Izvođač: Thin Lizzy
Izdavačka kuća: Warner Bros. Records
Izdanje: 1980
Thin Lizzy ulaze u osamdesete u obnovljenom izdanju. Gary Moore, neispravljivi gitarski heroj koji je uvelike zaslužan za uspjeh albuma Black Rose, zbog “preosjetljivosti” na rastuće Philove i Gorhamove probleme s drogom usred istoimene turneje još jednom odlučuje otići. Na njegovo mjesto staje bojažljivi, bluesom orijentirani gitarist Snowy White, što Thin Lizzy u smislu tehničke dovršenosti baš i ne ide u prilog. Snowy je očito dobro svjestan tih “nedostataka”, pa uz Scottovu pomoć svu snagu usmjerava na stvaranje skladnih gitarskih dijaloga. Kako god, oni nikako ne uspijevaju ponovno stvoriti uzbudljivu atmosferu albuma Black Rose. Razumljivo, ni legendarni Tony Visconti nije bio zadovoljan takvim razvojem događaja, a njegov je odlazak kao prokleti stigao u za Phila Lynotta najnezgodnijem mogućem trenutku.
Rezultati svih tih makinacija ogledaju se u podprosječnosti albuma Chinatown, koji uz Night Life na kraju ispada vjerojatno najgori album Thin Lizzy uopće (nadmašuje ga čak i jednako bezidejni nasljednik Renegade)! Lizzy naime po prvi put uopće potpuno bez orijentacije jure iz zaklona jedne mlake zamisli u zagrljaj druge. Dvojac Lynott – Gorham nikad nije zvučao tako nemoćno. Slične kritike idu na račun mlake produkcije, koju si Thin Lizzy nikako nisu smjeli dopustiti. Očito su gospoda u to vrijeme već i samo dovršavanje albuma smatrala postignućem.
O albumu Chinatown doista je teško reći ijednu pohvalnu riječ. Album se dijeli na dva dijela; prvi, obećavajući, i drugi, sastavljen ponajprije od sažaljenja vrijednih drugorazrednih skladbi koje služe uglavnom kao materijal za popunjavanje prostora. Na taj dosadni obilazak “kineske četvrti” krećemo uz zvuke We Will Be Strong, Lynottove stvari prepune optimističnog oduševljenja. Skladba, ako zanemarimo zbunjujuće postavljen miks gitara, ostaje jedan od testamenata snage Thin Lizzy. Tempo se podiže razigranim ala boogie gitarskim rifom skladbe Chinatown, koja se lijepo uklapa uz najbolju skladbu albuma, Killer On The Loose. U njoj se čuje jedina tipična Philova bas linija, učinkovito spojena s ovaj put uglavnom jednoličnim gitarskim aranžmanima. Odlična skladba koja bi, u optimalnim uvjetima, vjerojatno ispala puno bolje. Vrijedna spomena je još i autobiografska priča Sugar Blues, uz koju će se svatko tko je barem malo upoznat sa zbivanjima iza kulisa Chinatowna samo kiselo osmjehnuti. Vjerovali ili ne, to je nažalost ujedno i sve što nam Thin Lizzy ovaj put imaju ponuditi za uživanje. Ostaju samo hrpe smeća u obliku smiješne popish stvarčice Sweetheart, zavaravajuće Having A Good Time (!) i abnormalne Genocide (The Killing Of The Buffalo), o kojoj stvarno ne mislim gubiti riječi. Mogu samo reći da o njoj dovoljno govori već sam naslov! Tu su još i grozne, ali svakako privlačnije od spomenutog lova na bizone, Didn’t I i Hey You.
Chinatown općenito gledano odražava stvarnu sliku stanja Lynotta i društva na prijelazu desetljeća. Vjerojatno će se mnogi od vas tješiti time da uz sjajni Black Rose Chinatown jednostavno nikad nije bilo suđeno doista zasjati. Kako god, od glazbenika takvog kalibra definitivno bismo očekivali više.
Postava
Phil Lynott: vokal/bas
Snowy White: gitara
Scott Gorham: gitara
Brian Downey: bubnjevi
Produkcija
Kit Woolven
Popis skladbi
1.We Will Be Strong
2.Chinatown
3.Sweetheart
4.Sugar Blues
5.Killer On The Loose
6.Having A Good Time
7.Genocide (The Killing Of The Buffalo)
8.Didn’t I
9.Hey You.
Trajanje albuma: 41.15
