Izvođač: Moore, Gary
Izdavač: Eagle Records
Izdanje: 2007
Najnoviji Mooreov doprinos blues rocku iznimno je mlak uradak, odnosno ako baš hoćete, gotovo prava farsa. Stari irski brzoprsti maestro 2007. se vraća s još jednim vrlo prosječnim proizvodom, doduše punim zapanjujuće gitarske igre, koji ipak nikako ne uspijeva zacijeliti rane nastale zbog previše bezličnog i trenutačno poprilično dosadnog ponavljanja već stotinu puta čutih fraza. Da bismo sumnjali u gitaristove sposobnosti izražavanja, uopće nema govora. Uz Close As You Get se, naime, ponovno pokazuje ispravnom tvrdnja da Mooreu još od trijumfa Still Got The Blues nije uspjelo stvoriti neki spomena vrijedan blues dokument koji bi uz Garyjev izniman talent uspio uhvatiti i onu magičnost, čarobnu energiju, uz koju se oblikovao osobni lik pjesama Oh, Pretty Woman, Walking By Myself i ostalih njima srodnih Garyjevih blueserskih dragulja.
Da se ne bismo slučajno krivo shvatili. Close As You Get u svakom je pogledu solidno umjetničko djelo. Radi se samo o tome da bismo od glazbenika Mooreova kova ipak očekivali više. Umjesto ne baš uvjerljivih obrada starih bluesovskih klasika, koje se u društvu prosječnih autorskih zamisli na kraju pokažu čak kao najjači trenuci albuma, gospodin bi nas ipak mogao razveseliti kakvim uvjerljivijim prikazom svojih glazbenih sposobnosti. Nažalost, sve se više približavamo zaključku da gospodinu Mooreu s prebrzim protjecanjem godina dobre ideje sve više bježe. Na tu neugodnu činjenicu odmah nas na početku albuma bezobrazno podsjeća If The Devil Made Whiskey, jako opterećena blues rock “himna” koja, ponajviše zbog očito usiljenog Garyjeva “bad ass” vokala, djeluje sve samo ne veličanstveno. Gary jednostavno nije Katon ni Vaughan. Kroz svoju vrlo uspješnu glazbenu karijeru oblikovao je prepoznatljiv glazbeni lik koji je u drugoj polovici osamdesetih i početkom devedesetih oduševljavao svojim profinjenim osjećajem za finoću i eleganciju. Zato se njegovo tamošnje stvaranje neiskrenog jenkijevskog imidža čini još nerazumljivijim.
Stvari se vraćaju u ustaljene tračnice s raspoloženom Trouble At Home, u kojoj ćete stariji Mooreovi ljubitelji bez problema brzo prepoznati As The Years Go Passing By. Skladba je lijep prikaz nevjerojatne gitaristove osjećajnosti koja vas ni ovaj put sigurno neće ostaviti ravnodušnima. Slično raspoloženje stvaraju melankolična Evenin’ te još jedna tipično Mooreovski jecajuća Nowhere Fast, nakon koje ćete sigurno trebati dobar udarac nogom u guzicu. Nažalost, tog lijeka uz posve bezizrazno postavljenu Thirty Days Chucka Berryja nećete dobiti. Dobro je što odmah iza nje brzo nastupa Hard Times, čiji će zanimljiv dijalog gitare i usne harmonike bez sumnje zadovoljiti sve obožavatelje Huey Lewisa. Svakako Garyju, umjesto usiljenog autoportretnog retuširanja, više koristi preturanje po blagu prošlosti. Svojem, naravno, a ne Mayallovu! Njegova Have You Heard doduše se pokazuje prilično zanimljivom interpretacijom legendarnog Johnova i Claptonova djela, no u snazi svog emocionalnog naboja ipak zaostaje daleko od učinka originala. Bolje prolaze Williamsove Eyesight To The Blind i Chekin’ Up On My Baby, potonja opet snažno nadahnuta ostavštinom velikog Johna Mayalla, koji je Garyju očito jako prirastao srcu. Zanimljivo je da se Moore uz sve te obrade ovaj put nikad ne okreće svom najvećem uzoru Albertu Kingu. Umjesto njega, u akustičnoj Sundown po ušima će vas “milovati” zlokobni aranžmani koji više nego na Kinga ili Moorea snažno podsjećaju na nezaboravni slide Elmorea Jamesa, dok će vas drskost vokala usput podsjetiti i na retoriku Roberta Johnsona. Skladba sigurno predstavlja najveće iznenađenje albuma, jer tako raspoloženog Moorea ne viđamo baš često. Očito se gospodin u svojih ne baš mladih 55 godina ponovno odlučio za radikalniju glazbenu preobrazbu, koja mu je početkom devedesetih donijela međunarodnu slavu jednog od najvećih blues rock stvaralaca. Stvarno se nadam da to nije tako. A ako jest, Gary Moore će u budućnosti sigurno još češće biti glavna tema raznih žestokih rasprava.
Postava
Gary Moore: gitara/vokal
Brian Downey: bubnjevi
Vic Martin: klavijature
Pete Rees: bas
Produkcija
Gary Moore & Ian Taylor
Popis skladbi
1.If The Devil Made Whiskey
2.Trouble At Home
3.Thirty Days
4.Hard Times
5.Have You Heard
6.Eyesight To The Blind
7.Evenin’
8.Nowhere Fast
9.Checkin’ Up On My Baby
10.I Had A Dream
11.Sundown
Trajanje albuma: 52.09
