Cover My Eyes
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Marillion
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1991
Trajanje: 13:41
Ocjena: 4.5/5
Britanski art rock kolosi Marillion odlučili su se početkom devedesetih, s izvrsnim albumom “Holidays in Eden” (1991), za razmjerno radikalnu promjenu glazbenog stila i u tom se razdoblju najviše u karijeri približili onome što obično zovemo pop rock. Velik dio zasluga za taj preokret imao je tada još uvijek relativno svježe ‘učlanjeni’ karizmatični pjevač Steve Hogarth, koji se od tada pokazao ne samo kao odličan pjevač, nego i kao svestran glazbenik s izvanrednim osjećajem za komponiranje skladbi i solidan dodatni klavijaturist na električnom klaviru. To nije bilo previše iznenađujuće, jer je svoj profesionalni glazbeni put započeo kao klavijaturist u sastavu The Europeans. Istodobno je svojim novovalnim/pop rock pedigreom ključno pridonio velikim zvukovnim promjenama i rođenju takoreći posve nove grupe.
Fenomenalni pop rocker “Cover My Eyes (Pain and Heaven)”, vjerojatno najkomercijalnije djelo u povijesti grupe uopće, u kojem se mogu naslutiti određene ritmično-ambijentalne asocijacije na neke U2 uratke iz osamdesetih te ponajviše na Pink Floyd klasik “Take It Back”, iako je ovaj nastao tek tri godine kasnije, odabran je za prvi singl s albuma “Holidays in Eden”. Gospodin H izvornu je verziju “Cover My Eyes” pod imenom “Simon’s Car” napisao još za svoj prethodni sastav How We Live. Glavni gušt ovog klasika njegov je izrazito senzualni, ultra-melodični refren s odličnim dodatnim vokalnim harmonijama te mistični, jahajući ritam u kombinaciji s profinjenim gitarskim rifovima. Lirski se odnosi na razne fantazije o lijepim i fatalnim ženama iz popularne kulture, što se može iščitati i iz promotivnog videa u kojem nije nedostajalo dugih ženskih nogu. Danas se čini nevjerojatnim, gotovo kriminalnim, da ta odlična skladba nije postigla puno veću popularnost i grupi donijela zasluženi svjetski uspjeh. Tome je vjerojatno ponajviše kumovao uspon grungea početkom devedesetih i zalazak melodičnog rocka/AOR-a, što znači da bi priča bila posve drugačija da je snimljena samo koje dvije godine ranije.
Na 12-inčnom vinilu odnosno CD verziji singla “Cover My Eyes” nalaze se i “How Can It Hurt”, solidan i udaran hard rock uradak s režećim rifovima i dramatičnom notom, te “The Party”, koju se može naći i na redovnom popisu skladbi albuma “Holidays in Eden”. “The Party” je H-ova lirska uspomena na tinejdžerske zabave iz njegova djetinjstva. I to je posve solidan uradak koji se nakon mirnog uvoda prevesi u energičniju ambijentalnu usmjerenost, gdje moćnu vokalnu interpretaciju prate melodične pasaže na klavijaturama i gitari. Za odličan kontrast u drugom dijelu pobrinuli su se razvedeni gitarski solo i dramatični prijelazi Mosleyjevih bubnjeva, koji još više poboljšavaju sveukupnu atmosferu.
“Cover My Eyes”, ultimativno pop rockersko otkriće najsenzualnijih fantazija, jedan je od onih radijskih hitova koji to nikad nisu postali, a zaslužili su. To je jedan od onih Marillion klasika koji su nakon prekida s neo prog rockom u H-ovu razdoblju pomogli iznova definirati njihov zvuk te manje-više najavili njihov daljnji umjetnički smjer, zbog čega se članovi grupe i danas dobro zavedaju njegove vrijednosti.
Postava
Steve Hogarth – vokal
Steve Rothery – gitara
Mark Kelly – klavijature
Pete Trewavas – bas gitara
Ian Mosley – bubnjevi
Produkcija
Chris Neil
Popis skladbi
1. Cover My Eyes
2. How Can it Hurt
3. The Party