Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Grave Digger
Izdavač: Napalm Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 45:04
Ocjena: 4/5
Novi Grave Digger zahvaljujući hiru sudbine ponovno postaju stari dobri Grave Digger. »The Clans Will Rise Again« (2010.) bio je album krajnjeg opreza i album koji je pokazao dosta rupa. Ne samo da sastav njime nije donio ništa osim dojma da je nakon odlaska Mannija Schmidta morao pod svaku cijenu što prije snimiti novi album i otvoriti novo poglavlje u svojoj karijeri. Jednostavno je s novim regrutom, gitaristom Axlom Rittom u sastavu, pripremio album koji se tematski trebao vezati, kao svojevrsni nastavak, na kultni Grave Digger klasik iz 1996. »Tunes Of War«. Pokazalo se da je to bio pretežak zalogaj i previsoko postavljen cilj. Bila je 2010. godina. Krsna godina za novog člana sastava, gitarista Axla Ritta, koji je uglavnom izvršavao zadane zadatke i nije pazio na to da u skladbama razvije barem djelić vlastite idejne pronicljivosti.
Izražajnost Grave Digger, a pogotovo uvjerljivost njihovih uradaka, temelji se na gitaristima. Na gitarskom riffu sve može rasti, ili s druge strane, sve padati. Kod Grave Digger ta je međuovisnost to osjetnija. Vrijeme teče dalje, a Grave Digger su u novoj postavi odsvirali lijep niz koncerata, a posebno su na zadnjim nastupima, uključujući i znameniti nastup na festivalu Wacken Open Air odakle potječe »live« DVD/CD »The Clans Are Still Marching«, ponovno uhvatili pravu formu te motore svoje kreativnosti i elana očito ponovno zagrijali na pravu radnu temperaturu. EP »Home At Last«, objavljen krajem srpnja ove godine, nagovijestio je da se sastav ponovno budi, a »Clash Of The Gods« je album koji potvrđuje da je Axel Ritt napokon uspio u potpunosti osjetiti poantu gitarskog riffa koji zahtijeva »Grave Digger metal«.
Jasno je da Grave Digger ne mogu reći ništa novo, osim ako ne bi počeli mijenjati stil, što pak ljubitelji njihove glazbe ne žele. Ruku na srce. Boltendahl vjerojatno ionako drugačije ne zna, ali je dovoljno pametan da shvaća da mu hermetična stilska zatvorenost donosi kruh i da bi prije osnovao neki drugi novi bend ili projekt, nego što bi ga spopali nekontrolirani napadaji i upustio se slučajno u takvu glupost kao što bi bila stilska preobrazba Grave Digger. Štoviše. Boltendahlov hermetizam bio je službeni povod da je sastav napustio Manni Schmidt, kojem je dosadila repeticija tisuću puta isprobanih riffova. No Ritt će, za razliku od manje strpljivog kolege Mannija, morati naučiti da je važnije od beskrajne samorepeticije činjenica koja kaže: »Ne grizi ruku koja te hrani!«.
Kod spomenute hermetične zatvorenosti prema novim glazbenim izazovima, Grave Diggerima u »status quo situaciji« ostaje prostora samo za jedan jedini manevar. Uvod albuma. To su iskoristili i ovaj put. Skladbom Charon zapravo su isporučili uvod, iako je riječ o skladbi s glavom i repom – na poziciji otvaranja albuma djeluje samo kao uvod u album koji je doista nešto drugačiji od uvoda koje inače očekujemo od Grave Digger. Prvo kao prvo, tekstovi na Charon (Charon je čamdžija grčke mitologije koji prevozi duše umrlih preko rijeke Styx u Had) otpjevani su na njemačkom, zlokobna uporaba klavijatura koje preuzimaju zvuk baroknog čembala, u kombinaciji s napjevom, približava ovu skladbu pristupima njemačkih »neo-medieval metal« sastava poput In Extremo ili Corvus Corax.
Dakle, ništa novo. Samo album koji stoji potpuno iza imena klasičnih Grave Digger albuma. A to je u slučaju Grave Digger dovoljno. Dakle, to znači da je Axel Ritt odsvirao gitare odlično. U svemu. U riffanju, gitarskim ornamentima i solažama. Odsjekao je gitaru kako je zahtijeva pravi Grave Digger album i time poništio svu sumnjičavost glazbenih kritičara oko primjerenosti njegove integracije u sastav nakon što je ovaj 2010. godine na tržište izbacio manje uvjerljiv studijski uradak. Naravno, bilo je poigravanja s riffovima korištenima u prošlosti poprilično. S te strane, a pogotovo po produkciji, uklopljenosti samih simfonijskih elemenata i refrenskih napjeva, gdje ne manjka znamenitog kombiniranja Boltendahlova ustaljenog režanja sa zborskim harmonijama i naposljetku po odabranoj tematici albuma, koji crpi ovaj put iz grčke mitologije, riječ je o albumu koji najviše vuče na Grave Digger album »Rheingold« iz 2003. Narav priča grčke mitologije, koje donose nove Grave Digger skladbe, zahtijeva takav pristup. Odatle bazična sličnost među njima.
Kao spomenuto. Istina je. Bilo je dakle nešto poigravanja sa starim riffovima, najizravnije poigravanje doživjela je nova Call Of The Sirens, koja se s riffom položenim preko teško valjajućeg, usporenog ritma snažno približava riffu klasika The Keepers Of The Holy Grail (album »Knights Of The Cross«, 1998.), riff je na svojim »vrhovima« naoštren i klasično Black Sabbathovski. Opet recimo u skladbama kao što su God of Terror (skladba tematski povezana s bogom podzemlja Hadom) i Warriors Revenge, upotrijebljene gitarske fraze najviše podsjećaju na idejna rješenja s albuma »Rheingold« (2003.).
Skladbe su prepredeno aranžirane, zvučna slika je ispunjena, bogato iskustvo sastava, naime, ne dopušta ništa drugo. Simfonijski elementi ugravirani u pravoj dozi, kad je riječ o kombiniranju s teutonskom sirovošću primordijalnog gnjeva »Grave Digger metala«. Boltendahlov vokal i režanje opet su potpuno učinkoviti i u produkciji točkasto dodatno kontrastirani (recimo jedna od najboljih skladbi albuma Medusa), što odlično produbljuje dramatičnost uhvaćenih raspoloženjskih stanja na albumu. Činjenica je da konceptualizacija sastavu Grave Digger jednostavno godi. I ovaj put je sastav učinkovito osmislio i oživio, kroz poantu svoje glazbene propovijedi, odabranu baštinu grčke mitologije. Naravno, ne bi bilo ništa od toga da se Axel Ritt nije na vrijeme učinkovito uklopio u postavu Grave Digger.
Postava
Chris Boltendahl – vokal, prateći vokal
Axel Ritt – gitara, prateći vokal
H.P. Katzenburg – klavijature
Jens Becker – bas gitara
Stefan Arnold – bubnjevi
Produkcija
Chris Boltendahl & Grave Digger
Popis skladbi
01. Charon (2:19)
02. God Of Terror (4:19)
03. Hell Dog (4:28)
04. Medusa (5:39)
05. Clash Of The Gods (4:53)
06. Death Angel & The Grave Digger (4:22)
07. Walls Of Sorrow (4:43)
08. Call Of The Sirens (5:30)
09. Warriors Revenge (4:00)
10. …With The Wind (0:48)
11. Home At Last (3:57)
