Cor Cordium

0 5

Autor: Peter Podbrežnik

Izvođač: Glass Hammer
Izdavač: Arion
Izdanje: 2011
Trajanje: 62:03
Ocjena: 4.5/5

Američka progresivno rock sastav Glass Hammer, poznat po oslanjanju na masivan zvuk klavijaturnih aranžmana koji u produkciji njihovih studijskih ostvarenja gotovo uvijek imaju glavnu ulogu te po ljubavi prema nasljeđu prog velikana poput Emerson, Lake & Palmer, Genesis, Greenslade i prije svega Yes, da navedemo samo nekoliko njegovih glavnih utjecaja, 2011. se ponovno vratio na scenu već četrnaestim studijskim albumom »Cor Cordium« (latinski za ‘Srca srca’). Ovaj za razliku od višekratne tradicije ovaj put nije konceptualan. Glass Hammer na njemu nastavljaju svoju privrženost starinskom obliku simfonijskog prog rocka pod jakim utjecajem klasičnih Yes, iako bi u njihovu slučaju bilo pomalo nepravedno govoriti o ‘klonovima’ ili ih uspoređivati sa skupinama poput Starcastle, England i Druid.

Ljubitelji djela legendarnih pisaca fantasy fikcije poput J.R.R. Tolkiena i C. S. Lewisa, koji su karijeru počeli graditi nakon izlaska konceptualnog prvijenca »Journey of the Dunadan« (1992), pojedine skladbe na albumu i dalje grade na multiinstrumentalnim stupovima oba zapovjednika sastava, Freda Schendela i Stevea Babba. Spomenuta dvojica su naime od osnutka Glass Hammer glavni skladatelji i tvorci slojevitih aranžmana, a usto se izmjenjuju na klavijaturama, bas gitari i vokalu. Schendel je još veći multiinstrumentalni ‘luđak’, jer po potrebi svira i bubnjeve, gitaru i flautu. Za bubnjeve je ponovno uskočio gostujući glazbenik Randall Williams.

Pjevača Jona Davisona, koji se obožavateljima Glass Hammer prvi put predstavio na prethodniku albuma »Cor Cordium«, albumu »If« (2010), u međuvremenu je zadesila posebna čast: postao je novi pjevač britanskih progresivno rock legendi Yes. Zapravo je k Yes došao kao zamjena za Benoita Davida (Mystery). Davisonova boja glasa zbog lakog dosezanja viših ‘frekvencija’ doista pomalo podsjeća na legendarnog Jona Andersona, no vjerojatno i sam dobro zna da je njegov status samo privremen, jer nema takvog pjevačkog junaka koji bi mogao obuti Jonove cipele. Glass Hammer u svoje tekstove unose brojne fantasy teme, koje su obično inspirirane djelima prethodno spomenutih književnika. Ponekad stvore posve vlastitu fikciju te se često prepuštaju i kršćanskom nasljeđu i uvjerenjima, kao što je bilo vidljivo na konceptualnom albumu »Lex Rex« (2002), iako se uspješno otresaju pridjeva ‘kršćanski’, koji bi im neki rado prilijepili. Njihova pobožna narav uzrokuje da povremeno zapadnu u tipično američke patetične emocionalne sfere,  što se na »Cor Cordium« može osjetiti nekoliko puta.

Glavno ambijentalno ‘oružje’ Glass Hammer na »Cor Cordium« i dalje se krije u masivno-slojevitim simfonijskim aranžmanima na račun šarolikog izbora klavijatura, dok ni melankolične gitarske pasaže u režiji Kamrana Alana Shikoha, koje spretno sudjeluju u stvaranju dinamične atmosfere, nisu za odbaciti. Yes-ovske vokalne harmonije po uzoru na Davisonov ‘gostoljubivi’ vokal u njihovu glazbu cijelo vrijeme unose pozitivistički duh, iako njegovi instrumentalni kamerađi znaju još kako užariti svoje instrumentalne ‘čekiće’, kad je to potrebno. Sve navedene odlike sadrži uvodna epska poslastica »Nothing Box«, koju vuče prema dolje samo pomalo patetičan tekst, što je inače glavna mana cijelog albuma. Neprestano izmjenjivanje raskošnih simfonijskih aranžmana na Hammond orguljama, melotronu i raznovrsnim sintisajzerima cijelo vrijeme pomaže zadržati melodijsku strukturu skladbe, što je u zvučnom rječniku Glass Hammer oduvijek vrlo važno.

»One Heart« sadrži brojne ‘Wakemanovske’ aranžmane na klavijaturama, dok pretjerano slatka melodija uz veseli refren i pozitivistički tekst odmah podsjeti na Yes. Davisonova dosljedna imitacija Jona Andersona ovaj je put već gotovo pomalo komična, iako svi troje instrumentalisti Glass Hammer s vremenom te Yes-ovske utjecaje kroz ritmičke meandre uspješno pregnječe i tako skladbi omoguće steći barem donekle samosvojan izgled. U »Salvation Station«, gdje se može osjetiti i manji utjecaj Genesis, iznenade jazzom začinjene ritmičke finese na bas gitari i bubnjevima, dok je melodični refren ponovno naoružan krupnim simfonijskim aranžmanima i nizom duhovitih solističkih letova na pojedinim klavijaturama. Brzoprsti Alan Shikoh izvrstan je gitarist koji više nego očito dolazi iz jazz fusiona, jer se između ostalog više puta razgovijetno čuju utjecaji Mahavishnu Orchestra odnosno Johna McLaughlina. To znači da se njegov stil sviranja razlikuje od onoga koji njeguje Steve Howe (Yes), što u tren oka obara teorije o Glass Hammer kao potpunim Yes klonovima.

»Dear Daddy« je slojevito ostvarenje s nizom iznenadnih promjena tempa i motiva. Uvodni dio, u kojem Davisonu u vokalnim harmonijama pomažu Schendel i Babb, sadrži nježnu akustičnu melodiju koja se s vremenom slijeva sa šuštavim zvukom razgranatih sintisajzerskih tekstura. Posljedica takve kombinacije je izrazito eterično raspoloženje koje slušatelja, usprkos naivnom ‘obiteljski prijateljskom’ tekstu, s lakoćom odnese izvan granica racionalnog. Kompleksni ep »To Someone« još je jedan ‘Yes-ovski’ simfo prog zadušnik, gdje vladaju veličanstveni simfonijski aranžmani, ukusne pastoralne melodije na gitari i odlična Davisonova vokalna izvedba, koja je ovaj put naoružana sakralnim popratnim harmonijama. I ovaj put se unutra nalazi mnogo trenutaka za prikaz pojedinačnih virtuoznih sposobnosti, dok je glavni čar ove odlične skladbe njezina izuzetna atmosfera, koja intenzitetom raste iz sekunde u sekundu. Klavijature se ponovno nađu u ulozi vodeće ritam sekcije, dok gitara tvori središnju melodiju. »She, A Lonely Tower« još je jedna epska skladba, puna duhovitih vremenskih preokreta, gdje vladaju moćni orkestralni aranžmani i prekrasne vokalne harmonije, koje često prati elegantan zvuk klavira. Ova izvrsna skladba uvjerljivo se probija kroz kompleksne ritmičke meandre, dok Davisonov odlični vokal uz potporu dinamičnih gitarskih pasaža i orkestralnih zavjesa cijelo vrijeme jamči visoku melodičnost.

»Cor Cordium« je tipičan, izrazito ‘lijep’ album Glass Hammera sa starinskim simfonijskim prog rock nabojem, koji u svojoj pompoznosti teško može biti još više ‘Yes-ovski’ (između ostalog ima i naslovnicu u režiji Toma Kuhna, koji crpi inspiraciju iz legendarnog Rogera Deana), no usprkos tome tijekom slušanja nikad ne zavlada osjećaj predvidljivosti. Unatoč nekadašnjem nedostatku samosvojnosti, sve je odsvirano na zapanjujućoj artističkoj razini, ambijent je cijelo vrijeme izniman, a sve skupa oživljava i neobično ‘živa’ produkcija, tako da je bez sumnje riječ o jednom od njihovih najboljih dosadašnjih ostvarenja. Pobožnjačkim tekstovi, koji još zdaleka nisu toliko religiozni kao što scenu povremeno pretjeranim klanjanjem ‘gospodinu’ zna zamoriti Neal Morse (ex-Spock’s Beard) i nisu toliko drugačiji od new age mantri kakve propovijedaju Jon Anderson i Roine Stolt (The Flower Kings), najmanji su problem, jer »Cor Cordium« nudi obilje slušalačkih užitaka.

Postava

Fred Schendel – klavijature, steel gitara, prateći vokal
Steve Babb – bas gitara, klavijature, prateći vokal
Jon Davison – glavni vokal, akustična gitara
Alan Shikoh – gitara (električna i akustična), sitar

GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Randall Williams – bubnjevi
Jeffrey Sick – violina na “Dear Daddy”
Ed Davis – viola na “Dear Daddy”

Produkcija

Glass Hammer

Popis skladbi

1. Nothing Box (10:53)
2. One Heart (6:20)
3. Salvation Station (5:08)
4. Dear Daddy (10:30)
5. To Someone (18:15)
6. She, A Lonely Tower (10:57)

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići