Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Rush
Izdavač: Roadrunner Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 66:04
Ocjena: 5/5
Legendarni kanadski trio Rush vratio se s devetnaestim studijskim albumom naslovljenim »Clockwork Angels«. Već prije prvog slušanja njihova najnovijeg uratka dalo se naslutiti da su ovaj put, nakon niza od dva doduše vrlo kvalitetna studijska izdanja kojima je ipak nedostajalo nekoliko važnih sitnica do briljantnosti, pripremili nešto doista izvanredno, iako se to slušajući prethodno objavljene skladbe »Caravan« i BU2B« još nije dalo naslutiti. Vijest o novom albumu ovih art rockovskih velikana iz Toronta pojavila se već ubrzo nakon izlaska odličnog prethodnika »Snakes & Arrows« (2007), tako da je napeto iščekivanje njegova izlaska među legijama vjernih sljedbenika tih pet godina bilo doista grozničavo, ali se itekako isplatilo strpiti se, jer su se Rush vratili sa svojim najboljim studijskim ostvarenjem od kraja osamdesetih ili barem negdje od albuma »Roll the Bones« (1991), što je s obzirom na zavidan broj godina sva tri člana naprosto fascinantno. Geddy, Alex i Neil su na »Clockwork Angels« ponovno udružili snage s uglednim producentom Nickom Raskulineczom, s kojim su surađivali već na »Snakes & Arrows«. Nekako suprotno očekivanjima, kad je većina sljedbenika u tišini očekivala znatno grublji, kompaktniji i uglavnom udarno usmjeren uradak, najnoviji se Rush i produkcijski i stilski, na opće olakšanje i oduševljenje, bitno razlikuje od prethodnika, i to na najbolji mogući pozitivni način.
»Clockwork Angels« je konceptualni album, što je trio objavio već davno prije njegova izlaska. Pojedinačne skladbe pripovijedaju o velikim svjetskim putovanjima mladog čovjeka koji se odlučio othrvati svim preprekama i slijediti svoje snove. Radnja je smještena u izmišljeni svijet, sličan našem. Tijekom burnog putovanja različitim krajolicima, u kojima susreće pirate, anarhiste, izgubljene gradove i nađe se usred karnevala, neprestano je zarobljen između kaosa i reda. Na putu susreće tajanstvenog Urara, koji ima sposobnost nadzora nad vremenom i koji ga stavlja pred brojne filozofske kušnje. Na kraju se protagonist nakon brojnih razočaranja i teških životnih kušnji odlučuje skrasiti na omiljenom mjestu i uzgajati vrt, što simbolizira da je naposljetku ‘pronašao samoga sebe’. Naslovnica albuma sadrži sat s alkemijskim simbolima umjesto brojeva. Neilovi su tekstovi kao i obično duboki, inteligentni, duhoviti i sociološki pronicljivi, a pri izgradnji koncepta dijelom se nadahnjivao Voltaireovim Candideom.
Rush su još prije izlaska najavljivali da će nastaviti tvrđu usmjerenost prethodnih dvaju albuma, na što je upućivala rana verzija uvodnog uratka »Caravan«, koji u konačnom obliku i u društvu ostalih skladbi na »Clockwork Angels« ipak zvuči prilično drugačije, moglo bi se reći znatno ambijentalnije privlačno nego u ranoj, koncertnoj verziji. »Caravan« se odnosi na početak mladićeva putovanja iz skromne seoske sredine u ‘širok svijet’ i izašao je i kao prvi singl s albuma. Geddyjev zaštitni vokal, koji stari kao dobro vino, prate karakteristična Alexova udarna gitarska fraza i Neilovi masivni, u pravim vremenskim intervalima razrađeni bubnjarski prijelazi, a sve to, iznenađujuće, zaogrću suptilni simfonijski aranžmani kakvih kod Rush nije bilo čuti od početka devedesetih. Skladba kao cjelina zvuči izrazito kompaktno i udarno, a istodobno i prokleto sofisticirano, čemu je uvelike pridonijela fenomenalna produkcija u zajedničkoj režiji čelične trojke i gospodina Raskulinecza. Činjenica da se album ljulja pod težinom sofisticiranih orkestralnih aranžmana (oni doduše uglavnom ostaju u pozadini) kao već dugo nijedan, podatak je koji će razveseliti sve one sljedbenike koji još od kraja osamdesetih žale za većom zastupljenošću klavijatura u Rush zvučnom izrazu.
»BU2B«, još jedno sjajno višeslojno ostvarenje, sadrži akustično-sanjalački uvod dok se uz pomoć gotovo brutalne Alexove gitarske fraze ne prevali u ‘vruću’ sekciju, podmazanu Neilovim vihornim bubnjarskim tempom u kojem se istodobno može osjetiti beskompromisnost i suptilnost. Geddy međutim svojim melodičnim bas linijama i razjarenim vokalnim izljevom zanosno, kao i uvijek, brine za stupnjevanje melodramatičnog ugođaja. Tu se tekst dotiče mladićeva dosadnog i predvidljivog djetinjstva nad kojim je bdio tajanstveni gradski vladar Urar, neka vrsta velikog brata tog izmišljenog svijeta. Mladić se u mladenačkom idealizmu tome naravno odlučuje othrvati tako da pobjegne i uputi se na dugo putovanje u daleke zemlje. Prije toga se ipak odlučuje posjetiti glavni grad, gdje razgleda golemu katedralu u kojoj vladaju tzv. čuvari vremena nad kojima zapovijeda Urar.
Naslovna skladba, prava art rockovska poslastica, jedno je od najzanimljivijih Rush ostvarenja posljednjih godina. »Clockwork Angels« je naime epski, super-kompleksni ambijentalni vrtuljak koji se otvara dramatičnom, disonantnom vokalizacijom i nabrušenim dijelom Neilovih činela, nakon čega nakon kompleksnog ritmičnog uvoda posve neočekivano prelazi u izrazito eteričan, bezobrazno zarazan motiv. To stanje ubrzo prekidaju energične gitarske pasaže i moćni prijelazi na bubnjevima. Ambijentalni vrhunac nastupa u hipnotičnom refrenu kroz koji se na prekrasan način u pozadini prelijevaju eterične multi-harmonije. Inteligentno i duhovito razrađen gitarski solo majstora Lifesona dodatno začinjava moćno ozračje, dok Geddy među ostalim eksperimentira i s vokoderom. Tekst opisuje mladićevu fasciniranost velikim gradskim trgom, posvećenim antičkom bogu vremena Kronosu, i moćnom katedralom.
»The Anarchist« je nešto tvrđa tvorevina koja u prvom planu ima udarnu, posve unikatnu gitarsku frazu i nagruvanu bas liniju. Izmjena ambijentalnih motiva i vremenskih prijelaza opet je izuzetno bogata, a neprestano mijenjanje ritmičkih finesa slušatelja u trenu vodi na nezaboravno putovanje. Geddyja to kod vokalne interpretacije opet ‘razbacuje’ uzduž i poprijeko, kao da je barem dva desetljeća mlađi. Jasno je da je legendarni pjevač/basist uz očuvanje svoje na kilometre prepoznatljive boje glasa pomalo promijenio pristup pjevačkoj tehnici, što mu u njegovim godinama omogućuje lakše dosezanje viših tonova. Slojeviti orkestralni aranžmani pak ponovno brinu za obilnu ambijentalnu dubinu, što se odlično spaja s tekstom u kojem mladić tijekom lutanja gradom naleti na enigmatičnog kroštnjara i potom još na anarhista. »Carnies« u uvodu sadrži razigrane zvukove karnevalskog zbivanja, dok sve zajedno ne prekine brutalni gitarski rif. Geddy uz temperamentno trzanje punokrvnih bas gitarskih linija ponovno zvuči neutješno pripovijedajući epsko zbivanje u kojem se mladić susreće s anarhistom i usred mnoštva ljudi jedva izbjegne bombaški napad.
Lijepa pol-akustična balada »Halo Effect« pripovijeda o mladićevoj zaljubljenosti u lijepu akrobatkinju i velikom razočaranju koje slijedi nakon raspada njihove veze, koja je već na početku osuđena na propast. Pritom krivi sebe i svoju projekciju idealne žene, koju je na svaki način želio nametnuti razočaranoj akrobatkinji. Hipnotična melodija posve se stapa s dižućim ambijentom, koji je u oštrom kontrastu s Geddyjevim melankoličnim vokalom. »Seven Cities Of Gold«, koji se otvara zvečećom bas linijom, odnosi se na mladićevo putovanje brodom Pozejdon preko oceana kako bi usred pustinje otkrio tajanstvene, mistične ‘zlatne gradove’ u kojima se nalazi mnoštvo dragocjenih, alkemijskih metala uz pomoć kojih bi stekao veći ugled u svom svijetu. Temperamentna i neukroćena gitarska fraza stopljena je s masivnim bubnjarskim prijelazima i bas gitarskim ‘vibriranjem’, dok je refren izrazito melodramatičan.
Multi-kompleksni ep »The Wreckers«, treći singl s albuma, u kojem mladog putnika, nakon što se razočaran negativnim pustinjskim iskustvom brodom ponovno otisne na more, napadnu pirati, jedno je od najboljih ostvarenja na albumu, koje se doslovno ljulja pod težinom veličanstvenih orkestralnih aranžmana u pozadini. Neumoljivi trio polako gradi dramatično ozračje koje doseže vrhunac u veličanstvenom i izrazito melodičnom refrenu kroz koji se prelijevaju moćne, simfonikom obilježene multi-harmonije. Tako eterično intenzivan ambijent kod Rush nije bilo moguće zamijetiti još od vremena kad su u studiju počeli postupno napuštati upotrebu sintesajzera.
Udarni »Headlong Flight«, drugi singl s albuma, predstavlja važan konceptualni trenutak kad se više ne tako mladi putnik osvrne na sve svoje dotadašnje pustolovine i shvati da usprkos brojnim razočaranjima ne bi ništa promijenio da se može vratiti u prošlost. I ovaj put riječ je o zanimljivoj, koliko god je moguće kompleksnoj tvorevini s temperamentnim bas linijama, nemilosrdnim bubnjarskim kroševima i duhovitim gitarskim frazama za koje se često čini kao da ih je gospodin Lifeson ispod prstiju stvarao s nevjerojatnom lakoćom. U drugom dijelu kompozicije zavlada pravi hard rockerski stampedo s beskompromisnim udaranjem bubnjarske postave i prebrisanom ponudom gitarskih vragolija. Ugođaj varira između mračnog i optimističnog, dok Geddy u vokalnoj interpretaciji dosegne nekoliko respektabilno visokih linija.
»BU2B2« je kratka ambijentalna uvertira u kojoj se u tekstu središnji lik koncepta odriče svih mladenačkih iluzija, osim vjere u ljubav, ali je i pri očuvanju potonje sve skeptičniji, jer je to dio njegova odgoja, a ne proizlazi iz srca. Napeto ozračje završava nastupom izvrsnog »Wish Them Well«, na kojem Rush ponovno demonstriraju svoju izuzetnu sposobnost spajanja beskompromisne udarnosti i suptilnosti, uz koju ponovno nastaje izuzetno intenzivno ozračje s vrhuncem u melodičnom refrenu. U tekstu je glavni lik nakon brojnih razočaranja i kraja pustolovina, koje su mu uglavnom donijele samo tegobe, moralno i emocionalno posve na dnu, no ne želi se prepustiti cinizmu, pa odlučuje da će sav emocionalni nered i pogrešna, negativna uvjerenja jednostavno odbaciti sa sebe.
Najbolje ostvarenje »Clockwork Angels« nalazi se pak posve na kraju u obliku veličanstvenog progresivnorockovskog epa »The Garden«, koji je ujedno čak i jedna od najambicioznijih tvorevina njihove duge i veličanstvene karijere, što je još osupljivije. Tu zavlada potpuno kraljevstvo profinjenih orkestralnih aranžmana, koji napokon stupaju u prvi plan, dok po njima plovi hipnotična melodija na akustičnoj gitari. Ambijentalni kontrasti usred orkestralnog valovanja izuzetno su lijepi i uzdižući te se odlično vežu na zaključak koncepta, kad glavni lik naposljetku otkrije ‘samoga sebe’ i skrasi se u završnoj ulozi skromnog vrtlara, što pomalo podsjeća na kraj legendarne Voltaireove satire na optimizam naslovljene Candide. Naravno, ne manjka ni gastronomski gitarski solo, koji dodatno pojačava ambijentalni intenzitet svečanih i uzdižućih aranžmana, dok Geddyjev vokal već dugo nije zvučao tako uvjerljivo kad je riječ o dočaranom prenošenju viših emocija.
»Clockwork Angels« je nova Rush remek-djelo na kakvo smo morali čekati više od dvadeset godina i trenutačno glavni kandidat za najbolji progresivnorockovski album 2012. godine. Nerazdvojni trojac, podmazan svim mogućim vodama, stvorio je briljantan konceptualni album koji se zlatnim slovima upisao u anale najboljih Rush dostignuća uopće te tako dokazao da se i u njihovim godinama još uvijek mogu pomicati granice u spajanju aranžerske, skladateljske, instrumentalne i produkcijske perfekcije. Svečano slavlje za sve vjerne sljedbenike kanadskih glazbenih legendi može početi!
Postava
Geddy Lee – bas gitara, bas pedale, vokal, sintesajzer
Alex Lifeson – električna gitara, akustična gitara, 12-žičana gitara, dodatne klavijature
Neil Peart – bubnjevi i udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
David Campbell – orkestralni aranžmani i dirigiranje
Jason Sniderman – klavir i dodatne klavijature
Produkcija
Rush i Nick Raskulinecz
Popis skladbi
1. Caravan (5:40)
2. BU2B (5:10)
3. Clockwork Angels (7:31)
4. The Anarchist (6:52)
5. Carnies (4:52)
6. Halo Effect (3:14)
7. Seven Cities Of Gold (6:32)
8. The Wreckers (5:01)
9. Headlong Flight (7:20)
10. BU2B2 (1:28)
11. Wish Them Well (5:25)
12. The Garden (6:59)
