Mjesto: Riziko Bar / Postojna / Slovenija
Datum koncerta: 10.11.2006
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 0,00 SIT
Ovaj sam događaj nestrpljivo iščekivao. Prije gotovo godinu dana s Thomasom sam jurišao na S.Vaia u Zagreb. No ovaj put nam za nešto slično nije trebalo ići tako daleko. Riziko Bar u Postojni. Došetali smo oko 21.30. Prostor je već bio prilično pun. Brzo po pivo!
Kroz dugogodišnju karijeru Shime je razvio prepoznatljiv i jedinstven stil sviranja gitare, koji donosi supersoničnu demonstraciju brzine prstiju po vratu gitare, kakvom se mogu pohvaliti najveći velemajstori te vrste, npr. S Lukather (Toto), J. Satriani ili S. Vai! Njegove su skladbe pored vratolomnih solaža, koje oduzimaju dah, uvijek začinjene i brojnim prekrasnim melodijama te pomno ukrašene duhovitošću gitarskih prijelaza.
Shime je u svojoj dugogodišnjoj karijeri surađivao, među ostalima, s velikim imenima kao što su Eddie Van Halen, Tony MacAlpine, Mike Terrana, Rudy Sarzo, Richard Black i Steve Stevens. Potonji je gostovao i na Damirovu novom albumu u skladbi Little’s Boy Dream.
Dokaz koliko je Shime cijenjen i poštovan glazbenik bila je i nedavna dodjela nagrada Fender / Mega Muzika, koja se održala 09.11.2006. u Zagrebu, kad je Shime iz ruku direktora Fendera Europe primio ugledno priznanje za najboljeg gitarista godine.
I ovaj je put gitarski virtuoz u Postojnu doveo vrhunsku postavu, koju su uz Damira činili Ricky Riccardo – bas-gitara (član benda Tonyja MacAlpinea) i bubnjar Jeff Bowders (član benda Paula Gilberta). Tako nepobjedivo sastavljena glazbena ekipa bila je jamac nezaboravne virtuozne scenske atrakcije!
Sat otkucava 22.15 i Shime pozdravlja prisutne: “Dobro veče Postojna!”. Bend se nimalo nije ustručavao i vratolomna glazbena utrka formule jedan je počela. Prostor se marljivo punio i u prosjeku je u njemu njihalo 60 – 70 odlično raspoloženih ljubitelja glazbe koji su došli prozračiti mozak. Već u trećoj skladbi Hit And Run bend je bio nevjerojatno zagrijan i prebacio u višu brzinu. Shime je djelovao nepogrešivo. Brzinom Malmsteenova kova i u suradnji s izvanrednim glazbenicima, kao (samo) “power trio” priređivali su “jamm” na čije taktove je bilo bolje da netko slučajno ne pokuša plesati. Solistički odlijepi oduzimali su dah.
Ipak, svi su komadi redom nosili kompaktnu vezu, tako da smo prisutni mogli uživati u izražajnoj snazi gitarskog riffa, koji Shime zna postaviti iznimno čvrsto i odlučno. Prava atrakcija bio je bubnjarski solo Jeffa Bowdersa, u kojem je momak pokazao kako je vrhunski školovan glazbenik. Razvio je brzinu nevjerojatne snage. Ne zaboravimo da je prošle godine na njegovu mjestu uz Shimea sjedio Glenn Sobel te da je bubnjeve za Shimea na ploči “Demostratus” odsvirao Mike “The Troll” Terrana. I zašto već Bowders svira s još jednim ludim gitaristom, Paulom Gilbertom? Ukratko, besprijekorna tehnika, smrtonosna brzina, izvanredna snaga potpunog iskorištenja svakog udarca. Topovski spaljujuće do kraja!!! Nakon sola ljudi su Jeffu uputili bučan pljesak, a Shime je nastavio s Never Say Never, čiji je Whitesnakeovski erotični uvodni “riff & beat” opustio naelektrizirano ozračje. No ni Ricky nije ostao puno dužan Bowdersu u svom solu na petožičnoj bas-gitari. Little Boy’s Dream bio je posebno atraktivan. Taj komad nosi upravo onu balkansku fintu u glavnom motivu, odjevenu u metal šablonu. Kroz stav progresivno izlomljenog treskanja, dečki su atmosferu prozračili u posve novu dimenziju i vratili se natrag na kompaktni temeljni motiv skladbe. Kao autor Shime je najbliže Satrianiju, koji komponira krajnje slušljive skladbe unatoč tehničkoj kompleksnosti. Shime je progresivna nadogradnja toga, a pritom melodijsku kompaktnost zadržava, pa čovjeku zapravo nije teško progristi se kroz materijal koji tip nudi. Pristupačno. Čar ovakvih glazbenika je u tome što u punom sjaju zasjaju tek kad se nađu na pozornici. Shime kao predstavnik američke škole pravi je “entertainer”, “show man”, dakako ne tako naivno djetinjast kit kao Steve Vai sa svojim plastičnim rekvizitima, maskarom i vjetrom u kosi. Shime se strogo drži samo gitare. Kao “show man” ne treba ništa više. Dakle, kompaktnost Satrianija, klasična melodičnost Malmsteena, razapeta na progresivnu snagu, “power trio” slobodarskog improvizatorstva, ali unutar granica očuvanja melodijske kompaktnosti.
Koncert je tekao kao po loju. Bendu je ambijent očito jako odgovarao. Imali su podršku publike i imali su kontakt s publikom, iako je ljudi bilo manje od 100. Glavno da su imali podršku. Vražje solističke akrobacije glazbenika, koji su razvijali izvanrednu scensku kemiju međusobne komunikacije u kompleksnosti i istodobnoj besprijekornoj točnosti i preciznosti sviranja, ljudi su nagrađivali pljeskom.
Malmsteena doista nije bilo moguće zaželjeti! Shime je s kompanjonima obavio baš sve. Prvi bis bend je odsvirao tako da uopće nije sišao s pozornice. Shime je samo simbolično na trenutak izvukao “jack”, a onda se bend opet prihvatio posla. Nakon duže stanke, dok je bend hladio glavu iza pozornice, već je izgledalo kao da će koncert zaista završiti. A ipak… Na pozornicu se vratio Jeff i ponudio nešto što se rijetko događa na koncertima. Solo na bubnjevima broj 2. Poprilično dugo je tutnjao i zabavljao mnoštvo posve sam, a onda mu se u zajednički “jamm” pridružio i Ricky Riccardo i točka je posve narasla! Kad je naposljetku na pozornici mjesto zauzeo i šef Shime, melodija se rodila iznova. Momci su poletjeli visoko (Fly High) i za kraj odsvirali još skladbu vrlo značajnog naslova Loud Not Allowed!!!
Koncert dug sat i tri četvrt! Ljubitelji tehničke besprijekornosti, profinjeno spojene i nadograđene duhovitošću improvizatorske jamm estrade, uživali smo uzduž i poprijeko. Povrh svega u srdačnom ozračju Riziko Bara, gdje im je oholost (zar ne, Ljubljana???) potpuno strana, i povrh svega za cijenu od 0,00 SIT, kamo ćemo definitivno opet doći, makar samo na pivo. Shime je prvorazredna atrakcija. Atrakcija za svakog zrelog ljubitelja “jazz” rock vragolija u zagrljaju klasičnih melodija na električnu snagu, kao i za glazbenog purista koji je došao diviti se tehničkoj i zvučnoj besprijekornosti ovog fascinantnog gitarskog heroja. Hvala i šefu Milanu za prekrasnu večer.
Setlista
1. 80’s Song
2. Camel Toe Boogie
3. Hit And Run
4. Welcome To My Noise
5. Too Much Coffee
6. Joker
7. Going Home
8. Solo Drums
9. Never Say Never
10. Blues RV
11. Solo Bas Guitar
12. Freedom
13. Little Boy’s Dream
14. Doodly Doodley Wrongway
15. Treason Without Reason
—bis 1.
16. She’s Gone
—bis 2.
17. Solo Drums
18. Fly High
19. Loud Not Allowed!!!
Galerija slika
