Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Hardline
Izdavač: Frontiers Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 59:45
Ocjena: 4.5/5
Hardline se vraćaju sa svojim četvrtim studijskim albumom u dvadeset godina. To je jako malo izdanih albuma, a ipak nam nije trebalo čekati »cijelih« tri godine, koliko je prošlo od izlaska »Leaving the End Open« (2009). Rezultat je, dakle, nastao u najkraćem inkubacijskom razdoblju Hardline karijere do danas. A što nam nudi? Uradak koji je od svih post »Double Eclipse« albuma najbliži pravoj rustikalnoj zaprezi »retro eighties« retorike stare AOR melodične rock škole!
»Danger Zone« je nadogradnja albuma »Leaving the End Open«. U to nas uvjerava već uvodna Fever Dreams. Johnny Gioeli je na novom albumu optimalno kapitalizirao veliki talent za stvaranje pravih melodičnih rock kompozicija, koje rese pravi zapaljivi arenski napjevi, s raspoloženjskim vrhuncem u zaraznim refrenima. Veliki udio u ovom zaključku imala je posrećena produkcija, kao i odluka vođe grupe Johnnyja Gioelija da potpuno obnovi ekipu glazbenika uz sebe.
Uz Gioelija se tako u novoj postavi nalaze gitarist Thorsten Koehne (Eden’s Curse, Code OI Perfection) i čak tri talijanska glazbenika (potonje se odlično veže uz korijene rodoslovnog debla Johnnyja Gioelija). Basistica Anna Portalupi inače je članica pratećeg sastava vokalista Mitcha Maloya, bubnjar Francesco Jovino svira za grupu Edge Of Forever, a prije svega se na sceni pravo etablirao od 2005. nadalje, kada se pridružio sastavu U.D.O., koji vodi bivši prvi glas njemačkih metal legendi Accept Udo Dirkscneider. Alessandro Del Vecchio, član sastava Shining Line, Jovinov Edge Of Forever i Koehneov drug iz Eden’s Curse, uz Koehnea je pored Gioelija najvažniji član novih Hardline, jer je riječ o iznimno iskusnom glazbeniku, koji nije samo klavijaturist i aranžer, nego i odličan studijski producent, koji je na ovaj ili onaj način povezan sa suradnjom unutar grupa i glazbenih projekata pod okriljem izdavačke kuće Frontiers Records. I više. Del Vecchio je u prošlosti surađivao s nekim doista velikim imenima rock glazbe. Ako ih nabrojimo samo šaku: Ian Paice, Glenn Hughes, Steve Walsh, Steve Lukather, braća Vinnie i Carmine Appice, Bobby Kimball, Roger Glover, Andre Matos (Angra), Bruce Gaitsch, Lars Säfsund, Tommy Denander, Frank Vestry, Rob Marcello, Oliver Hartmann, Bob Harris, Bobby Barth, Ken Hensley, James Christian, Robin Beck, Voodoo Circle, Michael Landau, Mike Baird, David Diggs, Frédéric Slama, Mike Terrana, Kee Marcello (Europe), Docker’s Guild, Wolfpakk, Paul Di Anno, Liberty’n’Justice, Göran Edman, Phillip Bardowell, Mitch Malloy, Michael Voss, Jeff Scott Soto, Clive Bunker, Time Machine, Scott McGuill, Igor Gianola (U.D.O.), pokojni Marcel Jacob (Talisman), Ron Wikso (Foreigner, The Storm, Cher, David Lee Roth), Telly Ilous (XYZ, Great White), Tony Franklin (Whitesnake), Bernie Marsden (Whitesnake),…To znači da su novi članovi sastava Hardline ujedno i donositelji velikih iskustava, što je vrlo važno, jer se u studiju prokleto brzo i učinkovito snalaze i vješto okreću svoje pete uvijek kad je to potrebno.
Upravo ta nabrušena nova ekipa glazbenika, koji su sve vrijeme potpuno aktivni i zbog toga u punokrvnoj studijskoj i koncertnoj formi, jest onaj jezičac na vagi koji je Gioeliju pomogao izbaciti na tržište album koji u svemu opravdava veliko ime grupe, koje joj je donio studijski prvijenac »Double Eclispe« iz 1992., a istodobno otvara posve novo poglavlje u karijeri grupe. S »Danger Zone« su Hardline definirali svoj melodični rock princip za novo tisućljeće. Treći put sreće, dakle, rado ide. Naravno, vlastiti princip. To je Gioelijev princip. Njegov pečatno prepoznatljiv grleno eksplozivan pristup punog melodičnog iskorištenja tako je naišao na ambijent gradnje zvučnih kulisa koji mu bolje ne bi mogao odgovarati. Gioeli je položio melodiju u stihovima koja mu omogućuje optimiziranu vokalnu interpretaciju s razvojem punog vokalnog dometa. Gioelijeva izvedba i ovaj je put vrhunska.
Novi aranžmani skladbi protkani su tako da razvijaju skladbe do visoke razine grabežljive bombastike, koja doseže vrhunac u refrenskim napjevima već pri prvom slušanju. Klavijature su podešene više nego manje staromodno, poduprte izdašnom upotrebom Hammond zvuka, koji se odlično veže uz istaknute gitarske fraze Thorstena Koehnea. Ako se ograničimo samo na najzanimljivije točke albuma, zapravo su otvaranje s Fever Dreams i zaključak s The Only One primjeri najljepše urezanih refrenskih napjeva, zavarenih po predaji prave AOR škole u duhu nostalgije kasnih osamdesetih. Skladba Stay, izdana i kao predstavljački singl, brzo u jednom dahu otkriva uvjerljivost “retro nostalgične kozmetike” poante osamdesetih za nova Hardline vremena.Never To Late For Love je još jedna odlična verzija originala, koji su nekoć već preradili u vlastitim verzijama vokalisti Philip Bardowell i Mark Free (King Kobra, Signal, Unruly Child) i s pečatnim refrenom zadržava po aranžerskoj strani iznimno snažnu izražajnu notu ovog albuma Zanimljivo je da je završetak albuma izdašno ojačan prije posljednje The Only One još jednom briljantnom AORovskom himnom, a to je Show Me Your Love. Sličnu funkciju ima skladba 10.000 Reasons, koja na poziciji br. 2 učvršćuje snažnu udarnu uvodnu izražajnu notu albuma, koja odmah upozorava da su Hardline odradili izniman posao, uz koji je misao na manje odlučan »Leaving The End Open« vrlo brzo zaboravljena.
Više nego ikad osjećaju se u glazbi Hardline i vještine i iskustvo koje u izgled novih pjesama unosi Gioeli i koje je stekao tijekom svog službovanja kod Axela Rudija Pella. Neke se skladbe približavaju, kako u produkciji, tako i u aranžmanskim kulisama, predaji stare hard rock škole, kojoj je Axel Rudi Pell Backmoreovski zaprisegnut od pamtivijeka. Takva je primjerice I Don’t Wanna Breakaway. Please Have Faith in Me zanimljiva je harmonika starog i novog. Harmonizirane gitare u uvodnoj melodiji vuku otrovno na Boston i razdoblje albuma »Don’t Look Back«, dok je skladba u ostatku aranžmana odvezena po uzoru na plejadu današnjih skandinavskih melodičnih rock revivalista.
Ploča je uhvatila modni krik produkcije melodičnog rocka u novim vremenima. Tipično je europska, s blago naprijed potisnutim gitarskim rifovima (ali bez »njemačkog« pretjerivanja). Diše punim plućima, slika je u zvučnim kolažima spektralno ispunjena. »Danger Zone« posjeduje pravi živi zvučni žmoht!
Posao je odlično odrađen. Očito je dolazak Alessandra Del Vecchia s aranžmanima usmjerio Gioelija na prave tračnice i vokalist je iz sebe iscijedio najbolje što zna i može. Album uz sve do ove rečenice izrečene hvalospjeve potvrđuje da u trenutnoj ekipi glazbenika postoji odlična radna kemija i da se članovi odlično međusobno sporazumijevaju u idejnim rješenjima glazbene informacije. »Danger Zone« je dakle točka na kojoj je Gioeli pravilno zajahao svog konja, koji je tako spreman preskočiti i najviše norme kvašenja iskonske predaje besprijekorne AORovske i melodične rock glazbene estetike. »Danger Zone« je točka na kojoj je napokon uvjerljivo utemeljena izražajno prepoznatljiva melodična rock špura grupe. Zato se nadajmo da će Hardline na njoj ubuduće zadržavati artizam svog zanata, produbljivati ga i nam u takvoj formi, kakvu pokazuje album »Danger Zone«, dostaviti još hrpu odličnih studijskih uradaka.
Postava
Johnny Gioeli – vokal
Thorsten Koehne – gitara
Alessandro Del Vecchio – klavijature
Anna Portalupi – bas gitara
Francesco Jovino – bubnjevi
Produkcija
Alessandro Del Vecchio
Popis skladbi
1, Fever Dreams
2. 10,000 Reasons
3. Danger Zone
4. What I’d Like
5. Stronger Than Me
6. Never Too Late For Love
7. Stay
8. I Don’t Want To Breakaway
9. Look At You Now
10. Please Have Faith In Me
11. Show Me Your Love
12. The Only One
