje gitare, ili ste ikad razmišljali i o uključivanju klavijatura u vaš zvuk?
Urban: O klavijaturama smo razmišljali. Ali to u početnoj fazi našeg sastava. No nitko od nas nije imao vremena ni volje udubljivati se u klavijature. A i to da nismo imali prave ideje kako klavijature uopće iskoristiti u našoj glazbi. U jednoj od skladbi koje smo danas odsvirali ovdje u Postojni, u studijskoj verziji koja se nalazi na našem demu “If You Can”, koristili smo klavijature i flautu. To je skladba Daydream. Tu se možda osjećaju utjecaji rocka sedamdesetih, i progresivnog rocka, koji jako cijenim i rado slušam….
RockLine: Koje sastave?
Urban: King Crimson, Gentle Giant, canterburyjska scena. I na početku, kad smo koristili klavijature, služio sam se onim starim orguljaškim zvukom.
RockLine: Je li se netko od vas kalio već u kojem bendu prije nastanka Chill Out?
Jure: Ne. Na početku smo se po dvojica okupljali i svirali odvojeno.
Martin: Kasnije smo se tek pronašli i stvari isprobali zajedno.
RockLine: Ne smijemo zapostaviti ritam sekciju. Matej, gdje si se ti prvi put susreo s bubnjevima?
Matej: Oduvijek sam želio postati bubnjar. Jednog dana primijetio sam na internetu povoljnu ponudu za set bubnjeva. S Urbanom sam skočio u trgovinu i kupio bubnjeve. Trgovina je zbog toga produljila radno vrijeme za 15 minuta, ha, ha, ha… Inače, palice sam držao u rukama već 5 godina prije prvih bubnjeva. Udarao sam njima po svemu što mi je došlo na put. Bubnjanju sam se naučio sam. U sastavu smo inače svi samouki.
RockLine: A ti Martine, kada si se odlučio opasati bas gitaru?
Martin: Prije dvije godine. Na početku sam se isprobavao na klavijaturama. Bas gitara me, međutim, oduvijek privlačila.
RockLine: Kakvi su planovi za budućnost?
Jure: Što više koncertnih nastupa.
Urban: Osnovni problem kod nas je što ne znamo namiriti svirke. U okolici Jesenica, dakle na Gorenjskom, već smo si skupili nešto publike koja nas poznaje i prati. Inače, kako probiti van iz Jesenica, to će još biti zanimljiva priča.
Matej: Jer su Jesenice doslovno mrtve.
RockLine: S iznimkom D.Y.Z.-a i njegova studija?
Matej: Da. Ha, ha, ha…
Jure: Već i sama činjenica da dolazimo iz Jesenica, gdje vlada manje-više mrtvilo što se kulturnog pulsa tiče, za nas je lijep uspjeh da smo na ovom kraju dogovorili nekoliko nastupa, s vrlo lijepom posjećenošću i konkretnim žurom.
RockLine: Pretpostavljam da ste članovi sastava Chill Out odrasli zajedno od malih nogu. Nekako na temelju razgovora pretpostavljam. Koliko je u tome istine?
Matej: Urban i Martin su braća, Jure i Urban su školski kolege, a ja sam bio njihov susjed…
Jure: Urban i ja već smo u drugom razredu osnovne škole zajedno svirali u razredu na ravnala i šestare. Svaki odmor zaplijenili smo školski radio i svirali uz njega.
Urban: A i tukli smo cure, jer su htjele slušati svoju glazbu, ha, ha, ha…
Jure: Na to nas je poticala i učiteljica, koja je bila naklonjena našoj prijemčivosti za glazbu. Često nam je dopustila da pred pločom zajedno otpjevamo recimo Yellow Submarine ili Yesterday od The Beatles. To se često ponavljalo i na kraju je već cijeli razred znao Yesterday.
RockLine: I onda ste imali same petice i roditelji su bili jako ponosni…
Urban: Imali smo tu sreću da je učiteljica bila velika obožavateljica sastava The Beatles.
RockLine: Bi li netko od vas želio još nešto dodati za kraj?
Urban: Da. Htio bih samo naglasiti da ćemo pokušati ove godine snimiti naš studijski prvijenac, koji će sadržavati deset ili jedanaest autorskih skladbi.
fotografije: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
