Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Rhapsody Of Fire
Izdavač: AFM Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 59:27
Ocjena: 4/5
Trščanski simfonijski power metalci Rhapsody of Fire skupina su koja među ljubiteljima srodne glazbe budi poprilično pomiješane osjećaje, dok se istodobno ponose iznimno vjernom, gotovo fanatičnom bazom dugogodišnjih pristaša. S jedne strane riječ je o osebujnim, tehnički zavidno potkovanim glazbenicima i pionirima na svom žanrovskom području; jednoj od prvih skupina koja je počela spajati power metal s epskim, orkestralnim, uglavnom barokno obojenim aranžmanima i operetno zamišljenim vokalnim harmonijama. S druge strane, njihove fantazijske tekstove o bajkovitim bićima, neustrašivim ratnicima i imaginarnim zemljama s višetisućljetnom poviješću, koji su inače puni klasičnog talijanskog smisla za epiku, tragiku i pompu, rijetko tko shvaća ozbiljno. Neko vrijeme, kad su na svojim koncertima publiku ‘plašili’ svečanim govornikom u liku pretjerano zgovornog čarobnjaka-patuljka, bili su čak i svojevrsna meta ruganja među onima koji nisu spadali među najvatrenije Rhapsody of Fire pristaše.
Očito su takva ‘kičasta’ vremena prošla pa su Rhapsody of Fire nakon brojnih izmjena postave i ‘raskola’ skupine na dva dijela postali i osjetno zreliji glazbenici, ako već ne i kao osobe. »Dark Wings of Steel« jedanaesti je studijski album Rhapsody of Fire (uključujući EP »The Dark Secret«, 2004) i prvi nakon sporazumnog razlaza s osnivačkim gitaristom i skladateljem Lucom Turillijem, koji je potom osnovao svoju verziju benda pod nazivom Luca Turilli’s Rhapsody. Zanimljivo, no nakon tog čina, za razliku od skupine Queensryche, nije bilo nimalo zle krvi, nego je situacija upravo obrnuta.
Od tada postoje dvije frakcije Rhapsody, no prema Turillijevim riječima njihove se ploče međusobno nadopunjuju i još su uvijek dio istog epsko-fantazijskog opusa, tako da je »Dark Wings of Steel« onda već ukupno dvanaesti studijski album trščanskih majstora epskog simfonijskog metala. Situacija tako pomalo podsjeća na ono što se dogodilo Barclay James Harvest i Wishbone Ash, kad dva benda s istim imenom sporazumno nastavljaju djelovati. Unatoč tome, »Dark Wings of Steel« prvi je uradak Rhapsody of Fire koji više nije dio dugogodišnje Turillijeve fantazijske sage te prvi koji je izašao za izdavačku kuću AFM Records, nakon što su prestali surađivati s izdavačem Nuclear Blast.
Vodstvo ‘frakcije’ Rhapsody of Fire, koja se nekoć zvala Rhapsody (a prije toga Thundercross), no članovi su zbog pravnih razloga 2006. morali promijeniti ime, tako je pripalo objema originalnim članovima, klavijaturistu i glavnom skladatelju Alexu Staropoliju i pjevaču Fabiu Lioneu. Njih su dvojica tako preuzela uzde benda, koji je u svoje redove kao novog basista primio Nijemca Oliverja Holzwartha (najpoznatijeg kao koncertnog basista skupine Blind Guardian), inače brata dugogodišnjeg bubnjara Rhapsody of Fire, Alexa Holzwartha. Potonji je neko vrijeme bio član obiju verzija Rhapsody, sve dok ga Turilli nije zamijenio Alexom Landenburgom (ex-Stratovarius, Annihilator, Axxis).
Turillija je u međuvremenu zamijenio praktički nepoznati gitarist Roby De Micheli, koji je svoj posao odradio iznenađujuće uvjerljivo i u bend unio nešto potrebne svježine, i što se tiče pojedinih solaža. Rhapsody of Fire nakon odlaska drugog gitarista Toma Hessa tako nakon dugo vremena opet imaju jednog (glavnog) gitarista. Možda je De Michelijev gitarski pristup za nijansu beskompromisniji i manje profinjen od vječnog neoklasicista Turillija, no ta je promjena barem zasad njihovom zvuku iznimno dobro došla. Zanimljivo, ni skladateljska rupa koja je zjapila nakon Turillijeva odlaska na »Dark Wings of Steel« uopće nije predstavljala nikakav goruć problem. Alexu je pri aranžiranju i komponiranju pomogao čak i njegov brat Manuel Staropoli i zajedno su odradili vrlo dobar posao, dok se Lione usredotočio isključivo na tekstove. Ti su tekstovi još uvijek njihova najslabija strana jer, kao i obično, sadrže neke od najotrcanijih klišeja iz fantazijske literature, no napredak je već u tome što ovaj put ne razbijaju ozračje pojedinih skladbi dosadnim naracijama, kako su to rado činili u prošlosti.
»Dark Wings of Steel« album je napravljen posve po želji većine Rhapsody of Fire pristaša, što znači da se na njemu, očekivano, drže dugogodišnjeg, utabanog zvučnog recepta, a istodobno donosi i nekoliko ne pretjerano radikalnih, osvježavajućih ideja, i to ondje gdje se to obično najmanje očekivalo, tako da je, ponajprije po ambijentalnoj strani, riječ o jednom od njihovih najzanimljivijih i najraznolikijih dosega u posljednjih deset godina. Kod Rhapsody of Fire praktički ne ide bez kratkog pompoznog uvoda i ovaj je put ta ‘čast’ pripala orkestralno-operetnoj uvertiri »Vis Divina«, koja svojom mračnom i tajanstvenom atmosferom slušatelja povede na epsko putovanje kroz jedanaest skladbi s albuma »Dark Wings of Steel«.
»Rising From Tragic Flames« dokaz je da Rhapsody ne mijenjaju svoj pobjednički recept koji je do sada oduševljavao njihove pristaše; bijesni gitarski riffovi razvučeni su preko nemilosrdnog udaranja dvostruke bas-pedale, dok im društvo prave barokni orkestralni aranžmani i Lioneov epski vokalni pristup, opremljen operetnom pozadinom. To je gotovo stereotipna skladba Rhapsody of Fire, kakvih su u prošlosti napravili već bezbroj puta, a ipak stari recept, osobito po ambijentalnoj strani, još uvijek nekako upali. Nešto osvježavajuće zvuči sljedeća skladba, »Angel of Light«, koja ima mnogo prijelaza između smirenih i eksplozivnih dionica te krajnje pompoznih simfonijskih nijansi, gdje ne manjka Lioneovih epsko-tragičnih vokalnih napjeva.
Tijekom »Tears Of Pain« može se čuti da su orkestralne zavjese u produkciji kroz većinu skladbe nešto više istaknute u prvi plan, dok ritam sekcija diktira nemilosrdan bojni marš. Jedan od boljih dosega na albumu zasigurno je ambijentalno iznimno snažan i ritmički dinamičan »Fly To Crystal Skies«, gdje dominiraju moćne i istodobno suptilne simfonijske zavjese, dok središnji gitarski riff podsjeća na nešto što bi se moglo dogoditi i nekim njemačkim power metalcima predvođenima Grave Diggerom. De Micheli i Staropoli svojim načinom improviziranja tijekom instrumentalnog dijela unose i nešto eksperimentalnog šarma, dok će epski, powermetalski refren ponovno obradovati sve dugogodišnje pristaše.
Pomalo eksperimentalni »My Sacrifice« sadrži elemente folka i baladni uvod s akustičnom gitarom, dok ne doživi brojne ritamske promjene, unutar kojih ne manjka nekih slikovitih gitarskih i klavijaturskih varijacija. »Silver Lake of Tears« predstavlja oštar zaokret u ubrzani tempo s pompoznim napjevima, neoklasicističkim solažama i baroknim simfonijskim aranžmanima, što znači da će se vjerojatno vrlo brzo naći među omiljenim koncertnim standardima Rhapsody of Fire.
Na melankoličnoj power baladi »Custode di Pace« (u slovenskom prijevodu čuvar mira), gdje se može čuti i nešto akustičnogitarskih melodija, Fabio jedini put na albumu zapjeva na rodnom talijanskom, ako se ne uzme u obzir jedan od stihova pjesme »My Sacrifice«. Takva je odluka bila prilično dobra jer je ta kompozicija, u kojoj se bujaju moćne simfonijske zavjese, puna tragičnog patosa, strasti i boli, koja u operetno začinjenom talijanskom dolazi do još većeg izražaja nego na engleskom. »A Tale Of Magic« predstavlja borbeno raspoložen uradak s tradicionalnim, klasicističko-epskim finesama Rhapsody of Fire, gdje se naoštrene gitarske pasaže bore za primat sa simfonijskim teksturama, dok se Lione ponovno iskazuje sjajnom vokalnom izvedbom. Naslovna skladba predstavlja prilično zanimljiv eksperiment jer su Oliverove bas linije nakratko postavljene u prvi plan, nakon čega glavnu instrumentalnu inicijativu opet preuzima gitarsko-klavijaturski dvojac i neuništivi, operetno usmjereni pripovjedač epskih priča, gospodin Lione. Njega povremeno nadopunjuju i pompozne zborske harmonije. Album se zaključuje skladbom »Sad Mystic Moon«, koja nakon mirnog i melankoličnog uvodnog dijela polako prelazi u ubrzani tempo i doživljava vrhunac u posve karakterističnom epskom refrenu.
Rhapsody of Fire bi se lako mogli ubrojiti među hiperproduktivne bendove, što znači da posljednjih nekoliko godina studijske albume nižu kao na traci, no kvaliteta glazbenog sadržaja albuma »Dark Wings of Steel« zbog tog trenda nimalo ne pati, što je zaista lijepo iznenađenje. Trščanski krotitelji zmajeva ovaj su put stvorili izvrstan album na razini nekih od najboljih dosega svoje karijere, koji će razveseliti sve ljubitelje epskih napjeva i melodramatičnih aranžmana, dok se velikih iznenađenja i radikalnih zvučnih eksperimenata od njih niti ne može očekivati. Navodno među obiju frakcijama Rhapsody nema rivalstva, no ipak su Rhapsody of Fire s »Dark Wings of Steel« stvorili osjetno uvjerljiviji, zanimljiviji i osvježavajući album od Turillijeve frakcije, koja je s »Ascending to Infinity« (2012) ipak ponudila solidan, no ne pretjerano impresivan uradak.
Postava
Fabio Lione – vokal
Alex Staropoli – klavijature
Roberto De Micheli – gitara
Oliver Holzwarth – bas-gitara
Alex Holzwarth – bubnjevi
Produkcija
Alex Staropoli
Popis skladbi
1. Vis Divina
2. Rising From Tragic Flames
3. Angel Of Light
4. Tears Of Pain
5. Fly To Crystal Skies
6. My Sacrifice
7. Silver Lake Of Tears
8. Custode Di Pace
9. A Tale Of Magic
10. Dark Wings Of Steel
11. Sad Mystic Moon
