Samozaložba
Datum izlaska: 9. 5. 2021
Produkcija: DavidOFF
Trajanje albuma: 28.00 min
Žanr: Progressive Metal/Art Metal/Instrumental/Guitar Rock
Ocjena: 9.0/10
DavidOFF je glazbeni projekt, recimo mu otvoreno sveinstrumentalni gitarski art rock i metal projekt, iza kojeg stoji koruški gitarist David Breznik. »Nema nas puno, ali smo dobro raspoređeni«, mogla bi se reći poslovica o slovenskim samostalnim izvođačima koji u prvom redu govore jezikom šest-, pa i višežične teorije. Bor Zuljan, Franci Zabukovec i onda malo mlađi Igor Potočnik, da bismo nekako stigli u postmilenijsku eru, kad se pojavljuje Jeseničan Grega Habič, koji i danas vrijedi za najkonzistentnijeg među svima, pa Celjan Uroš Planinc, koji se, nadajmo se ne definitivno, »zaustavio« na dva albuma, a sad i Korošec David Breznik. Nabrojeni su glazbenici sa samostalnim albumima, iako je gitarskih majstora u Sloveniji još mnogo (Mark Lemer, Matjaž Sterže, itd…). Govorimo o tipu glazbenika, odnosno samostalnih izvođača, koji instrumentalnu gitarsku svirku postavljaju u apsolutni prvi plan i osnovni jezik kreativnog izražavanja. Svoje art bitke. Čekamo samo još da im se možda pridruži prva dama na slovenskoj sceni, a to bi mogla biti Katja Plaster. David Breznik je opet svoja glazbena priča, svoja knjiga o glazbi. Samonikla i samosvojna.
David Breznik je već krajem 2020. izdao prvijenac, a ovog proljeća slijedi mu drugi album »Vojna«. Album značajnog naslova. Dečko je dakle već na samom početku diskografske karijere htio pokazati dva različita lica. Prvijenac je bio zamišljen kao svojevrsno posvećenje njegovim glazbenim idolima, gitarskim herojima uz koje se othrvao, glazbeno razvijao, sazrijevao i odrastao. Novi album pak nudi izrazit otklon, jer je zapravo punokrvni odraz, otisak unutarnjeg svijeta Davida Breznika. Dakle, riječ je o albumu koji u potpunosti zrači umjetnikovim osobnim glazbenim dosjeom, pri čemu David kroz jezik gitarske svirke razgolićuje i najskrivenije komadiće svoje osjetljive duše. Sa strašću i žarom.
Ono što je Davidu uspjelo na albumu »Vojna« jest to da album prati iznimno hrabra produkcija. Njegova gitara zvuči nakostriješeno, masivno, opremljena je bombastičnim reverbom, a glazbenik je majstorski pokrio i niže tonove, razgibao aranžmane, udahnuo im dramaturgiju slikovitih rješenja integracije aranžmana klavijatura, te se pobrinuo i za posve organski karakter bubnjeva, koje je dostavio suradnik na ovom albumu, Dejan »Dimme« Dimec. DavidOFF pristupa sažeto i ispovjedno te ne troši slušateljevo vrijeme potencijalnim avanturama u polja (ravnodušne) avangardne čudačnosti. Supstanca je cijelo vrijeme opipljiva, slijedi muzikalnost, no obraća se i izazovno, jer se DavidOFF pokazuje kao vješt konopohodac kad slijedi crvenu nit stapanja mnogih stilskih utjecaja dok se kreće unutar samosvojnog glazbenog iskaza. Album prožimanja elemenata neoklasicizma, jazzrockovskih linija, trenutaka koje bi mogao posvojiti i blues rock, a u prvi plan glazbenik naravno servira lavinozne salve metalskog fraziranja, koje bi se mogle nositi i u polju progresivnog metala.
Momak zna biti vrlo profinjen, što posebno zrači četvrta skladba Sreča. Ona je posebno milozvučna i profinjena te uz svu razgibanost još uvijek izuzetno ugodna za slušanje. Iako je riječ o sveinstrumentalnom albumu, obraća se vrlo posrećeno, efektivno (bez tekstova), a opet vrlo osobno ispovjedno. Na to upućuju naslovi skladbi, koje nije teško povezati s prirodom svirke i aranžmanima te nose opipljiv ispovjedni karakter. To je bio cilj glazbenika, koji je vrlo spretno ostvaren.
Skladbe Vojna (uvodna fraza nehotice vuče na BU2B legendarnih Rush) i Orgazem po prirodi su prilično srodno aranžirane. Lavinozna, prodorna gitarska fraza, koja udiše i nešto mračne atmosfere, u osnovi obilježava obje skladbe. Te su dvije izravnije aranžirane. Zatim se na albumu, među ostalim, nađe točka eksperimentalnije naravi, recimo joj progresivnometalske naravi, a to je Droga, koja se u vodećoj frazi prvog dijela skladbe razvija kao da je Kashmir (Led Zeppelin) 45 godina kasnije doživio svoju izrazitu »back to the future« posuvremenjenost. U taj rang točaka albuma možemo uvrstiti i čeličnu progresivnu skladbu Nebo.
Album ne podnosi pretjerivanje i egotripove. DavidOFF pokazuje da je izniman gitarski virtuoz, ali u tom razmetanju nipošto ne pretjeruje. Komadi zadržavaju izrazitu kompaktnost. U tom je smislu cijela stvar usporediva sa starom školom aranžiranja Joea Satrianija, iako je DavidOFF u stilskoj fuziji znatno raznolikiji, recimo čak i izazovniji. No kad pali rafale paklenski brzog sipanja odsviranih tonova, njima nipošto ne pretjeruje, nego ih razmješta u pravim dozama, na prava mjesta osam točaka albuma. A to je velika prednost ovog studijskog dostignuća, jer je to jamac postizanja prave mjere art metalske, odnosno art rockovske naravi ovog instrumentalnog uratka, koji će sa zanimanjem slušati i zahtjevniji glazbeni slušatelj, kao i onaj koji ne podnosi baš dobro pretjerano komplicirenje i prvenstveno se kladi na minimalizam trenutnog energetskog paljenja tri do četiri akordnog fraziranja.
DavidoFF je glazbenik koji albumom »Vojna« upozorava da je pred nama umjetnik velikih talenata i velikog ispovjednog potencijala. U razvojnom smislu. Polazišta daljnje evolucije ima malo more. Upravo zbog slojevite otesanosti i fokusiranosti mladića. Sve ovisi o tome kamo će se usmjeriti u svojoj glazbenoj viziji, no bilo bi odlično da dečko kratkoročno uspije sastaviti barem prateći sastav kako bi album »Vojna« mogao predstaviti uživo. Istina, na njemu je svega 28 minuta glazbe, ali to nije problem. Dodaš koji autorski ‘leftover’, pa još neku obradu i sat vremena koncerta zajamčen je. Album »Vojna« iznimno je zanimljiv i kvalitetan uradak i zato zaslužuje konkretnu koncertnu promociju. Pred nama je dakle još jedna artistički uzbudljiva priča koja će u budućnosti znati nabaciti poneko glazbeno sladostrašće samonikla sadržaja.
Autor: Aleš Podbrežnik
Popis skladbi:
1. Vojna (3:18)
2. Sanje (3:04)
3. Nebo (2:59)
4. Sreča (4:13)
5. Orgazem (3:09)
6. Droga (3:47)
7. Moja ljubezen (3:40)
8. Prah (3:33)
Postava:
David Breznik – ‘DavidOFF’ – gitara, bas gitara, klavijature
Dejan Dimec – ‘Dimme’ – bubnjevi
