Čudesni cirkus glazbeno dresiranih primata gospodina Claypoola u posjetu Križankama (2026)
Primus
ponedjeljak, 3. 8. 2026, u 20.00 sati
Ljubljana / Križanke / Slovenija
Prva nagrada za rock sastav koji se osobito u devedesetima dodobra nauživao komercijalnog uspjeha, iako je (i još uvijek jest) njihova glazba sve samo ne komercijalna, zacijelo bi pripala Primusu. Američki glazbeni posebnjaci pod vodstvom genijalno-ekscentričnog basista/pjevača Lesa Claypoola, koji je istodobno aktivan i u hrpi sporednih projekata, tijekom postojanja bili su svrstani u svašta: od metala, funka, funk metala, alternativnog rocka, progresivnog rocka, avangarde do psihodeličnog rocka. Njihova glazba često sadrži elemente svih nabrojenih žanrova, iako nikad nisu skrivali da su im ključni utjecaj bili progrockovski titani Rush, pa je Primus gotovo nemoguće ‘strpati u ladicu’ samo jednog žanra.
I zato nije bilo nikakvo iznenađenje da je njihov nastup u ljubljanskim Križankama privukao posve različite skupine ljudi vrlo različitih dobi, društvenih usmjerenja i glazbenih ukusa: od više-manje sijedih ‘glazbenih doktora’, u tamu odjevenih metalaca, izdaleka uočljivih alternativaca do raznih vrsta zamagljenih ‘travara’, koji su opojnim tvarima dodobra zadimili ionako loš zrak usred zapare aktualnog toplinskog vala. Upravo zbog napornih temperaturnih uvjeta Križanke su bile dosta povoljna situacija za nabijeno pun koncert, koji je počeo gotovo točno u najavljeni osam sati, jer gospodin Claypool očito svaki dan iskoči iz kreveta i navuče tvrdi polucilindar na glavu točno u prvu jutarnju zoru i zvuk pijetlova kukurikanja, dok ga iz obližnje drvene šupljine promatraju vjeveričje oči.
Moglo bi se reći da u Primusovoj glazbi postoje dva ključna elementa koja je čine posebno zanimljivom i drukčijom od srodnih rock sastava nastalih sredinom osamdesetih – njihov često pogrešno shvaćen, šaljivi i politički nekorektni smisao za humor te Claypoolove izvanredne bas-gitarističke vještine. Ovo drugo bi svaki mladi bas-gitarist obavezno barem jednom trebao vidjeti ‘uživo’, jer svojom intenzivnošću, eklektičnošću i duhovitošću često oduzima dah. Lesove bas linije ključni su gradivni element prepoznatljivog zvuka u režiji Primus tria, iako ništa manje zanemarivu ulogu imaju gitarski majstor s deathmetalskim korijenima Larry LaLonde, koji je u bendu gotovo od početka, te novi bubnjar John Hoffman, koji im se pridružio 2024.
Primus su svoj nastup u Križankama otvorili skladbom »Those Damned Blue-Collar Tweekers«, singlom s kultnog drugog albuma »Sailing On the Seas of Cheese« (1991). Neobično, ali istinito, te večeri nisu odsvirali niti jednu skladbu s (još uvijek) posljednjeg studijskog albuma »The Desaturating Seven« (2017), što je najviše razočaralo ljubitelje progresivnog rocka u publici, jer je riječ o zabavnom konceptualno postavljenom progrockovskom dosegu pod snažnim utjecajem »Discipline« (1981) ere King Crimson. Umjesto aktualnijih, progrockovskijih kompozicija koje ujedno odražavaju njihov glazbeni razvoj i napredak, u setlistu su, na želju dugogodišnjih sljedbenika, vratili više starijih skladbi iz svojeg komercijalno najuspješnijeg razdoblja (devedesete), među njima i »Shake Hands With Beef« i »Over the Falls« s kontroverznog albuma »Brown Album« (1997). Potonji je dugo vremena bio ‘ružno pače’ njihove diskografije, no na želju nekih sljedbenika na koncertnim su ga nastupima s vremenom prestali bojkotirati.
S albuma »Green Naugahyde« (2011), koji i danas vrijedi za jedan od njihovih najcjenjenijih albuma, mogli smo čuti skladbe »Jilly’s on Smack«, koja svojom porukom protiv opojnih tvari nije pretjerano uzbudila ‘travare’ u publici, te »Last Salmon Man«. Tijekom potonje Les je počeo svirati na neobičnom, rijetkom instrumentu zvanom whamola, a to je jednožičani instrument s ručicom za mijenjanje visine tona. Bas-majstor svira na taj jednožičani instrument pomoću bubnjarske palice, a ton se mijenja pomicanjem ručice koja mijenja napetost žice. Instrument je postao poznat upravo zahvaljujući Claypoolu. Može se čuti i u uvodnoj špici popularne crtane serije ‘South Park’. Ovaj put Les tijekom nastupa nije nosio čimpanzinu masku, nego svoju zaštitnu kombinaciju sjajnog polucilindra, sakoa i hlača na zvono zbog čega uvijek djeluje kao lik iz vodvilja/varijetea odnosno crno-bijelih filmova s Charliejem Chaplinom u glavnoj ulozi. Od najzabavnijih skladbi s albuma »Green Naugahyde« neki smo te večeri najviše propustili društveno kritičnu satiru »Eyes of the Squirrel« i nostalgičnu burlesku »Lee Van Cleef«, koje bi inače ispale upola manje zabavno bez animiranih projekcija u pozadini.
Naravno, te večeri nisu izostali ni dugogodišnji favoriti. Primus nisu zaboravili izvesti dugogodišnje standarde poput »Groundhog’s Day«, »Here Come the Bastards«, »Frizzle Fry«, »My Name Is Mud« te »Jerry Was a Race Car Driver«, koji spadaju među njihove najprepoznatljivije kompozicije. To su bili i trenuci kad je publika u Križankama najviše oživjela. Svako toliko skupina hrvatskih posjetitelja zaderala se »Primus Sucks«. To nije bila uvreda, nego središnji, ironični moto sastava i prepoznatljiv koncertni poklič, koji su međutim preraslili i napustili već 2003. Nastup su na bisu zaključili ekološkom skladbom »Southbound Pachyderm«, posvećenom slonovima, koja je izvorno izašla na trećem studijskom albumu »Tales From the Punchbowl« (1995).
Primus su se usred Križanki pokazali u očekivano dobrom svjetlu, osobito što se tiče dosljednih i katkad nadograđenih izvedbi starijih i novijih standarda. Mi koji smo ih te večeri gledali prvi put zacijelo nismo požalili zbog odluke da ih odemo vidjeti. Trio je cijelo vrijeme pokazivao izvanrednu uigranost i usklađenost, dok su bas-gitarske vragolije gospodina Claypoola bile glavna atrakcija cijele večeri. Nažalost, izvedbe skladbi te večeri nisu pratile zabavne video projekcije, što je značajka nekih Primusovih koncertnih turneja i što smo neki, s obzirom na šaljiv, satiričan sadržaj većine njihovih djela, najviše propustili. Nedostatak video projekcija djelomice su nadoknađivali barem Lesovi duhoviti štosovi, koji su uglavnom letjeli na vlastiti i Larryjev račun. Znatno više smetala je apsolutno predugačka stanka na polovici koncerta, koja je umjesto dvadeset minuta potrajala dobrih pola sata. Puno brže bi prošla da su usput pustili neki od onih psihodeličnih crtića iz pretpotopne ere kakve Les naprosto obožava. Nekima je smetalo i nedovoljno optimizirano ozvučenje, no ono je, ovisno o položaju pojedinca na koncertu, većinu vremena ipak bilo posve solidno i ne preglasno. Kad se povuče crta, Primus su u Križankama pokazali ono što smo svi ljubitelji eksperimentalne glazbe od njih očekivali, a sve bi to, s nekim prije spomenutim dodacima, moglo ispasti još puno zabavnije.
Autor: Peter “Dr. ProgRock” Podbrežnik
Fotografije: Saša Krajnc / arhiv Kino Šiška
Primus – setlist:
1. Those Damned Blue-Collar Tweekers
2. Last Salmon Man
3. Groundhog’s Day
4. The Ol’ Grizz
5. Jilly’s on Smack
6. Shake Hands With Beef
7. Bob’s Party Time Lounge
—20 minutna stanka—
8. Too Many Puppies
9. Here Come the Bastards
10. Frizzle Fry
11. Over the Falls
12. Welcome to This World
13. My Name Is Mud
14. Jerry Was a Race Car Driver
15. Over the Electric Grapevine
—bis—
16. Southbound Pachyderm
