Crazed Farmers & The Magik Markers

0 10

Mjesto: Chanel Zero / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 05.12.2006
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 1.200,00 SIT

Srijeda, kad su Miklavž i pun mjesec odradili svoje, čekali smo mi, koje je (srećom) dotaknula Farmolucija, da svoje odrade i Crazed Farmers, i to u iskrenoj nadi da ne stvarno posljednji put! Dobro, posljednji put u ovoj, izvornoj postavi, koja je postavila izuzetno visoke standarde…
Uz njih su, odnosno ovaj put, na listi još i The Magic Markers, koji su trebali obećavati dodatnu količinu ludila.

CRAZED FARMERS:
Kako god, nekoliko minuta prije deset na pozornici se pojavi osoba koju su reflektori previdjeli pa se bez problema u napola osvijetljenoj dvorani prihvati sviranja neke melodije na gajdama, koja je u njegovoj solističkoj izvedbi, potkrijepljena samo udarcima nogu o pod, zvučala kao neka vrsta koračnice ili ratnog plesa. Nakon nekoliko minuta na pozornici mu se pridruži Borut (Švegelj) s gitarom i objedinjenim zvukovima dozovu na pozornicu i preostale članove Crazed Farmers.

Farmolucija počinje! Intenzivno, izravno i nemilosrdno, baš kako smo ih navikli s oba dosad izdana albuma, “First Crop” (Nika, 2004) i “Because” (Nika, 2006), s dodatnom sirovošću, oštrinom i (još) većom dozom improvizacije. Ako smo doista bili svjedoci svojevrsnog epitafa grupe kakvu smo je poznavali, šteta je što se sve to nije zabilježilo na kakav nosač zvuka; “živi” odnosno koncertni album mogao bi obogatiti dosadašnju diskografiju grupe novom dimenzijom koju je teško objasniti nekome tko to još nije čuo na djelu. Još bolje bi došao koncertni dvd, jer su za to jedinstveno doživljaj jednako važni zvuk i slika…

Skladbe su se redale, a usput je predstavljen i posebni gost s gajdama, Dario Cortese. Nakon prve zajedničke pjesme napusti pozornicu, ali se još nekoliko puta tijekom večeri vratio i svojim instrumentom prilično zgodno dodavao novu, proširenu sliku glazbi koja se od početka do kraja izvodila pod vrlo visokim naponom! U dobrih sat vremena redala se cijela vojska pjesama koja je dodobra oživjela sjećanje na prošla, velika imena slične razigrane i “ne-srijedničke” glazbe, kao što su The Stooges, MC5 ili Butthole Surfers, a možda i The Jesus Lizard. Pjesmom Beeffaarrt iskazali su poštovanje prema legendarnom Captainu Beefheartu, a pjesma Stand Up mogla bi svojim tekstom biti na ponos kultnom, nažalost već pokojnom, majstoru stvaranja garažne umjetnosti, Hasilu Adkinsu! Usput je došla na red i obrada klasika, Tovariši, jaz vam ne verjamem, slovenskih očeva punka, Pankrta, koja je stilski doduše bila bliža kojem od prije navedenih bendova, a ujedno i jedna od dviju pjesama otpjevanih na slovenskom jeziku te večeri.

Baš kao što se vodilo računa o glazbenim ludostima, redale su se i scenske “teatralnosti” i pod-scenske, kamo je povremeni gitarist, ponajprije pak izniman vokalist i jednako izniman performer, Žiga Jenko dvaput sletio sa svojim katarzičnim akrobacijama. Mihael Kunšič, koji je zajedno sa seljankom otrov za korov, dokazao je da Hendrix i njemu slični brzoprsti nipošto nisu jedini koji znaju svirati gitaru zubima! Sat je, kao iz čista mira, bio blizu jedanaest i grupa je ljubazno upozorena da im je vrijeme isteklo te da će polako trebati prepustiti pozornicu grupi koja je trebala biti nekako glavna atrakcija večeri. Odsviraju još posljednju pjesmu i polako odkorače s pozornice, ali bilo je više nego očito da ih užarena publika još nema dovoljno pa se doista vrate na bis, s više nego prikladnom pjesmom za usijanu atmosferu, Fridge.

Bez dvojbe o tome kome je pripao lovorov vijenac večeri!

THE MAGIK MARKERS:
Nešto prije pola ponoći na pozornici se pojave Elisa Ambrogio s gitarom, koja se kasnije pokaže i kao prilično svojevrsna pjevačica, i Pete Nolan za bubnjevima, poznati pod imenom The Magik Markers. Sve je skupa djelovalo još pomalo kao tonska proba, ali je nekako iz toga izraslo u pravi nastup, bez većih naglasaka na službenom početku.

Puno ponavljajućih uzoraka, glasnog, izobličenog gitarskog zvuka i jednako glasnih bubnjeva koji su se vrtjeli u pomalo labavijim ritmovima, ali i u posve točnim udarcima koje se na trenutke čak moglo pratiti. Pjesme su djelovale više kao neki dugi meditativni kolaži koji su u trans prije svega uveli oboje izvođača. Elisa je cijelo vrijeme svirala gitaru u nekom otvorenom, tonski sniženom ugođaju koji joj je omogućavao prilično jednostavne hvatove, kao i sviranje sa slideom, a najčešće je bilo dovoljno da izvlači tonove iz instrumenta samo jednom rukom, pa je drugom mogla slobodno kružiti zrakom i dodatno dokazivati svoju predanost glazbi koju su zajedno stvarali. Bilo je i puno nekakvih glazbenih “lomova” koji su djelovali pretežno nepovezano, poput nekog free jazz ansambla koji je malo zalutao i uglavnom provjeravao dokle možeš dotjerati određeni instrument, bez ili barem s ozljedama koje ne ugrožavaju vitalne organe. Usput su se otprilike nakon 20 minuta sviranja pojavili i tehnički problemi, kad se jedno od pojačala nije htjelo utišati, čak ni kad je pjesma već bila gotova i trebala je barem na trenutak nastupiti tišina. “Looks like this is gonna be our last song” kaže Elisa, ali nekako ipak uspiju popraviti “razgrađivača” i već se bacaju u najbržu pjesmu dosad, koja je bila najbliža punku, kako Pete tvrdi za glazbu koju stvaraju, ali i dalje barem nekoliko (svjetlosnih) godina daleko od tipičnog punka, punk više po stavu i načinu nego po izvedbi. No s krajem pjesme dolazi i kraj koncerta, koji je došao posve neočekivano, a i kad se The Magik Markers već vrate na pozornicu, to ne znači bis, kako smo očekivali, nego pospremanje opreme. Kratko i jezgrovito. Bubnjar nakon nastupa još pita koliko je sati jednog od slušatelja koji je došao malo cjenkati se za još kojom minutom dulje, ali mu ovaj posve začuđeno odgovori nešto poput: “pa uvijek sviramo toliko dugo”! Bilo je osam minuta poslije ponoći.

Dobro, svakako prilično zanimljivo, iako sam, iskreno govoreći, očekivao nešto više odlijepljenosti, ludila i slično, vjerojatno ponajviše zbog onoga što je donio prvi dio večeri, pa i koju dodatnu minutu, s obzirom na to da sastav ima izuzetno opsežnu diskografiju s obzirom na svoj ne tako dug opstanak. Ove su godine izdali više albuma (9!) nego što su te večeri odsvirali pjesama! Zanimljivo.

Setlista

01. Pinhead
02. 2 Slow 2 Hit
03. BSE
04. Youth To Die
05. Velvet Is Falling In Love
06. Beeffaarrt
07. Stand Up
08. Multikultivator
09. Tovariši, Jest Vam Ne Verjamem
10. Uč
11. C
12. Prebranac
13. Stimulation
14. Money B
15. Slow Motion
16. Swamp Dance
17. Alarm Cock
18. Psycho Therapy
19. Amazing Grace
—dodatek—
20. Fridge

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići