Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Bowie, David
Izdavačka kuća: Decca Records
Izdanje: 1967
Trajanje: 37:07
Ocjena: 2.5/5
Godine 1967., u vrijeme kad je britanska psihodelična glazbena scena bila na vrhuncu, na sceni se kao samostalni izvođač pojavio talentirani dvadesetogodišnjak sa stalno raširenom zjenicom na lijevom oku, što je bila posljedica tuče sa školskim kolegom i kasnijim prijateljem. Već na samom početku karijere mladi glazbenik neobičnog izgleda privukao je nešto pozornosti svojim neobičnim umjetničkim imenom David Bowie, iako je na prvi pravi uspjeh morao pričekati još dvije godine. David Robert Jones odabrao je to ime kako ga tadašnji mediji slučajno ne bi miješali s Davyjem Jonesom (The Monkees). Ironično, upravo je Bowie u idućim godinama brzo postao jedan od najjedinstvenijih glazbenika u povijesti. David je kasnije, kao jedan od najvećih glazbenih kameleona i vizionara, u sedamdesetima postigao golem uspjeh te postao glam-pop-art rock legenda oko koje se isprela cijela mitologija. Kasnije se vjerojatno podrugljivo osvrnuo na svoje skromne, relativno opskurne početke, iako je 2001., kad je počeo stvarati službeno nikad objavljeni album »Toy«, iznova aranžirao nekoliko pjesama s istoimenog prvijenca, što znači da se nipošto nije stidio svojih početničkih koraka.
Davidov istoimeni prvijenac, koji je izašao isti dan (1. lipnja 1967.) kao i remek-djelo The Beatlesa »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band«, bio je lagana mješavina baroknog popa, folka i britanske glazbene burleske s orkestralnim, ponajviše puhačkim aranžmanima u pozadini, malo gitare te izrazitim crnohumornim tekstovima u kojima nije manjkalo mladenačke naivnosti i razigranosti. Sve skupa bilo je dakle ‘sveta jednostavnost’ u usporedbi s njegovim kasnijim, znatno kompleksnijim i izazovnijim zvučnim standardima. Bowie je s druge strane već vrlo rano posjedovao izniman osjećaj za stvaranje melodičnih aranžmana, a kasnije, kad je shvatio kako to spojiti sa složenošću, postao je glazbeni inovator i poseban ‘razred za sebe’ na području zvučnog eksperimentalizma.
Satirične pjesmice poput ‘staroengleskim’ ugođajem prožetih »Uncle Arthur« i »Little Bombardier« odišu podrugljivom nestašnošću i razigranošću, dok na romantičnoj baladi »When I Live My Dream« Bowie uspješno pokazuje i svoju nježniju stranu. Posebnost zbog svog teksta predstavlja skladba »We Are Hungry Men«, jer je Bowie tu prvi put upotrijebio lik samozvanog mesije kojem će se kasnije u različitim oblicima više puta vraćati. Najambicioznije, ako ne i najbolje djelo na albumu je »Silly Boy Blue«, koje otprilike stilski nagovještava kamo će Bowieja odvesti daljnji stvaralački put, pa nije čudno da je to bila jedna od odabranih skladbi koju je više od tri desetljeća kasnije ponovno snimio za prije spomenuti projekt »Toy«.
Bowiejev istoimeni prvijenac bio je, unatoč njegovoj žarkoj ambicioznosti i snažnom stvaralačkom elanu, komercijalno neuspješan i nije sadržavao nikakva posebno uzbudljiva postignuća, iako je nudio priličnu dozu dobre zabave i humora. Razočaranje koje je uslijedilo natjeralo je Davida da si prije idućeg studijskog pothvata uzme godinu dana stanke. U tom se razdoblju počeo zanimati za umjetničku avangardu i naučio kako od scenskog nastupa napraviti pravi umjetnički performans, a istodobno je prvi put došao na ideju kako od sebe napraviti napola stvaran, napola fikcijski lik. Svoju kratku stanku od glazbene scene dobro je dakle iskoristio, jer je singlom »Space Oddity« 1969. doživio veliki povratak na scenu i prvi zamjetan uspjeh, koji je legendarni glazbeni umjetnik od tada nadalje, sa svakom zvučnom i vizualnom transformacijom, skokovito stupnjevao.
Ova je recenzija posvećena u spomen na Davida Bowieja (1947.-2016.).
Postava
David Bowie – vokal, gitara, saksofon, aranžmani
Derek Boyes – orgulje
Dek Fearnley – bas gitara, orkestralni aranžmani
John Eager – bubnjevi
Produkcija
Mike Vernon
Popis skladbi
1. Uncle Arthur (2:07)
2. Sell Me A Coat (2:58)
3. Rubber Band (2:17)
4. Love You Till Tuesday (3:09)
5. There Is A Happy Land (3:11)
6. We Are Hungry Men (2:58)
7. When I Live My Dream (3:22)
8. Little Bombardier (3:24)
9. Silly Boy Blue (3:48)
10. Come And Buy My Toys (2:07)
11. Join The Gang (2:17)
12. She’s Got Medals (2:23)
13. Maid Of Bond Street (1:43)
14. Please Mr. Gravedigger (2:35)
