Lokacija: Vrba na Koroškem (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
datum: 31.10.2014
Uoči jednog od najpopularnijih uvezenih blagdana, Noći vještica, u Bluesiani, austrijskom koncertnom hramu bluesa, javili su se američki progmetalski nadobudnjaci Circle II Circle pod sjajnim vodstvom (bivšeg) Savatageova pjevača Zacharyja ‘Zaka’ Stevensa. Nastup Stevensova benda bio je za uobičajene Bluesiana prilike, gdje se većina koncerata odvija u bluesovskim ritmovima, osim kad slučajno navrati neki legendarni progrockerski romantik iz ‘pretpotopnog doba’, kakav je u prošlosti bio Carl Palmer (Asia, ex-ELP), zbog svoje metalske naravi svakako prilično neobičan događaj, koji je uz poprilično oskudan odaziv bio popraćen neočekivanim, ali ipak nadasve zanimljivim obratom.
Najavljeni talijanski predbend nije nastupio, zbog čega vjerojatno nitko među malobrojnom, većinom austrijskom publikom nije pretjerano žalio, što pak nipošto nije bilo glavno iznenađenje ove koncertne večeri tijekom koje smo se dodobra nauživali kvalitetnog power/prog metala. Članovi Circle II Circle su prvi put na aktualnoj turneji, koja je namijenjena promociji aktualnog studijskog albuma »Seasons Will Fall« (2013) te dvadesetoj obljetnici izlaska Savatageova remek-djela »Handful of Rain« (1994), posve neplanirano donijeli odluku da će ovaj put nastupiti u akustičnoj verziji.
Pojedine instrumente posudili su kod lokalnih organizatora i glazbenih zaljubljenika, koji su priskrbili mikrofon, dvije akustične gitare i klavir. Gospodin Stevens i njegovo metalsko društvo, među kojima je na pozornici nedostajao drugi gitarist Marc Pattison, koji je radije ostao u hotelu, dok je bubnjar Adam Sagan svoj bend bodrio iz publike, posjedali su na barske stolce i prihvatili se akustičnih interpretacija jednog od najboljih Savatage albuma i ujedno najmoćnijih trenutaka Stevensove pjevačke karijere. Odsutnog Pattisona na akustičnoj gitari zamijenio je basist Paul Michael ‘Mitch’ Stewart, kojeg je na dodatnoj akustičnoj gitari uspješno dopunjavao gitarist Christian Wentz. Za posuđenim klavirom istaknuo se Henning Wanner, bivši klavijaturist hardrockerske skupine Jaded Heart. Njemački klavijaturist pobrinuo se i za to da svi oni domaći koji slučajno nisu razumjeli engleski shvate o čemu je riječ, kad su Zak i Paul između pojedinih izvedbi publici prenosili brojne više ili manje duhovite dosjetke i zgode.
S obzirom na to da je bila upravo Noć vještica, koja Amerikance svake godine posve izluđuje, i da je riječ o akustičnom nastupu u puno intimnijem ozračju u usporedbi s uobičajenim, obično puno ‘razuzdanijim’ koncertnim praksama Circle II Circle, bilo je baš zanimljivo slušati i promatrati kako je Zakovu bendu uspjelo ‘obući’ pojedine aranžmane nekih od najpoznatijih Savatage klasika u akustične ‘košuljice’. Istini za volju, najavljena izvedba cijelog »Handful of Rain« (u nenajavljenoj akustičnoj verziji) bila je onaj glavni razlog koji je u Bluesianu privukao četveročlanu slovensku ‘delegaciju’, što je inače vrijedilo i za većinu publike.
Stevensov skraćeni bend u akustičnom je izdanju sjajno snašao te se uspješno suočio s potpuno promijenjenom situacijom. Zapravo su premašili brojna očekivanja, što znači da su i Savatage klasike i materijal Circle II Circle izvrsno prilagodili zadanim okolnostima. Rijetko koji metalski bend danas ima dovoljno ‘muda’ da se usudi prirediti cijeli koncert u akustičnoj verziji, a još ih je manje onih koji su pritom uvjerljivi. Circle II Circle dokazali su da spadaju među rijetke pozitivne iznimke. Zbog posebne, iako nipošto zahtjevne ritmičke strukture, uz odsutnost prave ritam sekcije, odlučili su izostaviti udarni energetski katalizator »Taunting Cobras«, koji je inače uvodna skladba na »Handful of Rain«, što je u danim okolnostima bila mudra odluka. Umjesto toga svoj su nastup otvorili akustičnom verzijom naslovne skladbe, koja se i zbog teksta odlično uklopila u koncertni prostor, tako da se atmosfera već na početku poprilično zainatila i bend su počeli aktivno pratiti i pojedinci koji su prije nastupa Circle II Circle isijavali gotovo potpunu apatiju.
Zak je bio, očekivano, poseban poglavlje za sebe. Sa svojim odlično očuvanim glasnicama vokalno je gotovo identičan kao prije dvadeset godina, a uz zavidnu scensku karizmu odradio je pola ove prilično zahtjevne, akustički postavljene Circle II Circle misije. Nešto je dodatnoj motivaciji benda zasigurno pridonijela i činjenica da je publika živahno reagirala na sve akustične izvedbe te večeri, tako da su se Zak i oba gitarista već rano digli iz sjedećeg položaja.
I udarnije stvari poput »Nothin’s Going On« zvučale su u mekšim izdanjima dovoljno uvjerljivo da uskoro nitko nije žalio za električnim gitarama, basom i bubnjevima. Posebnu pohvalu zaslužuje i basist Stewart, koji je na drugoj akustičnoj gitari uvjerljivo mijenjao svog odsutnog gitarističkog kolegu i bio Stevensova ‘desna ruka’ u motivaciji publike. Iako većina članova benda podsjeća na kamiondžije sa srednjeg zapada Amerike, još smo se jednom mogli uvjeriti da je riječ o sjajnim glazbenicima, premda dvojice članova te večeri nije bilo na pozornici, dok Stevens prilično često mijenja postavu svog benda. Nekoliko dobrih fora za razbijanje koncertne atmosfere palo je i te večeri, pri čemu se nije zaboravilo ni na pokojnog ‘kralja popa’. Zagrijanosti, marljivosti i uvjerljivih akustičnih interpretacija nije nestalo ni tijekom izvođenja skladbi Circle II Circle, koje su dosegnule vrhunac sa standardom »Watching In Silence«, koji potječe s istoimenog prvijenca, čime su lijepo predstavili svoj prošli stvaralački opus.
Ozvučenje je cijelu večer bilo dobro, osim nekoliko uobičajenih popravaka oko ugođenosti akustičnih gitara, nakon čega je do kraja nastupa sve bilo u redu. Bend je cijelo vrijeme bio doista izvrsno raspoložen, kako tijekom izvođenja Savatage standarda tako i vlastitog materijala, a dobru su energiju uskoro prenijeli i na publiku, koja ih je znala nagraditi primjerenim pljeskom. Posebno su nas oduševili izvedbom vokalno nadasve zahtjevnog Savatage evergreena »Chance«, u kojoj su se sva trojica Zakovih drugova proslavila pjevanjem pratećih harmonija te uspjela dočarati izvornu atmosferu ovog nezaboravnog remek-djela. Jedan od najuvjerljivijih trenutaka, očekivano, bila je i prelijepa power balada »Alone You »Breathe«, posvećena sjećanju na tragično preminulog osnivačkog Savatage gitarista Crissa Olivu.
Završna skladba večeri bila je prilično predvidljiv izbor, no ipak smo svi bili zadovoljni što je Zak odlučio akustični nastup Circle II Circle završiti izvedbom »Edge of Thorns«, vjerojatno najpopularnije Savatage skladbe s njegovim vokalom, koja je prostor oko pozornice naelektrizirala svojom potentnom energijom i moćnim središnjim aranžmanom. Nakon završetka nadasve uspješnog i zanimljivog nastupa članovi benda odvojili su vrijeme za druženje s poklonicima, među kojima se moglo vidjeti vrlo malo ljudi u majicama Savatage ili Circle II Circle, jer je bilo više onih koji su se za Noć vještica našemili u razna čudovišta, iako im pri predstavljanju svoje komične grozote uopće ne bi trebale maske i posebni ogrtači.
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
1. Handful of Rain
2. Stare Into the Sun
3. Chance
4. Castles Burning
5. Watching You Fall
6. Nothing’s Going On
7. Alone You Breathe
8. All That Remains
9. Soul Breaker
10. Heal You
11. End of Emotion
12. Watching in Silence
—dodatak—
13. Edge of Thorns
