Counterparts
Izvođač: Rush
Izdavač: Atlantic Records
Izdanje: 1993
Trajanje: 54:12
Ocjena: 5/5
Rush su nakon što su svoj međuzvjezdani brod okrenuli natrag prema prirodnije postavljenim zvukovima, koje su u velikoj mjeri osmislili već “Presto” (1989) i “Roll The Bones” (1991), s “Counterparts” postavili čvrstu platformu za zvuk koji zapravo i danas prezentiraju na studijskim albumima. Iskreno rečeno. Nakon “Counterparts” do 2008. slijedila su samo još tri albuma, i premda među njima ima dužih vremenskih pauza, ne nude revolucionaran iskorak u stilu i zvuku veći od onoga što su nudili albumi kroz sedamdesete i osamdesete u opusu grupe. Zanimljivo je da se u rad s grupom u studiju vraća producent Peter Collins, tvorac “omraženog” zvuka albuma “Power Windows” (1985) i “Hold Your Fire” (1987). Tresu li ti se već hlače?
“Counterparts” je biblija grupe Rush o seksu. Ako znaš kako funkcioniraju vijak i matica na naslovnici, sporazumijevanje s albumom neće ti zadavati dublje glavobolje. Kroz sve skladbe se, posredno ili neposredno, dotiče autor tekstova Neil Peart (prepredeno sofisticirano zagonetno) muško-ženskih ratova, principa međusobne koegzistencije, užitaka i patnje u tom međusobnom podnošenju. Otkriva nam formulu načela izdržljivosti i snalaženja bića iste vrste, koja se razlikuju samo po obliku jednog kromosoma. Kad čuješ stih u skladbi Animate “Man must learn to gently dominate”, presječe te kad se sjetiš slovenskog matrijarhata i vladavine žena. Janezi smo stvarno papci, ili su žene u Sloveniji muškije od samih muškaraca i zaboravile su živjeti princip žene!?!? Zlomka, a iza tih nekoliko istinoljubivih rečenica, koje graniče s prvorazrednim scenarijem za neki burleskni show, otvaraju se vidici na to kako poruke ovog albuma mogu poticati slušateljevu maštu da počne nizati raznovrsne asocijacije, možda čak pronađe odgovor na neko višegodišnje zagonetno pitanje koje ga je glodalo i možda odustane od terapije viagrom. Nema šta. “Counterparts ” može u mnogim pogledima utjecati i na porast nataliteta, ili pak na bolju prodaju artikala koji su na bilo koji način povezani s učinkom kontracepcije. Nevjerojatno.
Idemo na glazbu? Može. “Counterparts” je album koji krasi činjenica kvalitativne i izražajne izjednačenosti većine materijala. Unatoč tome, nije teško izdvojiti tri skladbe koje kvalitativno strše na ploči i pred tom je činjenicom teško zatvarati oči.
Prva među njima je otvaračka Animate, koja šokira bizarno jednostavnom osnovnom melodijom koju vodi naglašeno zveckanje gitare, bas gitare i eksplozivnog praska “snare” bubnja! Riffovski naglašena zvučna kulisa čvrsto grli Leejev standardni post “Hemispheres” vokalni pristup. Rockerski nabrijan zvuk, srednje brz tempo, s neospornim drama efektom i odličnim rasporedom (nulte) kalibracije osnovnih građevnih elemenata Rush glazbe.
Drugi vrhunac albuma uhvaćen je u polubaladnoj Nobody’s Hero, gdje se stihovi na genijalno dirljiv način prepleću kroz dvije priče! Prva govori o muškarcu istospolne orijentacije, žrtvi vlastite jedinstvene biti koja ga odvaja od konformizama. Druga pripovijeda o djevojci koja prodaje tijelo iz posve istog razloga žrtvovanja vlastite biti. Obojica su “heroji” u smislu žrtvovanja za dobrobit traženja banalne i gole zaštite vlastitog egzistencijalizma, koji masa ne razumije i proganja. Propast je neizbježna. Te stihove neizbježne samodestrukcije osobnih armagedona dviju osoba magnificira osjećajan Leejev vokal, svečani zagrljaj klavijatura (sa zvukom funkcije gudačkog orkestra), potpuno povučen u pozadinu, ali taman toliko da učinkovito draži i raspiruje trenutak melankolije. Nježnu vibraciju ove “duboke” skladbe nižu, uz vražje zanesenog Leeja na vokalu, još i potpuno prirodan zvuk jednostavnog akustičnog Lifesonova brenkanja. Snažni vodeći motivi, izvanredna komunikativna veza na relaciji refren – predrefren. Zapravo skladba koja spada u najviši kvalitativni rang Rush opusa.
Treći trenutak albuma koji se na njemu ističe je instrumental Leave That Thing Alone. Skladba je složena tako da se prema izostanku solaža može zaključiti kako je izvorna želja grupe bila da se na nju veže vokal. Opet su tu odlično istaknuti vodeći gitarski motivi, a najveća privlačnost skladbe ponovno se krije u dinamično uzburkanoj, duhovitoj komunikaciji ritam linije na relaciji Lee – Peart. Potonji jača ritmičku istaknutost skladbi izvanrednom uporabom dodatnih udaraljki, priključenih na izvor struje. Skladba je fluidno plutanje koje ponovno dokazuje odlično međusobno osjećanje trojca u studiju, kakvo spaja dugo poznanstvo i trilijuni zajednički prijeđenih kilometara sviranja (nastupanja).
Sve tri opisane skladbe, koje su međusobno silno različito strukturirane, vrlo jednostavno predstavljaju snagu izražajnog artizma sastava Rush. U istom dahu spajaju profinjenost isticanja sofisticiranih trenutaka (Nobody’s Hero), agilni rockerski stav (Animate), kao i neiscrpnost izvora iz kojih grupa crpi iz svojih pora stvaralačkog nadahnuća (slobodarsko preklapanje s prizvukom spontanosti motiva u skladbi Leave That Thing Alone). Grupa kojoj je veliki talent glazbenog ekspresionizma položen pravo u kolijevku.
Stick it Out te Cut to the Chase skladbe su koje razveseljuju u nastavku ponovno otkrivenim isticanjem izravnijeg rockerskog stava grupe. Ni Between Sun And Moon, koja očarava bipolarnošću stihova muško-ženskog principa, kao i oštro magnificiranom, a istodobno jedinstveno smislenom disjunkcijom veze između predrefrena i snažnog refrena, ili dalje s već posve frenetičnim bljuvajućim traženjem unutarnjeg ispunjenja preko seksualne ovisnosti oba spola u Alien Shore, u tome nikako ne razočaravaju. Rush iznimno posrećeno nižu skladbe koje su izražajno pune, a istodobno silno raznolike u isticanju vodećih motiva. Ravnopravnosti i dinamici u potpunosti je udovoljeno i na “Counterparts”.
Ako nastavimo u tom stilu, Double Agent doslovno je potresno istinita u traženju dualnosti, rascijepljene nutrine pojedinca i njegove opterećenosti pri odlučivanju kojim putem dalje. Leejev oštar vokalni osjećaj dodaje skladbama odličnu mjeru psihodeličnosti, koja postavlja mračnu atmosferu “Counterparts” na posebno mjesto cijelog Rush opusa. Cold Fire, koja još jednom pokazuje oštrinu rockerski naoštrenog zubala, u stihovima se vrti oko tipičnog uspostavljanja odnosa koji se temelji na uspješnom ispunjenju očekivanja između muškog i ženskog, na osnovi posteljnih akrobacija. Pritom Peart nedvosmisleno daje do znanja kako su žene složena i zahtjevna bića te upozorava na opasnost da žena vlastitim prepuštanjem muškarca baci na marionetske niti, a onda mu iznenada (“as a special bonus surprise”) za kraj još izda račun. Izuzetno prepredena igra riječi u stihovima koja ne prestaje oduševljavati! Okrutne su te naše paukove, ali bez njih ne možemo. Eto, robovi smo hormona (Alien Shore)!
The Speed Of Love i završna Everyday Glory djeluju u funkciji rockerskog rasterećenja albuma, gdje se ističe odlična komunikacija prirodnih akustičnih do poluakustičnih zvukova te osjećajan Leejev vokal, u opuštajućoj vibraciji pune melodičnosti. Odlično razmagnetiziranje albuma!
Rush glazba je nakon 1993., kad je “Counterparts” ugledao svjetlo dana, pa do 2008. sa “Snakes And Arrows”, doživjela najmanje stilskih promjena. Istodobno je “Counterparts” s nedvosmisleno naglašenim rock momentom odlučno odmaknut od albuma “Roll the Bones” (1991) i “Presto” (1989). Klavijature su u zvuku sada svedene na minimum i tu će funkciju zadržati i u budućnosti (s iznimkom “Vapour Trails”, 2002). Art komponenta je tako na “Counterparts” u podređenom položaju. Buja u instrumentalu Leave That Thing Alone, na mirnijim prijelaznim, srednjim ili uvodnim dijelovima pojedinih skladbi, gdje majstori “jammanja” dodaju u prstohvatima snažnu komponentu instrumentalne virtuoznosti, bez koje se Rush glazba ne može zamisliti.
“Counterparts” je poseban Rush album. To je njihova “Knjiga o seksu”, u čijoj se poanti trojac odlično sporazumio i tako nanizao jedan od svojih izražajno najjačih post 1989 albuma, ako ne i najjači. Istaknuta rockerska nabrijanost, koja ovaj put prvi put dominira nad art prisutnošću, poklapa se s potrebom isticanja pretežno seksološke poruke albuma. Sve u nama je kemija koja vlada našim nagonima, maštom, snovima, iracionalnim i racionalnim. Gdje naći čvrstu poziciju prkosa i neovisnosti usred svega toga? Beskrajan je lanac pitanja i odgovora. Izniman album kojem se isplati potpuno prepustiti. Namijenjen je svima, osim naravno strogim “Rush-e-mrziteljima”!
Postava
Geddy Lee – vokal, bas gitara, bas pedala, synthesizeri
Alex Lifeson – gitara
Neil Peart – bubnjevi, udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
John Webster – klavijature
Produkcija
Peter Collins
Popis skladbi
1. Animate (6:03)
2. Stick It Out (4:30)
3. Cut To The Chase (4:48)
4. Nobody’s Hero (4:54)
5. Between Sun And Moon (4:37)
6. Alien Shore (5:45)
7. Speed Of Love (5:02)
8. Double Agent (4:51)
9. Leave That Thing Alone (4:05)
10. Cold Fire (4:26)
11. Everyday Glory (5:11)