Dance Of Death

0 2

Izvođač: Iron Maiden
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 2003
Ocjena: 2.5/5

Nasljednik albuma “Brave New World” (2000) je napravljen i jednostavno ne može u potpunosti uvjeriti. Glazbeno su Iron Maiden i dalje točno ono što su oduvijek bili, ali ovaj put novi album doista pati. Sve skupa zvuči nabrzinu skladano i odsvirano. U to da je novi album nastao s entuzijazmom i željom za glazbenim izražavanjem ovaj je put jako teško povjerovati. Jednostavno se ne mogu otresti dojma da je album napravljen samo zato što je morao biti napravljen.

Dvije su skladbe koje spašavaju ovaj album od potpunog prosjeka. Prva je naslovna pjesma, koja je sastavljena onako kako fan Iron Maiden i očekuje. Sadrži grandiozan atmosferični uvod, više ritmova koji se preko briljantnih prijelaza lijepo prelijevaju i mnogo raznih tercnih ukrasa koji su lijepo posloženi jedni uz druge. Atmosfera u pjesmi doseže vrhunac u srednjem dijelu, što je bila navika i kod prijašnjih većih epskih pjesnitvi Iron Maiden. I orkestralni aranžmani leže u prekrasnoj ravnoteži i dodatno pojačavaju ugođaj. Ukratko, posao u toj kompoziciji odrađen je odlično.

Drugi vrhunac koji uvjerava u cijelosti je Paschendale. Posebno se ističe Bruceov nastup na vokalu u ovoj pjesmi. I masivan, veličanstven zvuk gitarskog rifanja i orkestralnog aranžmana leži u savršenoj ravnoteži. Opet smo svjedoci neočekivanih promjena ritma kroz profinjene Nickove rolinge i doprinos solaža trojice gitarista. Paschendale se otvara i završava potresnim visokim atmosferičnim motivom. Pjesma objedinjuje sve što se očekuje od glazbenog držanja Iron Maiden.

Bruce pjeva kako pjeva. I dalje vrišti kao sirena nakon svih ovih godina. Ritam sekcija također i dalje drži status samih superlativa. Zapravo, ritam sekcija nakon svih ovih godina ostaje najveći magnet za slušatelja. U čemu je onda problem? Gitare. Neiskorišten rad gitara. I drugi album nakon povratka Dickinsona i Smitha u bend potvrđuje da Iron Maiden ne trebaju tri gitarista i da su dvojica više nego dovoljna. Jednostavno nema osjećaja da su u glazbu uključene tri gitare. Okej, kad solirraju, stilski ih možemo razlikovati: Janickovo nerazaznatljivo trljanje pomoću sva četiri prsta, Daveov brzi “hammering” i Adrianov klasičan pristup solažama ukrašen lijepim “pull-off-ima”. Ovaj put sam razočaran, jer se sva trojica zajedno jednostavno više ne trude i ne razmaze nas više nekim veleumnim motivima, na što su zacijelo i dalje sposobni. Solaže su segment kojem se Iron Maiden jednostavno više ne posvećuju.

Face In The Sand zvuči također obećavajuće. Nosi je bojni ritam s agresivnim režanjem Steveove bas gitare u središtu, čije rifanje doista reže kroz beton! Za sve eighties nostalgičare još jedna manja opaska. Gates Of Tomorrow u refrenu sadrži isti ritam kao A Loneliness Of A Long Distance Runner. Age Of Innocence otvara se ubojitim rifom, a u šokantnom refrenu pjesma se razvodni, jer je potpuno hard rockerski obojena. Nije loša pjesma, ali kad to uopće nisu Iron Maiden. Da, s godinama su se i srca ovih momaka očito počela omekšavati, u što nas uvjeravaju i završnim akustičnim (odlučno predugim) komadom Journeyman. Kad bih ga proglasio za Prodigal Son pt. II, fanovi bi me vjerojatno ubili.

Manjak svježine problem je s kojim se muče Iron Maiden, a siti su i žarkog okova koji im je donio slavu, ali ga se kleto moraju držati (komercijalni uspjeh pač traži svoj danak). Tako to pokušavaju diplomatski i što bezbolnije mjestimice s raznim “off topic” momentima a la Journeyman nekako izbjeći. Iron Maiden bi bez problema mogli zalijepiti tri pjesme koje su izašle na “Dance Of Death” u jedan petnaestominutni EP i tako ublažiti svoju sve izraženiju bezidejnost. Primjena formule od osam pjesama na albumu, kakva je bila navika grupe u osamdesetima, u ovom slučaju zato ponovno postaje aktualna. Kako god, “Dance Of Death” nije loša ploča. Svakako ne spada u sam vrh kreacija Iron Maiden. Ostaje gorak okus sviranja na silu i zato neuvjerljivosti.

Postava

Bruce Dickinson – vokal
Steve Harris – bas gitara
Adrian Smith – gitara
Dave Murray – gitara
Janick Gers – gitara
Nicko McBrain – bubnjevi

Produkcija

Kevin Shirley

Popis skladbi

1. Wildest Dreams
2. Rainmaker
3. No More Lies
4. Montsegur
5. Dance of Death
6. Gates of Tomorrow
7. New Frontier
8. Paschendale
9. Face in the Sand
10. Age of Innocence
11. Journeyman

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići