Izvođač: IQ
Izdavač: Giant Electric Pea
Izdano: 2004
“Dark Matter” u usporedbi s prethodnicom “The Seventh House” (2000) ponovno prednjači po količini upotrijebljenog melotrona i crkveno zvučećih klavijatura (orgulje), a istodobno je po uhvaćenoj raznolikosti mora motiva istraživačkija ploča, dakle manje kompaktna i krhkija. Integralnu ulogu daleko ispred svih instrumenata igraju markantne klavijature genija Martina Orforda (Jadis), na koje se kao saliveno veže gitara Michaela Holmesa, a to gradi izniman čar i svu ljepotu osebujnog zvuka IQ i njihove ekspresije u rock glazbi. Produkcija je otočna, s melodičnim, debelo namotanim basom iskusnog Johna Jowitta (ex Pendragon, ex-Arena), koji tvori izniman kontrast prvoj fronti (vokal/gitara/klavijature). Bubnjevi Paula Cooka u produkciji su za nijansu još življi nego na “The Seventh House”, a bubnjar nudi još više raznolikosti u sviranju svog repertoara, s odličnim brzim rolinzima i ukusnim lomljenjem ritmova. Točka na “i” uvijek je unikatni vokal Petera Nichollsa, koji uvijek pripazi i na izvanrednu poeziju, po kojoj IQ kao jedinstveni fenomen u svijetu rock glazbe više nego zaslužuju takvo ime.
Uvodna je pjesma najudarnija na ploči, pravi otvarač za koncerte. Duga pjesma puna varijacija. Refren sadrži predivan melankoličan motiv, koji je pravi kontrast živahnosti ostalih dijelova pjesme. Melotron vuče na rane Genesis, izvrstan je finale izgrađen na masivnim crkvenim orguljama, kroz koje Holmes propušta predivan gitarski solo. Mjestimice “feel” u ovoj pjesmi povlači na IQ razdoblje osamdesetih s pločom “Nomzamo” (1987).
Majstori opjevavanja raznih atmosfera nude upravo to, vrlo intenzivno, u Red Dust Shadow, nježno s akustičnom gitarom, Nichols opet “ubija” svojom ekstremnom dubinom i čulnošću, izniman je udarniji motiv, mjestimice poduprt bas pedalom, koji se brine za podizanje dinamike u inače sanjivoj pjesmi. You Never Will vrlo se ukusno, bez prekida, nastavlja iz prethodne pjesme. Izvrstan je tečan komad s predivnom melodijom, osnovni motiv mjestimice majstorski zasoljen lomljenim čupkanjem bubnjarskih open, kemija je besprijekorna. Svemirske klavijature i melotron supostoje u savršenoj simbiozi. Komad koji ima rep i glavu, a istodobno s progresivnim odklopima koji su majstorski dodani osnovi, na najimpresivniji način, unikatni IQ način. Born Brilliant nosi zanimljiv izbor sample-ova, koji u uvodnom dijelu dočaravaju paralele s Pink Floyd i njihovom pjesmom Welcome To The Machine (1975). Ubrzo nakon toga izuzetno kohezivna ritam linija beskompromisno načinje gro komada. Klavijature kroz pjesmu djeluju kao nježan omot koji povezuje tvrdu riff formu pjesme, a Nichollsovo pjevanje donosi svu slavodobitnost izvanrednih kontrasta kojima pjesma raspolaže. Beat pjesme vuče na Genesis beat, recimo u Supper’s Ready. Izvrstan je solistički odklop usred pjesme, gdje međusobni kohezivni dijalog gitare i klavijatura doslovno otpuhuje slušatelja iz kože fizičkog tijela.
Harvest Of Souls komad je dug 24,5 minute. No to nije razvučena trakavica, nego pravi simfonijski ep, u stilu najvećih majstora pisanja epova, Yes ili Genesis. Naravno, u njemu je hrpa “gabriel-izama” (pogotovo Nichollsov vokal rado povuče na Petera Gabriela) i “genesis-izama”. Nichols pjeva čudesno, u stihovima je cijelo vrijeme u stvari, boju vokala čulno mijenja, stihovi doslovno oživljavaju. Poezija Harvest Of Souls napada SAD, bez dlake na jeziku. Kako je zlo bezgranični i ultimativni krvnik ljudskih duša.
Stihovi:
The sky lights up above America,
The world is lost, but still loves America,
The hand of God defends America,
And who would not defend America,
So praise the Lord and raise the ammuniton high, raise it high,
High where you can, we will shoot you where you stand.
Slijedi pravi Howeovski odklop gitare, s linijama rastavljenima u stilu ovog gitarskog velikana, mitraljezi udaraju, unos psihodelije, atmosfera nepredvidljivo preskače na drugu razinu. Usred pjesme komad ima izniman preklop apokaliptične atmosfere s dašom totalnog rata, koji dočaravaju gitara i klavijature u unakrsnoj vatri. Ta po “feelu” vuče na vječni The Gates Of Delirium (Yes, 1974). I unatoč svom iskustvu i svom spoznanju, ipak se radije okreneš “mračnoj sili” (“And still I claim to the fear of the dark”). Harvest Of Souls pjesma je izgrađena od beskonačno motiva koji prelaze jedan u drugi potpuno nepredvidljivo i imaju potpuno sve. Instrumentalno istraživačke odklope, čulne i nježne posve jednostavne melodije i suptilnije pasaže koje znaju razelektrizirati bijes napetog ozračja, a sve to krasi Nichollsovo pjevanje, koje je jednom riječju naprosto fenomenalno proživljeno.
U sedamdesetima nije bilo ništa posebno složiti ploču takvog kova, a danas su umjetnine poput “Dark Matter” jedinstvena i ugrožena vrsta ljepote. Pred nama su dakle novi I.Q. u svem svom sjaju.
Postava
Peter Nicholls – vokal
Martin Orford – klavijature, prateći vokal
Mike Holmes – gitara, klavijature
John Jowitt – bas gitara, bas pedala
Paul Cook – bubnjevi, udaraljke
Popis skladbi
1. Sacred Sound (11:40)
2. Red Dust Shadow (5:53)
3. You Never Will (4:54)
4. Born Brilliant (5:20)
5. Harvest of Souls (24:29)
Trajanje albuma: 52:16
