Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izlazak: 1970
Ocjena: 4.5/5
S “Chunga’s Revenge” je majstor Frank odlučno zakoračio u 70-e i stvaralačko razdoblje koje dijeli brojne njegove sljedbenike na one koji ga smatraju njegovim najplodnijim, ali i one koji tvrde posve suprotno i nikako se nisu pomirili s nekim radikalnim zvukovnim promjenama, koje su za umjetnika Frankova kova bile sasvim uobičajene i logičan korak naprijed za nekoga tko se nikad nije dugo udomaćio u jednom jedinom glazbenom obliku. U prvim mjesecima 1970. Frank je izdao “Burnt Weeny Sandwich” i “Weasels Ripped My Flesh”, dva posthumna albuma koja su sadržavala neke skupljene i do tada neobjavljene snimke originalne verzije njegova pratećeg benda The Mothers Of Invention. Oba su zvukovno još uvijek odražavala njegov avangardni rockerski satirični stil iz 60-ih, s velikom dozom grotesknih zvukova musiqe concrete te društvenih i političkih burleski. “Chunga’s Revenge” pak već je predstavljao novu evolucijsku fazu Frankove karijere i odmak i od njegovih satirično avangardnih radova s originalnom postavom The Mothers Of Invention i od jazz rock fusiona, koji je tako odlično pokazao na remek-djelu “Hot Rats” (1969).
Za “Chunga’s Revenge” Frank je oko sebe okupio posve novu postavu The Mothers Of Invention, koja je tada skratila ime samo na The Mothers. Uz basista Maxa Bennetta, bubnjara Johna Guerina i orguljaša Dona “Sugarcane” Harrisa, koji su s njim surađivali već na “Hot Rats”, postavu je ojačao i legendarnim britanskim bubnjarom Aynsleyem Dunbarom (John Mayall, Jeff Beck, David Bowie, Lou Reed, Sammy Hagar, Jefferson Starship, UFO, Whitesnake, Joruney…samo su neka od imena s kojima je surađivao u svojoj bogatoj karijeri), ništa manje sjajnim jazz klavijaturistom Georgeom Dukeom te jednim od najiznenađujućih i najkontroverznijih izbora u svojoj karijeri, duetom Flo & Eddie (pravih imena Mark Volman i Howard Kaylan). Njih dvojica bili su bivši članovi američkih pop ikona 60-ih The Turtles, koji su se u svijet rock’n’rolla zauvijek upisali hitom “Happy Together”, jednim od najpoznatijih evergreena 60-ih. Frank ih je na svoj tipičan, sarkastičan način prekrstio u Phlorescent Leech & Eddie. Naravno, prvo mjesto među spomenutim glazbenicima imao je Frankov dugogodišnji ljubimac, multiinstrumentalist Ian Underwood.
Glavna odlika “Chuga’s Revenge” prije svega je stilska eklektičnost pojedinih skladbi, koje (pre)seguju sva općenito raširena glazbena područja (uglavnom rock i jazz) s kojima je Frank eksperimentirao na svojim prethodnim albumima. Ne manjka na njemu raznih instrumentalnih jamova, avangardnih i bluesy improvizacija, nađe se i nešto jazz fusiona, a iznenađujuće se na njemu nalazi i nekoliko pop skladbi, koje se zacijelo ubrajaju među najkomercijalnije radove njegove karijere i uvelike pridonose sveukupnoj melodičnosti ovog albuma (ključni faktori na tom su području bili tko drugi nego Flo & Eddie). Ovaj put u tekstovima nema otvorene političke satire. Većina ih se naime vrti oko svakojakih seksualnih aluzija i iskustava iz bliskih susreta s groupiicama, gdje također ne manjka Frankova značajnog, mrtvo-ozbiljnog humora. Zbilja jedno od posljednjih područja na kojima bi potonji mogao razočarati svoje sljedbenike. Kako Frank tvrdi u knjižici albuma, neke su skladbe zamišljene kao svojevrsni predokus filmske glazbe njegova sljedećeg filmskog projekta “200 Motels” (1971). Unatoč tomu, nijedna se od njih u originalnom ili drugačijem obliku nije pojavila na spomenutom filmskom soundtracku.
“Transylvania Boogie” izvrstan je uvod u album i zacijelo jedan od najzanimljivijih u moru odličnih instrumentala Frankove karijere. Zapravo je riječ o udarnom jamingu koji se temelji na međusobnoj igri Frankovih dah za dahom oduzimajućih gitarskih improvizacija, ništa manje zanimljivih improvizacija na basu te sanjalačkih prijelaza na Dunbarovim bubnjevima. Uvodni gitarski riff i prilično zlokobni zvuk orgulja povremeno doista stvaraju atmosferu kakvog horora. “Road Ladies” je odlična blues rock parodija s melankoličnim uvodom na orguljama i podrugljivim Frankovim vokalom, koji kroz tekst ispriča nekoliko sočnih anegdota o koncertnim promotorima, groupiicama i svom bendu, koji svira “some of the most teribble shit you’ve ever known”. Dok Frank strugće svoje “pijanačke” bluesy pasaže na glavnoj gitari, Ian Underwood mu se povremeno pridruži na ritam gitari. Kad upadne namjerno patetični, razdraženi soul vokal basista Jeffa Simmonsa, parodija na blues rock, koji je do tada već doživio svoj komercijalni zalaz, posve je savršena. Kraći suptilni instrumental “Twenty Small Cigars” nastao je još tijekom osmišljavanja albuma “Hot Rats”, što se odmah čuje jer je riječ o odličnom jazz fusionu s predivnim pasažama na harfi, klaviru, basu i gitari. Po mom mišljenju, koje se ujedno poklapa s osjećajima razmjerno velikog ljubitelja dobrog jazz rock fusiona, jedna od najboljih stvari na albumu, šteta samo što je tako kratka. Slijedi avangardna jazz fusion improvizacija “The Nancy & Mary Music”, koja je odsvirana uživo i snimljena tijekom nekog nastupa u Minneapolisu. Većina Frankovih improvizacija poslastica je za uši svih ljubitelja instrumentalne virtuoznosti i ova se također ubraja među njih. Pojedini instrumentalisti vode slušatelja kroz živopisni zvučni labirint; od odličnog Dunbarova solo nastupa na bubnjevima, Frankovih razigranih pasaža na gitari, Underwoodovih i Dukeovih majstorija na električnom klaviru, a usput povremeno vrište i grimasiraju “florescentna pijavica” i njegov nerazdvojni kamerad Eddie.
“Tell Me You Love Me” melodični je hard rocker, jedan od komercijalno najpristupačnijih Frankovih radova uopće, koji bi mogao biti i hit da mu se oduzme “bastardizirana” komponenta. Osim udarnog gitarskog riffa, melodičnog refrena i brujećeg basa sadrži i tipične hard rockerske vokalne harmonije u izvedbi Floja & Eddieja. Svojevrstan logičan i prilično zabavan satirični odgovor na tada iznimno popularan i tek svježe rođen hard rock, iako me osobno njegovi komercijalno pristupačniji radovi poprilično manje fasciniraju od avangardno-eksperimentalnih kompozicija. “Would You Go All The Way?” pop rock je parodija sa satiričnim tekstom na račun lakih žena, namjerno razglašenim vokalnim harmonijama, poskakujućim bubnjevima i Frankovim karakterističnim gitarskim pasažama, koja kao burleska zaista uvjeri tek nakon odličnog Dukeova trombonskog ubačaja. Slijedi naslovna skladba, koja govori o ciganskom mutantskom usisavaču koji se vraća u ciganski tabor da bi se osvetio svojim nekadašnjim vlasnicima. Osobno su me kod Franka oduvijek više oduševljavali takvi apsurdni, napola sci-fi tekstovi s prikrivenom društvenom satirom nego oni otvoreniji i izravniji društveno-politički satirični ispadi. Unatoč tomu što sadrži spomenuti koncept, koji je na duhovit način vizualno prikazan i u knjižici albuma, ne radi se o vokalnoj kompoziciji, nego o odličnom jazz rock fusion instrumentalu s oduševljavajućim Frankovim gitarskim pasažama koje opsežno koriste wah-wah pedalu, dok se među ostalim instrumentalistima posebno iskazuju Underwood na saksofonu i Dunbar sa svojim živopisnim i energičnim majstorijama na bubnjevima. Mogao bih reći da ta kompozicija predstavlja vrhunac albuma. Frank se na kratkom instrumentalu “The Clap” prvi put predstavlja i u solističkoj ulozi odličnog udarača, jer si u toj, za njega netipičnoj ulozi priušti priličan predah, osobito kad je riječ o mlaćenju po drvenim udaraljkama i tam-tamovima.
“Rudy Wants To Buy Yez a Drink” po mom je mišljenju najzabavnija i najzgodnija burleska na albumu, odlična pop rock parodija sa satiričnim tekstom na račun prosječnog mentaliteta i ponašanja rock zvijezda i njihovih lakih pratilja. Već način pjevanja tjera na smijeh, a ubačaj trombona i tamburina grimasastu, crnohumornu atmosferu samo još pojačava. Završni pop rocker “Sharleena”, posvećen jednoj od lokalnih groupiica (koja je vjerojatno zamijenila dotadašnju Frankovu favoritkinju Suzi Creamcheese), po mom je mišljenju najbolji i artistički najraznolikiji pop rock rad na albumu, s odličnim, sanjivim vokalnim harmonijama, melodičnim refrenom, namjerno patetičnim tekstom te ukusnim jazzy pasažama i prijelazima na gitari, basu, saksofonu i bubnjevima. Iako je zamišljena kao čista zafrkancija i parodija na pop/hard rock balade, ispada čak pomalo melankolično i ima priličan komercijalni potencijal, tako da će oduševiti i one koji inače ne spadaju među tradicionalne Frankove slušatelje.
“Chunga’s Revenge” je po mom mišljenju jedan od Frankovih najpristupačnijih albuma iz njegova ranog razdoblja, ponajprije zbog nešto većeg broja satiričnih, a istodobno melodičnih pop skladbi nego što su ih od njega većinom navikli čuti (“Teel Me You Love Me” i “Sharleena” mogle bi u nešto “uniformiranijoj” izvedbi postati čak i hitovi). Istodobno je album dovoljno eklektičan da se sviđa i većini ljubitelja njegova progresivnorockerskog eksperimentalizma. Oni koji kod Franka osobito cijene njegovu ulogu društvenog kritičara i njegove prema politici nemilosrdne satirične oštrice bili su albumom zacijelo malo manje oduševljeni, dok ja smatram da je bilo više nego dobrodošlo što je ovdje malo smirio (privremeno, naravno) svoje beskompromisno udaranje po dekadentnom američkom društvu i radije se zabavljao nekim (često patetičnim) društvenim klišejima na račun klasičnog odnosa dečko-cura, a našao je vremena i za apsurdnu pripovijetku o osvetoljubivom ciganskom mutantskom usisavaču, kakvu se mogao dosjetiti samo on.
Postava
Frank Zappa – gitara, vokal, udaraljke
Ian Underwood – klavir, električni klavir, orgulje, alt saksofon, saksofon s wah-wah pedalom, tenor saksofon, ritam gitara
George Duke -električni klavir, orgulje, trombon, imitacije vokala i bubnjeva
Don “Sugarcane” Harris – orgulje
Jeff Simmons – bas gitara, vokal
Max Bennett – bas gitara
Aynsley Dunbar – bubnjevi, tamburin
John Guerin – bubnjevi
Mark Volman – vokal
Howard Kaylan – vokal
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. Transylvania Boogie (5:01)
2. Road Ladies (4:10)
3. Twenty Small Cigars (2:17)
4. The Nancy & Mary Music (9:27)
5. Tell Me You Love Me (2:33)
6. Would You Go All The Way? (2:29)
7. Chunga’s Revenge (6:15)
8. The Clap (1:23)
9. Rudy Wants To Buy Yez A Drink (2:44)
10. Sharleena (4:03)
Trajanje albuma: 40:22
