Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 09.04.2009.
Broj posjetitelja: 70
Cijena ulaznice: 10,00€
U proljetno doba, kad je koncerata k’o u priči i kad se općenito događa “do jaja”, ili drugim riječima, sunce nas vuče van, u akciju, u tzv. neprestani “movement”, često se događa da čovjek više nema vremena ni posebno planirati tko, što, kako, zašto,… nego se usred bombardiranja informacijama koje vrebaju sa svih strana jednostavno može voditi samo vlastitim nosom. Tako se jednog dana u satima kasnog poslijepodneva počnu nizati razne opcije za provod večeri. I dogodi se da bez ikakvog zazora i bez ikakvih kalkulacija završiš na koncertu Da Phenomena, koji je bio dio ovogodišnjeg Orto festa.
Sjećam se prvog susreta s ovim dečkijim dvojcem, koji se marljivo pretvara u muški, na Božićnom rock festivalu 2006. u Postojni, kad je Dagi, ledeno blijed i ekstremno loše raspoložen, jedva odvozio koncert do kraja. No već su tada oba momka fascinirala. Ovaj put Orto Bar. U društvu “Jurčka” – Jureta Rozmana, trio. Provjereno.
Orto bar je bio iznenađujuće slabije posjećen nego što bi se moglo očekivati, s obzirom na to da Da Phenomena nisu baš nepoznato ime u Sloveniji. Unatoč tome što je Mate usred koncerta spomenuo da već dugo nije nastupao i pritom u šali nije skrivao frustraciju, dodavši da zato vjerojatno nije u najboljoj koncertnoj formi, publika ove večeri doista nije imala razloga za pritužbe. Dečki su kroz sat i pol izredali glavninu materijala s oba studijska albuma “Skupaj sva” i “dP” te dodali nekoliko obrada koje su dodatno zagrijavale prisutne.
Da Phenomena može se pohvaliti silno jakom ritam-sekcijom, u koju se fenomenalno uklapa izražajni Matejev vokal i organski milozvučni pop rock zvuk njegova gitarskog brenkanja. Putovanje na plesnim funky vibrama pustilo je val opuštajuće pozitivne vibre, kroz koju je s jedne strane publiku držao samopouzdani Mate sa svojim sigurnim vokalnim pristupom, a s druge topao, dinamičan, volumenozan i aktivan zvuk Dagijeve bas-gitare. Sve to ne bi bilo moguće tako intenzivno osjetiti bez pouzdanog Jureta, koji je dečkima ponudio odličan ritmički okvir u koji su se zagrizli.
Trio nije skrivao veliki glazbeni talent kroz šaljivu razigranost opuštenih skladbi, zato je pomalo iznenađivala (za moj ukus pretjerana) upotreba zvučnih matrica (vokalne pratnje, dodatni gitarski solo dionici), jer trio već sam sa svojim znanjem i talentom gradi bogatu zvučnu kulisu koja posve zadovoljava da bi definitivno “prošla” na pozornici i bez povremenih dodatnih snimaka u pozadini. No to je stvar ukusa. Očito žilica zvučnog perfekcionizma Da Phenomena ne dopušta dečkima da “škrtare” na tom području ni u živim nastupima.
Ne može se zaobići ni poigravanje sa zvučnim uzorcima, koje je kao posebne efektne zvučne začine izvlačio basist Dagi i koji su povremeno podsjećali na trikove njegova velikog uzora Douga Wimbisha (Living Colour), koji je u mnogočemu utjecao i na stil sviranja bas-gitare što ga razvija Dagi.
Dečki su kroz izvedbu skladbi Rad tem imam (ne dovolj), Vse kar vem, Leva desna, Jočem, Yeah Baby, Nobeden, Phenomena, Nočem te nazaj, Pejdap, Skupaj sva, Punce fantje, Iznad neba, te Princeovim obradama Purple Rain i Kiss i Time Bomb (Rancid), dočarali događaj pun pozitivne vibre, koji je blagotvorno djelovao na četvrtak, sredinu tjedna, i čovjeku punom obaveza, koji se te večeri našao u njihovu društvu, s lakoćom barem načas pomogao zaboraviti na pritiske prenatrpanih rasporeda svakodnevice. To im je u velikoj mjeri polazilo za rukom i svojevrsnim smislom za humor, koji se odlično uklapa u njihov koncertni nastup. Odlično su godile dinamične promjene raspoloženja, osobito u novijim skladbama, koje u refrenima rado “tresnu zaorati” i u kojima su dečki, inače silno skloni staroškolskoj plesnoj vožnji kroz ovjes funka, R&B-a i soula ritmičkog podvozja, napokon pokazali i nekoliko rockerski naoštrenih zuba.
S obzirom na veliku glazbeno-izražajnu pronicljivost ovog dueta, bila bi velika šteta da Da Phenomena zbog obaveza u suradnji s drugim glazbenicima slučajno pređe u fazu stvaralačkog mirovanja, jer su Dagi i Mate u Orto Baru dokazali izuzetnu partnersku usklađenost glazbenog poimanja i glazbenog izražavanja, koja se poklapa na istoj frekvencijskoj točki doživljaja glazbe obojice glazbenika. Odlično se i sporazumijevaju na pozornici, a nadasve fascinantan je bio i zvuk tijekom samog špila, na čemu veliko hvala bivšem basistu grupe 2.2.2.7. Janiju Mujiču.
Iza nas je još jedna lijepa glazbena večer ovogodišnjeg Ortofesta, koja je pozitivnim pristupom dočarala raspoloženje vedrine, kakvo istodobno odražava i filozofiju obaju glazbenika Da Phenomena: da si život naprosto ne treba komplicirati, nego da je često najbolje prepustiti se toku osjećaja. A tok osjećaja je temelj prave funk vibre. I dečki je definitivno razumiju.
fotografija: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
