Mjesto: Kino Šiška / Ljubljana / Slovenija
Datum intervjua: 27.01.2011
Dani Löble jedan je od najboljih bubnjara koje poznaje suvremeni power metal europskog podrijetla. Čovjek se 2005. pridružio Helloween i s bendom izdao tri studijska i jedan koncertni album. U razgovoru nas je (izvorno švicarski) bubnjar odveo u backstage aktualne turneje Helloween, kao i novog albuma “7 Sinners”, koji sastav užareno promovira na novoj svjetskoj koncertnoj turneji.
Kako se osjećaš? Ide li turneja kako treba?
Dani: Već otprilike mjesec dana smo na cesti. Sve ide jako dobro, osjećamo se fino i mislim da je kombinacija našeg benda u društvu sa Stratovarius i Avatar odlično rješenje. Odlično se razumijemo, zato se s velikim oduševljenjem veselim nastavku naše aktualne svjetske turneje.
Pa muči li te već nostalgija za domom?
Dani: Da. To je sasvim normalno. Svi nam nedostaju dom i obitelj, djeca. To je ona manje draga strana medalje naših turneja, kad si daleko od kuće i nedostaju ti najdraži. Ali nemam prava žaliti se. Sve nam super funkcionira.
Htio bih te priupitati nekoliko stvari o novom albumu Helloween “7 Sinners”. Helloween opet kockate s brojem “7”. Na što se ovaj put odnosi broj “7”?
Dani: Točno znam što ciljaš. Da, naš čarobni broj “7”. Zapravo o tome nitko od nas uopće nije razmišljao. Tek nakon što smo naslovili album, shvatili smo da nas opet prati broj “7”. Da, i to je zapravo smiješno, kako se broj “7” pojavljuje kroz našu karijeru. Nakon što smo izdali orkestralni album, želja benda bila je da snimimo što tvrđi metal album. Htjeli smo taj skok. Bio je potreban. Dakle, i dalje ostajemo povezani sa sagom o “Keeperu”.
Novi album je opet puno mračniji, atmosferičniji, pomalo podsjeća na vrijeme albuma “The Dark Ride”. Kako se album razvijao, kako si ti doživio energiju koja je tekla među vama dok je album nastajao?
Dani: Stvarno smo željeli i trudili se stvoriti što tvrđi album. Pritom smo se osvrnuli na korijene, ali iskoristili moderna dostignuća koja ti nudi tehnologija u studiju. Nakon završetka snimanja poslušali smo materijal i složili se da je riječ o mračnom albumu, ali ujedno bučnom i vrlo tvrdom heavy metal proizvodu. Cilj je ispunjen. Ja osobno ne doživljavam album tako mračnim kao “The Dark Ride”, jer je na njemu još uvijek dosta jasno istaknuta naša svjetlija, pozitivna vibra, samo što se ovaj put odražava u sirovijoj verziji. Teško mi je govoriti o osjećajima koji su se u to vrijeme javljali i na bilo koji način utjecali na album, jer nam je osnovni cilj bio snimiti što tvrđi uradak. Ovaj put album smo stvarali svi. Svatko je donio svoju ideju, a onda smo zajedno surađivali na nadogradnji osnovnih ideja.
Na albumu je silno zanimljivo uključivanje flaute u solažu na skladbi Raise the Noise? Kako je došlo do te odluke?
Dani: Jedna od temeljnih želja benda oduvijek je biti manje predvidljiv. Volimo iznenađivati, ako može, i šokirati. Uključivanje solaže na flauti čini mi se pogođenim, jer se lijepo poklapa s porukom stihova te skladbe. Prva želja bila je da za tu solažu pozovemo kao gosta flautista Jethro Tull Iana Andersona, ali on je u vrijeme dok smo snimali album bio prezauzet, pa smo se za pomoć obratili Eberhardu Hahnu, koji je inače vrlo cijenjen njemački orkestralni flautist, a ujedno i vrlo dobar prijatelj našeg gitarista Michaela Weikatha.
Nevjerojatno je naime koliko jako podsjeća na pravi solo Iana Andersona. Kao da ga je zaista odsvirao sam Ian Anderson.
Dani: To je posve razumljivo, jer je aranžman od samog početka bio pripremljen za Iana Andersona. Ali kao što sam već spomenuo, Ian nažalost nije imao vremena da ga odsvira za nas. No Eberhard je odlično uhvatio sam bit solaže. Odlično je približio ono što smo tražili u uključivanju Iana Andersona u solažu. Zapravo malo vuče na Jethro Tull.
Premotajmo načas malo u prošlost. Bendu si se pridružio 2005. Sjećam se tvog nastupa još s bendom Rawhead Rexx u studenom 2001. u Beču ispred Saxon. Možeš li nam približiti razdoblje svog prijelaza od Rawhead Rexx k Helloween?
Dani: Rawhead Rexx bili su tada moj prvi bend. Išlo nam je dobro i svakako je bila riječ o priči o uspjehu. Nastupali smo kao predgrupa na turnejama sa Saxon, Annihilator, Nevermore,… moja bubnjarska reputacija na metal sceni je rasla. Zanimljivo je to da je tada s Rawhead Rexx surađivao isti producent koji već niz godina surađuje i s Helloween. Zove se Charlie Bauerfeind. Helloween surađuju s Charliejem još od albuma “The Dark Ride”, to je više od 10 godina. Kad je Helloween trebao novi bubnjar, Charlie im je predložio da uzmu mene. Tako sam dobio novi posao. Jednog dana me Charlie nazvao telefonom i pitao što trenutno radim i imam li možda vremena u subotu. Odvratio sam mu da nemam nekih posebnih planova, na što cilja s pitanjem. Pa je Charlie pitao jesam li spreman skočiti u avion i odvesti se na Tenerife, gdje su se Helloween nalazili u svom studiju. Naravno, zgrabio sam priliku. Najprije su me trebali samo za tri pjesme. Kad smo posao obavili, sljedećeg jutra prišao mi je Sascha (Sascha Gerstner, gitara Helloween, op.p.) i pitao bih li se pridružio Helloween. To je to. Tako sam s dečkima na trećoj turneji u ukupno šest godina karijere bubnjara Helloween. Ali biti bubnjar Helloween nije mačji kašalj. Neprestano moraš raditi na tome da se usavršavaš, da nadograđuješ bubnjarsku vještinu i da održavaš visoku tjelesnu kondiciju. Svakako je to za mene velika zabava, ali istodobno za bubnjara Helloween ta uloga predstavlja puno garaškog posla.
Kako podnosiš neprestane scenske zafrkancije vašeg pjevača Andija Derisa, kad te svake večeri na koncertima malo pogrije?
Dani: Jedan od Andijevih glavnih koncertnih savjeta svakome u publici je da svoje boce viskija ne ostavljaju same na stolu dok sam ja u njihovoj blizini, ha, ha, ha…. Jako dobri smo prijatelji i neprestano se zajebavamo jedan s drugim. Ali smo prilično izjednačeni. Jedan drugome smo već ukrali poprilično boca crnog vina, ha, ha,ha…
Pošteno dovoljno! Evo prilično standardno pitanje. Tko ti je bio glazbena inspiracija kad si se odlučio postati bubnjar?
Dani: U to vrijeme kroz glavu ti šibaju razne misli, želje. Svakako te na to navede osnovna želja da postaneš rock zvijezda, iako ni danas ne znam što znači biti rock zvijezda, možda to znaju reći u Metallici, što pak za Helloween zasigurno ne vrijedi. Na mene je kao prvi ostavio dojam Tommy Aldridge, pa i Joerg Michael. Htio sam svirati kao njih dvojica. A to zahtijeva puno gara i truda.
Tvoj bubnjarski set je u skladu sa znanjem i potrebama tako samo rastao i rastao iz godine u godinu…
Dani: Da. Naravno, za to mogu zahvaliti činjenici da svu tu bubnjarsku opremu mogu dobiti besplatno. Tako mogu ostvariti sve ideje koje imam u glavi i tako svoju tehniku i varijabilnost bubnjanja još nadograđivati i usavršavati. Uz to je to dobrodošlo i utoliko što doprinosiš nadogradnji scenske spektakularnosti nastupa Helloween. Na kraju krajeva, osnovna poanta rock n’ rolla je jedna velika zabava. Svatko od nas na pozornici se trudi uvjeriti publiku da ima bogato razvijeno međunožje, ha, ha, ha…
Jesi li ikad razmišljao o tome da se late samostalnog glazbenog projekta?
Dani: Ne. Nikada. Biti član ekipe Helloween oduzima mi puno vremena. Helloween su za mene prva stvar i zapravo moraš njima apsolutno uvijek dati prednost pred drugim glazbenim izazovima. Tako preostalo vrijeme izvan Helloween iskoristim da budem s obitelji i da se družim s prijateljima koji mi puno znače. Imam doduše nekoliko ideja, ali za sada nema vremena za njihovu realizaciju.
Za skladbu “Who Is Mr. Madmen?” na novom albumu ponovno ste pozvali na suradnju legendarnog pjevača Saxon Biffa Byforda. On je surađivao već na prethodnom albumu “Gambling With The Devil” u istoj ulozi, ali samo u uvodu albuma. Kako ste ga uvjerili i privukli na suradnju?
Dani: Da, kao i na prethodnom albumu, opet smo tražili nekoga prikladnog tko bi uspio izgovoriti nekoliko zanimljivih obraćanja. Dok smo tako premišljali, došli smo do zaključka da je jedina prikladna osoba za tako nešto Biff Byford. Za njega se odlučio “Weiki” (Michael “Weiki” Weikath, gitara Helloween, op.p.) S Biffom smo svi u Helloween već dulje vrijeme veliki prijatelji. Ja još od vremena Rawhead Rexx, neki i duže. Markus (Markus Grosskopf, bas gitara Helloween, op.p.) i Weiki, koji se potucaju po pozornicama već 27 godina, poznaju Biffa jednako toliko. Za Biffa uopće nije bilo pitanje da bi slučajno odbio poziv. Bio je počašćen što može surađivati. Njegov glas sadrži nešto posebno što ne može dočarati nijedan drugi vokal. Djeluje rustikalno.
Planirate li Helloween već kakve festivalske nastupe po Europi ovog ljeta?
Dani: Da. U tom pogledu dogovori već traju. Trenutno nemam nikakvih detaljnih podataka pri sebi, ali znam da imamo potvrđen nastup na ovogodišnjem festivalu “Bang Your Head!!!” u njemačkom Balingenu. Tome će slijediti još hrpa drugih festivalskih nastupa, koji su trenutno u fazi potvrđivanja. Jako se veselimo novim nastupima na festivalima! Kad se festivalski nastupi završe, nastavit ćemo s turnejom. Ovog studenog, kad ćemo drugi dio turneje započeti u Rusiji, a nastaviti u SAD-u. Pretpostavlja se da bi se cijela svjetska turneja “7 Sinners” trebala završiti u roku od godine dana.
Planirate li u bliskoj budućnosti i kakvo DVD ili koncertno CD izdanje?
Dani: Ne. Ovaj put ne.
To je to. Polako završavamo naš razgovor. Je li ostalo još nešto što nismo rekli?
Dani: Htio bih samo pozdraviti sve vaše čitatelje u nadi da je naš novi studijski album “7 Sinners” ispunio njihova očekivanja te da se vidimo večeras u što većem broju ovdje na koncertu u Ljubljani.
Dani, hvala ti za tvoje dragocjeno vrijeme, želim ti obilje osobnog zadovoljstva i uspjeha na aktualnoj turneji Helloween.
Dani: Hvala i vama.
fotografije: Rok Klemše i Vasja Šabeder
Intervju je nastao u suradnji RockLine i Rock Hard Slovenija.
Galerija slika
