Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Zappa, Frank
Izdavač: Rykodisc Records
Izdanje: 1968
Trajanje: 40:34
Ocjena: 4/5
»Crusising with Ruben & the Jets«, jedan od ‘lakših’ dosega iz ranog stvaralačkog razdoblja legendarnog američkog skladatelja, gitarista, pjevača, producenta, redatelja i društvenog satiričara Franka Zappe te njegove prateće postave The Mothers of Invention, iza svoje relativno jednostavne glazbene slike krije zanimljivu konceptualnu pozadinu. Taj album, nastao kao glazbeno posvećenje doo-wop i rock’n’roll sastavima koje je Frank slušao u mladosti, sredinom pedesetih, zapravo je bio dio opsežnog projekta ‘No Commercial Potential’, koji osim »Cruising With Ruben & The Jets« međusobno povezuje još i albume »We Are Only In It For the Money« (1968), »Lumpy Gravy« (1968) te »Uncle Meat« (1969).
Njegov se koncept, slično kao kod klasika The Beatlesa »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band« (1967), koji je prema riječima Paula McCartneyja bio njihov odgovor na prvijenac Zappe i The Mothers of Invention »Freak Out!« (1966), vrti oko fiktivnog benda Ruben & the Jets. Tinejdžerski doo-wop bend pod vodstvom izmišljenog šefa Rubena Sana (za njegov lik iskorištena je kar crno-bijela fotografija mladog Franka), čiji su članovi meksički Amerikanci, najednom je pretvoren u antropomorfne, lajave i cvilave ljude-pse s izduženim njuškama i apsurdnim frizurama. Članovi benda potom se u borbi za opstanak moraju pred odabranom publikom do kraja života svirati slatkaste ljubavne skladbe. Franku se ideja o ljudima pasjih glava, prikazanima na naslovnici albuma, rodila zato što je oduvijek bio zaneseni čitatelj stripova, ponajprije onih s antropomorfnim životinjama, tipičnima za likove iz Disneyjevih i Looney Tunes crtića, što je kasnije još nekoliko puta iskoristio za satiru o moralno propadajućem američkom kapitalističkom društvu.
Frankova poezija na »Cruising with Ruben & the Jets« namjerno je infantilna i pretjerano slatkasta, jer je Zappa oduvijek preziru ljubavne tekstove, osobito unutar rock glazbe, pa se htio malo narugati tipičnim doo-wop tekstovima, što je posebno očito na kompozicijama »Love of My Life«, »How Could I Be Such a Fool«, »You Didn’t Try to Call Me« te »Anyway the Wind Blows«. Potonje se među poskočnim ritmovima doslovno tope od pretjerane zašećerenosti i naivnosti tipičnih za optimistična pedesete, dok su pojedine vokalne harmonije već gotovo naporno ‘gusto’. U tu je svrhu Frank kao glavnog vokala ponovno iskoristio originalnog pjevača The Mothers of Invention Raya Collinsa, kojemu je to bila jedna od posljednjih suradnji s Frankom prije nego što je 1969. otišao svojim putem. Njegov visoki, falsetni vokal bio je naime idealan za namjerno zašećeren, pretjerano slatkast pristup ovog dosega, koji uspješno ismijava neke od najvećih klišeja ranog rock’n’rolla i doo-wop glazbe pedesetih godina.
Unatoč tome što većina radova na »Cruising with Ruben & the Jets« ima daleko najjednostavniju strukturu u usporedbi s ostalim Frankovim dosezima iz tog razdoblja, na njemu se i dalje može zamijetiti nekoliko složenih aranžmana te naglih promjena tempa i ritmičkih načina tipičnih za originalnu verziju The Mothers of Invention. Među ljubiteljima Frankove ostavštine najpoznatije je djelo na albumu svakako »Cheap Thrills« po kojem su naslov dobile i dvije ‘best of’ kompilacije izdane krajem devedesetih. Posebno spominjanje zaslužuju i puhački aranžmani u režiji Bunka Gardnera i Motorheada Sherwooda, dok su klavijaturist Don Preston i treći puhač Ian Underwood na klaviru ovaj put imali više rubne uloge. Neke skladbe, poput »Deseri«, ironično su doživjele manji komercijalni uspjeh zato što su radijski novinari pogrešno mislili da je riječ o radovima ‘izgubljene’ doo-wop skupine Ruben & the Jets. U trenutku kad su saznali istinu, nosevi su im se objesili do poda i na svoj su karakteristični način počeli optuživati Franka sa svih strana da ih je nadmudrio, što je on naravno odmah zanijekao. Frank se iz toga narugao na naslovnici, gdje se vođa pasjeg benda pita ‘nije li ovo posljednji pokušaj The Mothers of Invention, koji žele pod drugim imenom na radiju puštati svoju usranu glazbu’. Možda još neobičniji događaj od farse s radijskom ‘jarom gospodom’ bilo je rođenje posve pravog benda Ruben & the Jets, koji je nastao upravo zbog ovog albuma. Frank je čak bio producent njihova prvijenca, ali se bend već nakon drugog albuma raspao.
Originalni miks konceptualne doo-wop burleske »Cruising with Ruben & the Jets« i danas spada među najzanimljivije albume iz Frankova ranog stvaralačkog razdoblja, iako po artističnoj strani ne dosiže pustolovne i provokativne majstorije poput »We’re Only In It For the Money«, »Uncle Meat« ili »Hot Rats« (1969). Kasnije snimljena verzija tog albuma bila je posve promašena i bespotrebno je izazvala dosta zle krvi. Frank je naime 1984. donio prilično apsurdnu odluku da »Cruising with Ruben & the Jets« izda iznova, s izmijenjenim basom i bubnjevima u izvedbi tadašnjih članova njegova benda, to jest Arthura Barrowa te Chada Wackermana, umjesto Roya Estrade i Jimmyja Carla Blacka. Potonja dvojica zajedno s Bunkom Gardnerom podnijela su zbog tog poteza čak i tužbu protiv Franka, no bez ikakva uspjeha. Frankovo ‘mešetarenje’ s remiksom albuma »Cruising with Ruben & the Jets« te »We’re Only In It For the Money«, što je vjerojatno kasnije požalio, bila je jedna od rijetkih nepametnih odluka u njegovoj iznimno bogatoj glazbenoj karijeri. I najbolji ponekad ‘promaše’.
https://www.youtube.com/watch?v=yy2RSQzBzTA
Postava
Frank Zappa – glavna gitara, bas gitara, klavir, bubnjevi, prateći vokal, producent
Ray Collins – glavni vokal
Don Preston – klavir
Ian Underwood- klavir tenor i alt saksofon
Bunk Gardner – tenor i alt saksofon
Motorhead Sherwood – bariton saksofon, tamburin
Roy Estrada – bas gitara, prateći vokal
Art Tripp – bubnjevi, udaraljke
Jimmy Carl Black – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Frank Zappa
Popis skladbi
1. Cheap Thrills (2:39)
2. Love of My Life (3:08)
3. How Could I Be Such a Fool (3:34)
4. Deseri (2:08)
5. I’m Not Satisfied (4:08)
6. Jelly Roll Gum Drop (2:24)
7. Anything (3:05)
8. Later That Night (3:00)
9. You Didn’t Try to Call Me (3:57)
10. Fountain of Love (3:22)
11. No. No. No. (2:15)
12. Any Way the Wind Blows (3:01)
13. Stuff Up the Cracks (4:36)
