Izvođač: Readman, David
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2007
Gospodin David Readman, naš dobri stari znanac iz Velikega Ubeljskega, inače pjevač njemačkog melodičnog hard rock sastava Pink Cream 69, s kojim je nastupio u Sloveniji u sklopu festivala Heavy Metal Night, sredinom srpnja 2007. (RockLine reportažu pročitaj OVDJE, intervju s Pink Cream 69 OVDJE), očito ne poznaje odmor. Nakon što je sa svojim kompanjonima ove godine izdao novi studijski album Pink Cream 69 “In10sity” (RockLine recenzija OVDJE), na rock scenu se ove godine vraća i drugi put, ovaj put sa samostalnim studijskim prvijencem, jednostavno naslovljenim “David Readman”.
Zapravo, prvi odlomak ove ocjene govori mnogo o sadržaju albuma. Sam zvuk produkcije iznimno je blizak Pink Cream 69, uz malo manje riffovske oštrine, što daje još više manevarskog prostora za dominantan položaj Readmanova vokala u cjelokupnoj slici zvuka albuma, a to je Readmanov kolega iz Pink Cream 69 Dennis Ward u produkciji svakako iskoristio. Da! Ovo je od glave do pete David Readman, u žarištu albuma!
Ostanimo kod temeljnih biografskih činjenica iz prvog odlomka. “David Readman” vuče na studijska postignuća Pink Cream 69, pogotovo iz ere nakon “Food For Thought”. S obzirom na malo “omekšanu” pratnju riffovskih struktura, ovaj hard rock album klizi na teren klasičnih britanskih AOR dosega (npr. upravo obje polu-balade Long Way To Heaven ili Gentle Touch), ali s puno življom produkcijom.
Album počinje visoko atmosferičnom, srednje brzom Without You. Vrlo obećavajući početak, koji album u tren oka odvede u visoko emotivno melankolično raspoloženje i definitivni vrhunac albuma, što u ovom slučaju nije najpoželjnije. Možda već naslućuješ da se album blago spotiče o klišeje, unatoč uključenim prepoznatljivo jedinstvenim sastavnicama Readmanova načina pjevanja i boje glasa. No Evil Combination, koja slijedi kao druga skladba na popisu, uhvaćenu dramatičnu atmosferu odlično podupire. Ta je skladba u produkciji jedna od tvrđih na albumu, a u zvuku čak i najbliža energiji Pink Cream 69. Sličnu zvučnu oštrinu više žestine, u smjeru Pink Cream 69, nalazimo pri kraju u razjarenoj Prisoner Of Shame.
David je za suradnju okupio šarolikno društvo glazbenika, koji su s majstorskom rutinom i uz korištenje bogatog znanja i iskustva svaki doprinijeli svoj studijski maksimum. Osjećaj je nevjerojatan jer unatoč šarenoj paleti glazbenika slušatelj tijekom slušanja ne dobiva dojam da bi album mogao posrtati lijevo ili desno, ovisno o specifičnostima koje bi donosio glazbeni izričaj pojedinaca. Dojam je kao da Davida cijelo vrijeme prati klasični kvartet u nepromijenjenoj postavi: klavijature, bubnjevi, bas gitara, gitara. Dakle, album donosi uhvaćen dojam čvrste i koherentne izvedbe materijala, koju najučinkovitije može donijeti sastav kao uigrana cjelina. Readman se u studiju dakle pokazao kao odličan zapovjednik, a društvo kao poslušno stado ovčica koje izvršava zapovijedi proizašle iz Davidovih ideja.
Jedino što smeta jest to što album mjestimice vuče na Whitesnake iz kasnih osamdesetih. Prvi izravan pokazatelj leži u trećoj skladbi albuma, udarnoj baladi Take These Tears, čiji predrefren sumnjivo odiše na Is This Love (orig. Whitesnake), a sljedeći u ubrzano navijenom rockeru Wild In The City, čiji se refren očešće o Bad Boys Coverdaleova društva. Zanimljiv mali skretaj albuma predstavlja No Peace For The Weaked, s blagim soul blues otklonom, koji se nekako ne slaže s čistim i udarnim melodičnim Davidovim vokalom.
Pri kraju album pomalo gubi na zanimljivosti, osobito New Messiah, koja refrenom snažno podsjeća na ponavljanje ideje refrena već izražene u Evil Combination, a tu je zatim i Over The Ocean, gdje se momak s vokalom okuša uz akustičnu pratnju, podloženu “coco nut” udaraljkama, što u konačnom zbroju nekako nespretno podsjeća na Harryja Belafontea koji je ustao na najcrnji dan svog života; ta je skladba pravi promašaj albuma. Sasvim na kraju postavljena je još jedna udarna balada, Love In Vein, koja u klišejima nažalost samo neumorno dosađuje.
Unatoč zamjerkama, osobito nešto slabijoj trojci skladbi s kraja albuma i posljedično snažno poljuljanoj cjelokupnoj dinamičkoj privlačnosti, David Readman nudi album koji će zadovoljiti ukuse simpatizera Pink Cream 69, a možda ga “napadne” i poneki ljubitelj AOR trikova britanskog otočja. Riječ je dakle o dobrom albumu, uhvaćenom u kvalitetnom prosjeku na polju melodičnog hard rocka, bez superlativa, u kojem Davidov vokal ipak kraljuje nesmanjenim intenzitetom. Momak suvereno udiše emocije, a njegova uživljenost kroz cjelokupnu minutažu albuma nikako ne može i ne smije biti previđena. David Readman svojim albumom potvrđuje da je riječ o jednom od najimpresivnijih pjevača suvremenog melodičnog hard rocka, a njegova izvedba i ovaj put donosi jamstvo kvalitete koje će slušatelja teško razočarati. Naravno, moglo je to ići još puno, puno bolje.
Postava
David Readman – vokal, klavijature
Alex Beyrodt – gitara
Gerald Sänger – gitara
Tommy Denander – gitara
Uwe Reitenauer – gitara
Eric Ragno – klavijature
Günter Werno – klavijature
Paul Logue – bas gitara
Dirk Bruinenberg – bubnjevi
Chris Schmidt – bubnjevi
Produkcija
Dennis Ward
Popis skladbi
1. Without You
2. Evil Combination
3. Take These Tears
4. Don’t Let It Slip Away
5. No Peace For The Wicked
6. Long Way To Heaven
7. Wild In The City
8. Gentle Touch
9. Prisoner Of Shame
10. New Messiah
11. Over The Ocean
12. Love In Vain
Trajanje albuma: 56.33
