Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Mastodon
Izdavačka kuća: Reprise Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 50:06
Ocjena: 5/5
Svako uho ima svog slikara, ali vjerujem da je malo onih koji bi uz slušanje četvrtog izdanja nadnaravno produktivnih Mastodon osjetili odvratnost, otpor ili bilo kakvu kritiku u smjeru da dečki nemaju više što reći. Prijašnje zvijeri bile su mračne i brutalne, ova je pak malo neuhvatljivija i kozmički strašnija od utjelovljenih prethodnica. Mastodon nadograđuju prošlu astralnu zamisao još i eteričnim, četvrtim elementom zraka, a kako on zvuči, deklarativno pokazuje konceptualni vrhunac 2009. i nedvojbeno ploča bez koje ta godina ne bi bila tako paklenski bogata i prekrasna kakva je bila.
https://www.youtube.com/watch?v=s6WGNd8QR-U
Crack The Skye je naime puno dublji, ili barem fokusiraniji od prethodnika, a na svoj pinkfloydovski način još i jezovitiji, jer ti se otvore nebesa, nakon čega te do kostiju prožme kozmička hladnoća. Ploča je potpuni odmak od prošlosti i, kako se u jednom intervjuu izrazio Troy Sanders, Mastodon su se “zakvačili na svoje zračne kapsule i odvojili od zemlje, nakon čega smo u svom privremenom stanju odvojenosti poletjeli prema eteričnom elementu svemira i nekako kibernirali te zasanjano postali na krovu svijeta. Secirati tamnu tvar koja dominira svemirom, a zaštitu nam pruža sigurni oklop naše male orahove ljuske.” Kozmologija iskonskog svijeta počinje se polako hladiti i na površinu izbijaju asocijativne veze sa suvremenom kvantnom fizikom, teorijama crvotočina i filozofskim konceptima crnih rupa, koje je vrlo uvjerljivo opisao i u naše glave uliio već ozloglašeni filozof Stephen Hawking. Odvojen od tjelesnog, možeš se prepustiti slobodnijoj dimenziji astralnog putovanja.
https://www.youtube.com/watch?v=uxelXPg961M
Priča o transcendentalnom prijelazu iz stanja potpunog manjka postavlja se nešto kompleksnije s imperativom potpunog zaborava. Oblivion otključava ploču u zračnijem smjeru, no ipak te preplave valovi epskog uzleta, kojem se preko živčanih završetaka u srce probija i snažna mješavina tjeskobe. Poletimo blizu plamenova reaktivnog sunca i probodimo svoj solarni pleksus da bismo izletjeli iz orbite u svemir, a nakon toga se putnici izgubimo u tamnoj tvari svemira. Naš lik leti među suncima, nakon čega ga usiše crvotočina prostora i vremena, gdje se najednom nađe u svijetu duhovnog. Divinations nastavlja s ocrtavanjem osjećaja jurišnog spajanja duhovne besmrtne supstance sa svjetlom, a rađanje u taj novi, prije nevidljivi svijet ubrzano je i kao u agonijskom grču uhvaćeno u borbu za prvi dah, a pluća su prazna. Napeto slušanje pojačava jedinstven splet čvrstih i rifovski otrovnih solističkih pasaža. Nesvjetovni bas i uvijek prisutne bubnjarske ekskurzije stupnjevaju se s refrenom ugođenih grlenih čakri dvojca Sanders – Hinds. “No escape, binding spirits / No escape, trapped in time and space / Fire in the eye reminiscing majesty” zvuči kao zlokobna najava čina koji je ključan za spas. Spas koji duhovni spasitelji nude je utjelovljenje u Rasputinovu tijelu, tijelu mračnog i mistično opjevanog ruskog svećenika brojnih života i talenata. “The demon skin is covered in fine mist / Opened his hand in my hand / Holding my eyes to the future / Hovering above myself / Letting loose the guided / Punching these holes in my head / The space time paradigm” pjeva skladba Quintessence. Rasputinove se oči otvaraju i dolazi vrijeme za osvetu svoje nekadašnje smrti. Skladba The Czar govori o pokušaju prevrata, spletki, ubojstvu i svojevrsnom ponovnom uzašašću.
Četiri kvartine koje čine misaonu i smislenu cjelinu, četiri čina carove priče i osvete svećenika koji se pripisuje sotoni, poduprte su otrovno slatkim zvukom orgulja. Usurper ti se obraća na epski način s orguljaškim introm, da bi se u gustu maglu posmrtnog velovog tkanja utkale masne gitare, koje tkaju dvostruki šav na naizgled posve slučajan i lagan način. Prije naviknut na desettonske udarce teških distorzija, sada počinješ osjećati perzijski lagan dodir harmoničnih tonova. Drugi čin je bijeg uz sekvencu mantre Escape “By the light of the moon / You must escape into the deep black of the night / Fight the devil inside / Enemies poison deep within my second sight / Wasting valuable time” nakon čega nastupa meni najljepši čin skladbe – otvaranje u toolovskoj ritmici i postupna priprema na mučeničku smrt. Martyr zapovijeda “Ride the tides of blood / Illumination / Beauties sudden hand / Shattered crown / Stretching arms up high / We’re on our way now / Leave the Czar to die”. Mastodon pletu priču u završni čin potpune parabole užitka. Zadnji dio nazvan je Spiral i on te puni kao da si prezasićen elektricitetom: ” Spiraling up through the crack in the sky / Leaving material world behind / I see your face in constellations / The martyr is ending his life for mine”. Potresno i duboko! Dvije su se duše uspele iz umrlog Rasputinova tijela da bi ih posrkala pukotina na nebu, a modri čovjek Rasputin pokušava voditi izgubljeno kozmičko dijete natrag kući. Dijete, kozmičkog rapsoda, roditelji pronalaze i oplakuju njegovu preranu smrt. Oratorij mističnog odlaska kući počinje Ghost Of Karelia, da bi se preko Crack The Skye počeli spuštati natrag k tlu. Borbu s posljednjim elementom smrti i tame, samim Luciferom, epski otpjeva duet Mastodona s nadarenim pjevačem grupe Neurosis, Scottom Kellyjem. Tijelo žari, a usta ispuštaju mrakobnu najavu ponovnog rođenja. “Weight of worlds is on your shoulders / Hear the voice of gold / I can see the pain / It’s written all over your face”. Došlo je vrijeme za rođenje posljednjeg baruna, koji je ujedno ponuđen kao otkupitelj ovom svijetu poludjelih ideala. The Last Baron je posljednji epski čin prije nego što dosegnemo dno i ponovno otvorimo oči, potreseni onime što se isprepletalo u viziji iza čvrsto stisnutih vjeđa. Hipnotički ples približava se grandioznom stanju smirenja, utaženja apetita i posljednjem paraboličnom spustu u središte postojanja ovdje i sada.
https://www.youtube.com/watch?v=sQgngsuStq4
Fasciniran bogatim, punim, sočnim i zapravo neočekivano dopunjenim rječnikom ispripovijedane priče, mogu se samo zahvaliti bogovima što smo bili u prilici doživjeti, po mom mišljenju, jedan od najvećih trenutaka glazbene nadahnutosti, kojom se Dailor mogao konačno oprostiti od svoje s četrnaest godina prerano preminule sestre Skye Dailor. Oproštaj je bio potresan, a priča ispripovijedana u ovom četvrtom ciklusu trenutaka tako je prokleto zaokružena da bismo teško mogli ponuditi jednostavno rješenje ili bilo kakvu smjernicu kojom bi sljedeća epopeja bila barem približno tako beskrajno smislena. I zbog toga što je kreativna žeđ pronašla novi izražajni kanal u liku producentskog čarobnjaka Brendana O’Briena, koji je dosad izvrsno začinio ploče AC/DC-ja, Pearl Jama, Springsteena i još mnogih, a sada u zbirku časnih suradnji može upisati i ime jedne od najvećih nada suvremenog jazzom prožetog metala – besmrtnih Mastodon! Crack The Skye je usnio grandiozne beskrajne snove, kojima su Mastodon ponovno potvrdili da mogu kreirati imaginarij prije u metalu nevidljiv i nikad osjećan ili barem prokleto rijetko otkriven.
Postava
Troy Sanders – vokal, bas
Brent Hinds – vokal, gitara
Brann Dailor – bubnjevi, udaraljke, glavni vokal na skladbi Oblivion
Bill Kelliher – gitara
Gostujući glazbenici:
• Rich Morris – klavijature
• Scott Kelly – glavni vokal na skladbi Crack The Skye
Produkcija
Brendan O’Brien
Popis skladbi
1. Oblivion
2. Divinations
3. Quintessence
4. The Czar
5. Ghost of Karelia
6. Crack the Skye
7. The Last Baron
