Mjesto: Rock Cafe / Postojna / Slovenija
Datum intervjua: 17.12.2009
Cosa Nostra su punkerski “sprijenci”, tri mačkana u sastavu Tadej Pomperger (vokal, gitara), Marko Cutorilo (vokal, bas-gitara) i Matjaž Obran (bubnjevi), koji gaje svoj vlastiti put, ne obazirući se na bilo kakve trendove. Koriste oštar i optužujući jezik, a njihov bijes je omotan u akcent spoznaje potpune obezvrijeđenosti današnjeg društva. Momci nisu nikakvi komplikatori niti visokoleteći, načitani glazbeni istraživači. Njihov karakter slijedi autentičnost i prizemljenost, ne sade cvjetiće i ne crtaju leteće nosoroge,… Predaju se garažnoj buci i energiji koja te pohrusta već na prvu, dok se kroz membrane pojačala oslobađa neobuzdani bijes šentiljskih “rock n’ roll uzurpatora br. 1”!
Trio je tek što je dobro sišao s pozornice, nakon špila u Postojni, u sklopu “Epic RockLine Contesta”, dečki su još popušili svaki svoju cigaretu, založili se vrčem piva i pridružili razgovoru.
RockLine: Što vas je u osnovi motiviralo da dođete na ovaj natječaj ovamo u Postojnu?
Tadej: Zapravo informacija na internetu. Prijavili smo se zbog koncerta, a ne zbog natjecanja.
Marko: A trenutno nam i fale koncerti. Kad smo počeli svirati prije nekih pet godina, samo te godine smo imali oko 30 špilova.
RockLine: Upravo ste sišli s pozornice. Kakav je osjećaj?
Tadej: Čisto olakšanje.
Marko: Jako smo zadovoljni.
Tadej: Da. U ovo vrijeme manje vježbamo jer nam fali vremena i usprkos tome mislim da smo odsvirali jako dobar koncert.
RockLine: Jeste li bili zadovoljni zvukom? Rock Cafe se naime može pohvaliti odličnom akustikom.
Tadej: Jako. Imali smo jako dobar zvuk. I Rock Cafe je super klub. Pogotovo s obzirom na to da smo večeras prvi put nastupili ovdje.
RockLine: Za razliku od konkurenata Taking Over Mars, vi ste doveli čak obje pripadnice ženskog spola da vas podrže večeras ovdje u Postojni.
(svi: smijeh)
Tadej: Pa da, nažalost samo dvije, jer za tri u autu nije bilo dovoljno mjesta, ha, ha, ha…
RockLine:Kako ste se vas trojica pronašli?
Tadej: Poznajemo se još od malih nogu. Zapravo smo odrasli zajedno. I onda se tako dogodilo…
RockLine: Kakvo je stanje za punk rock na štajerskom kraju Slovenije odakle dolazite?
Tadej: Scena je još uvijek živa, iako možda nema takvog interesa za nju kao prije nekoliko godina. Unatoč tome, u našem kraju ima nekoliko jakih grupa.
Marko: Za taj dio Slovenije je vjerojatno karakteristično to da je socijalno slabiji, otuda i činjenica da punk kod nas uvijek prolazi nešto bolje nego druge vrste glazbe. Pogotovo u smislu samog uvjerljivosti koju grupe izražavaju na pozornici ili u studiju.
RockLine: Sad sam se sjetio recimo prekmurskog benda Dežurni krivci. Fantastična grupa, stvarno. A kakva je podrška štajerske publike vašoj glazbi, ili uopće punk glazbi?
Tadej: Što se Maribora i njegove okolice tiče, to je prilično dobro posloženo. Svi ti mali punk festivali koji se održavaju u našem kraju, sve to jako dobro funkcionira. Iako, kao što sam već prije spomenuo, baš u ovom trenutku možda cijela stvar izgleda kao da se scena malo zasitila, zamorila i da je odziv nešto slabiji nego što je bio još prije nekoliko godina.
RockLine: A inozemstvo? Austrija je blizu Šentilja. Nastupate li i u Austriji?
Tadej: Dosad smo nastupali u Austriji, u Mađarskoj i u Hrvatskoj. Ali nam je propao koncert na festivalu Viva La Pola u Puli, jer je bubnjar baš pred koncert ozlijedio ruku. Inače nas u Austriji prilično dobro primaju. Karakteristično je to da smo slovenski bendovi, kao recimo mi, tamo pomalo “egzotični”, malo drugačiji i to publiku tamo privlači. Inače, nastupali smo u klubu Explosiv u Grazu. To je super klub. Ima sve. Možeš i snimati u njemu.
RockLine: Vaš odnos prema glazbi je neumoljiv. Imate nemilosrdan karakter, oštri ste, izravni, upirete prstom u nepravdu, neka ste vrsta krvnika neistine…
Tadej: Težimo tome da stvaramo svoju glazbu, s nekim svojim karakterom, prepoznatljivom slikom. Nismo opterećeni time što su stvorile ili stvaraju druge grupe. To vrijedi i za ideje. Niti ne razmišljamo mnogo vuče li neka ideja na tvrdi punk, ima li naglašenu notu melodičnosti ili pak elemente ska glazbe. To nema nikakvog značenja. Ideje isprobamo i ako neka ideja funkcionira, onda je to ono pravo, ono što mi tražimo.
RockLine: Nas je u RockLine-u, dok smo jedrili po vašoj MySpace stranici, impresionirala osobito vaša skladba Kurbin sine.
Tadej: Tu skladbu smo snimili u Austriji. Videospot i pjesmu. Taj komad je isprva bio zamišljen za tonsku probu. Tekst skladba nije imala. Onda se dogodilo to da kad smo bili u Austriji, ponudila se situacija da su nam rekli, hoćemo li snimiti neku novu skladbu. Rekli smo da je imamo, a imali smo na umu baš tu skladbu. I budući da se jako žurilo, a mi smo bili kod te skladbe posve bez teksta, sastavili smo tekst u pet minuta, tik prije početka snimanja u studiju, vani smo sjeli na stepenice i napisali nešto.
RockLine: Spontanost može puno značiti. Onda na primjer uvodna skladba vašeg večerašnjeg nastupa, koja se zove kar Cosa Nostra. Tekst od tri-četiri riječi koje samo vrtite u kombinacijama. A to djeluje, funkcionira, ima učinak.
Tadej: Većina naših skladbi bazira se na jednoj jedinoj rečenici, što se tekstova tiče. Na nekoliko riječi. Nikako ne komplicirmo s tim. Smatram da pogodi nekoliko riječi koje diktiraš kroz glazbu našeg kova, i u namjernim repeticijama, prilično izravnije nego da razvijaš poruku kroz neku metaforički zamaskiranu filozofiju.
Marko: Kad dođe neki riff, oko njega onda oblikujemo sve ostalo.
Tadej: Obično radimo našu glazbu tako da se nađemo na probi, nekako se “zagrijavamo” i onda dođe neki novi riff, posve bez promišljanja, koji nam se sviđa i onda na temelju tog riffa izgradimo sve ostalo.
Marko: Plus tekst u četiri riječi, ha, ha, ha…
RockLine: Pa u tom stilu ti ni ne treba ništa više. Gradite na elementu izravnosti, bez ikakvih solaža i slično….
Tadej: Znaš, nekoć smo pokušavali ugrađivati u skladbe i solaže, pa smo zapravo i sami onda ustanovili da su posve suvišne, zapravo nepotrebne.
RockLine: Kakve su Cosa Nostra želje za budućnost?
Marko: Super bi bilo da što prije izdamo album.
Tadej: Materijala ima. Našeg autorskog. Imamo 27 pjesama na raspolaganju. I mislim da za naš album ne trebamo više od 30 minuta materijala da predstavimo našu glazbu na njemu, inače takav album može početi dosađivati slušatelju. Naravno, uz to želimo steći i što više prilika za nastupanje na koncertima!
fotografije: Mojca Perdih
*Kako je bilo na koncertu sastava Cosa Nostra u sklopu natječaja “Epic RockLine Contest”, dana 17.12.2009., u postojnskom klubu Rock Cafe, možete pročitati OVDJE.
Galerija slika
