Curse of the Hidden Mirror
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Blue Öyster Cult
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 2001
Trajanje: 50:54
Ocjena: 4/5
»Curse of the Hidden Mirror« bio je četrnaesti (i trenutačno posljednji) studijski album kultnih američkih teških rockera Blue Öyster Cult. Nasljednik albuma »Heaven Forbid« (1998) nastao je u vrijeme kad su glazbeni agenti u crnom imali potpisan ugovor sa znamenitom izdavačkom kućom Sanctuary Records pa se nakratko činilo da se nakon (pre)dugog razdoblja mirovanja početkom devedesetih (glazbu za loše prihvaćeni film »Bad Channels« iz 1992. većina članova vjerojatno bi najradije zaboravila, dok je »Cult Classic« iz 1994. sadržavao nanovo odsvirane BÖC klasike) opet pouzdano vraćaju na scenu i kao studijski bend.
Gitarist/pjevač Eric Bloom, gitarist/pjevač Donald’ Buck Dharma’ Roeser, klavijaturist/gitarist Allen Lanier te oba ‘svježa’ člana, bubnjar Bobby Rondinelli (ex-Rainbow, Quiet Riot, Black Sabbath, Riot) i basist Danny Miranda, imali su velike planove s »Curse of the Hidden Mirror«, koji je trebao postati onaj Blue Öyster Cult album kojim bi ponovili komercijalni uspjeh ‘starih dobrih vremena’. Suprotno velikim očekivanjima, nakon izlaska doživjeli su hladan tuš, i to unatoč tome što je riječ o posve pristojnom albumu koji često podsjeti na ‘stara dobra vremena’. Očekivanja članova benda, koji su željeli obnoviti nekadašnji (zvjezdani) status kakav su imali u sedamdesetima i osamdesetima, bila su na početku stoljeća, kad su u komercijalnom smislu za klasični i teški rock bila prilično teška vremena, pomalo nerealna, jer su se prilike na glazbenoj sceni od tada snažno promijenile (nažalost uglavnom nabolje… to jest nagore za gore).
»Curse of the Hidden Mirror« zasigurno ne spada među elitu njihovih dostignuća, no u svakom je pogledu riječ o posve uspjelom, ako već ne i vrlo dobrom Blue Öyster Cult uratku s izvrsnom produkcijom i brojnim karakterističnim odlikama koje će razveseliti dugogodišnje sljedbenike. Bloom i Buck Dharma sa svojim su gitarama te specifičnim vokalnim pristupima odigrali ključnu ulogu da album zvuči onako kako se pristoji, dok je u pisanju tekstova pomogao John Shirley, priznati pisac znanstvenofantastične (cyberpunk) literature, tako da su teme pojedinih skladbi većinom tipične za neuništive glazbene agente u crnom.
»Dance On Stilts« otvara se snažnim rifom i pomalo bluesy prizvukom, nakon čega uz pomoć Buckova suptilnog pjevačkog pristupa i profinjenih ritmičkih intervala zaplovi u iznimno opuštene vode. Konačni rezultat, ponajprije završnica protkana višeglasjem, oduševljava, iako »Dance On Stilts« kao cjelina nije na razini nekih odličnih uvodnih skladbi iz slavne prošlosti. »Showtime« ističe jedno od najsnažnijih BÖC oružja – vokalne harmonije. One lijepo utru put Ericovu tradicionalno grubom vokalu te se pobrinu za klasični, zarazni refren. »The Old Gods Return« je tvrd uradak s udarnim gitarskim pasažama, rušilačkim bubnjarskim prijelazima i prepoznatljivo grubim Ericom u glavnoj pjevačkoj ulozi, što stvara poželjan kontrast. Sljedeća skladba, »Pocket«, bila je jedini singl s albuma. Nastala je s jasnom namjerom da postane hit, što joj je nažalost izmaklo. Da je izašla kojih petnaest godina ranije, zacijelo bi doživjela mnogo veći odjek, jer je riječ o klasičnom BÖC križancu između hard rocka i melodičnog rocka s Buckom na glavnom vokalu i vrhuncem u brzo zaraznom refrenu.
Prljavi i pomalo klišejizirani hard rocker »One Step Ahead Of The Devil« uvjerljivo je najslabiji uradak na albumu, jer se gradi prije svega na oštrini žestokih gitarskih pasaža i Ericovu pjevačkom režanju, a istodobno mu nedostaje očekivane emocionalne dubine, što ne popravlja ni za uobičajene BÖC prilike posve prosječan refren. »I Just Like To Be Bad« također je jedan od manje nadahnutih trenutaka albuma, iako ima nešto razigraniju strukturu od prethodnika, pristojne klavirske pasaže i pristojne ritmičke skokove. »Here Comes The Feeling«, koji naravno nema nikakve veze s istoimenom klasikom grupe Asia, predstavlja jedan od vrhunaca »Curse of the Hidden Mirror« uz koji će se oblizati svi štovatelji prošlih BÖ klasika s Buckom u glavnoj vokalnoj ulozi poput »Dancin’ In The Ruins« i »Perfect Water«. Suptilni i ujedno nostalgični refren predstavlja čistu ambijentalnu i aranžersku pobjedu.
Skladba »Out Of The Darkness« podsjeća da i takav vječni vokalni ‘grubijan’ kao Eric može izazvati iznimno suptilnu atmosferu. Unatoč sporom ritmu riječ je o još jednom iznimno dopadljivom djelu s vrhuncem u moćnom, višeglasnom refrenu, dok valja istaknuti i profinjene klavirske aranžmane te odličan gitarski solo. Pomalo funkerski »Stone Of Love«, za koji je tekst napisao stari suradnik Richard Meltzer, još je jedna izvanredna tvorevina usred koje ponovno blista Buckov izniman vokalni karizma, dok u refrenu osobito oduševljavaju sjajne vokalne harmonije.
Među udarnijim skladbama izdvaja se »Eye Of The Hurricane«, gdje zapovijeda Ericov razdraženi vokal s klimaksom u moćnom refrenu. Zajedno s rušilačkim bubnjarskim prijelazima i zloslutnim središnjim aranžmanom nedvojbeno spada među vrhunce »Curse of the Hidden Mirror«. »Good To Feel Hungry« predstavlja neočekivano kompleksan i ujedno zabavan završetak albuma sa šarolikim, funkerskim bas linijama i pomalo jazzy aranžmanima, dok Ericov vokal polako gradi sve dramatičnije i ujedno tajanstvenije ozračje. Posebno iznenađenje predstavlja i sočan Lanierov solo na Hammond orguljama, kojemu se u nastavku pridruži još i Buckova razigrana gitarska improvizacija.
»Curse of the Hidden Mirror« doduše je sadržavao nekoliko kvalitativnih oscilacija, no u cjelini je i dalje bio oduševljavajuć uradak koji je pružao pun obrok slušateljskih užitaka većini dugogodišnjih Blue Öyster Cult sljedbenika. Nakon solidnog »Heaven Forbid« još su se više približili nekadašnjim standardima, ponovno dokazali da su ostali vjerni svom prepoznatljivom skladateljskom pristupu i da je specifična, ‘konspirativna’ ambijentalna magija i dalje prisutna u njihovu zvuku. No razočaranje članova benda komercijalnim neuspjehom albuma bilo je toliko veliko da sljedbenici Blue Oyster Cult od 2001. uzalud čekaju novi studijski uradak, dok se njihovi miljenici usredotočuju samo još na koncertne nastupe, i to uglavnom samo na domaćem, to jest američkom tlu. Otkako su 2002. prestali surađivati sa Sanctuary Records, još uvijek nemaju potpisan ugovor s (novom) izdavačkom kućom.
Postava
Eric Bloom – glavni vokal, gitara, klavijature
Donald ‘Buck Dharma’ Roeser – glavni vokal, gitara, klavijature
Allen Lanier – klavijature, gitara
Danny Miranda – bas gitara, klavijature, prateći vokal
Bobby Rondinelli – bubnjevi
GOSTUJUĆA GLAZBENIKA:
Norman DelTufo – udaraljke
George Cintron – prateći vokal
Produkcija
Buck Dharma i Eric Bloom
Popis skladbi
1. Dance on Stilts (6:05)
2. Showtime (4:38)
3. The Old Gods Return (4:36)
4. Pocket (4:15)
5. One Step Ahead of the Devil (4:16)
6. I Just Like to Be Bad (3:54)
7. Here Comes That Feeling (3:21)
8. Out of the Darkness (5:06)
9. Stone of Love (5:49)
10. Eye of the Hurricane (4:40)
11. Good to Feel Hungry (4:12)