Izvođač: Kayo Dot
Izdavač: Hydra Head Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 39:48
Ocjena: 4.3/5
Na današnjem prezasićenom tržištu, na kojem su isprobane gotovo sve moguće kombinacije slučajnih ili promišljenih zvukova, teško je naći nešto izvorno, još nečuveno, a da pritom zvuči dobro i da se može slušati. Zbog monotonosti i istovjetnosti glazbe koja se ponavlja nastali su avangarda, progresiva i tako dalje, no i ta je glazba došla do svojih granica. Ili ipak nije?
Kayo Dot je naime bend koji želi nadmašiti sve visoko postavljene granice glazbenih mogućnosti. Drugačnost je pojam koji simboliziraju, ali ne samo radi nje same – njihova je glazba naime odlična. Kayo Dot, s Tobyjem Driverom na čelu, sviraju neku vrstu avangardnog metala, s dosta značajki klasične glazbe i free jazza. Svojom su jedinstvenošću u kratkom vremenu postojanja stekli poveću bazu obožavatelja, koja se sa svakim novim albumom samo širi. O svom posljednjem albumu “Coyote” Toby Driver već je nekoliko riječi rekao za RockLine (intervju ovdje), kad je u srijedu, 12. 5. 2010., u Ljubljani bio na turneji sa Secret Chiefs 3 u Kino Šiška (reportaža ovdje). “Coyote” bi trebao biti njihov najizraženije “personalan” uradak do sada, u njega je Toby navodno uložio najviše samog sebe, odnosno svoje glazbene ljubavi, što se vidi kroz strukture skladbi, koje su nevjerojatno slične kompozicijama klasične glazbe.
“Coyote” očekivano nije tipičan metal uradak, nego je riječ o iznimno mračnom, poetičnom, više na bubnjevima utemeljenom snimku recitala, koji za bend otvara potpuno novi, neobrađen svijet. Album je inače posvećen prijateljici benda Yuko Sueti, koja je nedavno tragično preminula od raka. Upravo zato je album konceptualan, a uz to se uklapaju i tekstovi pojedinih pjesama; sama je Yuko napisala tekstove, što albumu daje dodatnu vrijednost i autentičnost. Ti takozvani recitali poduprti su samo Tobyjevim basom, trubom i saksofonom, gitara skoro da i nema, a preko svega je dodana još samo neka slobodna, avangardna, psihotična bubnjarska sekcija.
Album je nekako sastavljen od pet dijelova, koliko ima i samih skladbi. Već prva skladba “Calonyction Girl” počinje iznimno mračno, riječima: “Help me … I’m disappearing …” (“Pomozi mi … nestajem …”). I sama instrumentalna sekcija pobrine se za dobar dio tamnog, jezovitog ugođaja kojim je prožet cijeli prvi komad. U sljedećoj skladbi, “Whisper Ineffable”, sama instrumentalna strana igra puno veću ulogu. Već uvod s molskim, ali mekanim zvukovima violine i trube, probijen pekućim basovskim linijama, stvara nabijenu atmosferu, a s razvojem skladbe razvija se i sam koncept, koji se tako stupnjuje i gradi na svojoj mračnoj zasićenosti. Kasnije kompozicija zapada u neke free jazz forme, uz vokalne strahote Tobyja Drivera. Kayo Dot je oduvijek bio poznat po svojoj mračnosti, no takve razmjere nitko vjerojatno nije očekivao.
Slijedi dvodijelna skladba “Abyss Hinge”. Prvi dio, “Sleeping Birds Sighing in Roscolux”, jedini je koji je cijeli instrumentalan. Ritamsku sekciju koja se ponavlja prvi put podupiru klavijature, koje grade neku vrstu podloge za drugi dio “Abyss Hinge”, “The Shrinking Armature”. Vjerojatno najmirnija, ritmična i “ne-avangardna” skladba albuma puna je neuobičajenih basovskih zvukova, najrazličnijih puhačkih instrumenata i odjekujućeg Driverova glasa, koji ponovno pjeva/recitira nepovezane mračne misli. Brzo mijenjanje tempa pojedinih dijelova nevjerojatno utječe na slušateljevo doživljavanje cjelokupnog koncepta.
Završni dio albuma “Cartogram Out Of Phrase” vjerojatno je najemotivnija tvorevina Kayo Dota do sada. U svom je veličanstvu savršen završetak albuma. Kroz cijeli koncept ugođaj se donekle promijenio, “pomirio” i time razbistrio, razvedrio. “Cartogram Out Of Phrase” odražava upravo to – neku vrstu rezignacije.
Kayo Dotov “Coyote” nije ni lagano ni ugodno slušanje. Traži bezuvjetnu predanost slušatelja, višekratno slušanje cijelog albuma i pojedinih dijelova i još više. No na kraju su sama glazba i tekst iznimno srcedrapateljni, emotivni i gotovo depresivni. Kayo Dot tako zasigurno nije za svakog slušatelja, to je bilo jasno već na njihovu prvijencu. No “Coyote” je tako osoban uradak, tako emotivan uradak, da bi trebao biti podloga i inspiracija svima koji se više oslanjaju na snagu tekstova i vokala nego na samu instrumentalnu stranu. Naravno, Driver i njegovi kolege nisu loši glazbenici, naprotiv – upravo se u njihovoj glazbi krije najveće majstorstvo, bit, jer su kroz glazbu dočarali i prikazali ljudski život te time izazvali prave ljudske emocije. “Coyote” je tako drama, tragedija, život, a ne samo hrpa zvukova i izgovorenih riječi.
Postava
Toby Driver – bas gitara, vokal
Mia Matsumiya – violina, gitara
David Bodie – udaraljke
Daniel Means – saksofon
Terran Olson – klavijature, saksofon
Tim Byrnes – truba
Produkcija
Toby Driver/Kayo Dot
Popis skladbi
1. Calonyction Girl (7:59)
2. Whisper Ineffable (11:13)
3. Abyss Hinge 1: Sleeping Birds Sighing in Roscolux (3:45)
4. Abyss Hinge 2: The Shrinking Armature (13:40)
5. Cartogram Out Of Phase (3:11)
