Death metal mljevenje s Monstrosity!

Tampa na Floridi sinonim je za death metal, jer su tamo žanr iznjedrili Death, Morbid Angel, Obituary, Cannibal Corpse (na Floridu su se doduše iz Buffala preselili nešto kasnije). Nažalost, u sjeni većih i komercijalno uspješnijih death metal bendova ostali su brojni kvalitetni sastavi poput Nocturnus, Brutality i Monstrosity. Ove posljednje mnogi su već posve otpisali, jer su zadnji album, Spiritual Apocalypse, izdali davne 2007., a onda su manje-više potonuli u zaborav. No death metal u srcu jedinog preostalog izvornog člana, bubnjara Leeja Harrisona, još kako snažno kuca, pa su Monstrosity prošle jeseni ustali iz mrtvih s vrhunskom povratničkom pločom The Passage of Existence. Ona ih je, na veliku radost death metal purista, dovela i u Ljubljanu!

Prvi su na pozornicu, s akademskih petnaest minuta zakašnjenja, izašli varaždinski Cold Snap, koji slovenskim pozornicama nisu potpuni stranci, a prošle su godine, primjerice, nastupili na Lemmy pozornici festivala Metaldays. Ovaj put peteročlani sastav predstavio se na bitno manjoj pozornici, ali pred sličnom rijetko posijanom publikom. Razloge treba tražiti vjerojatno u ranom satu i lijepom vremenu zbog kojeg se priličan broj ljudi još zadržavao u dvorištu Orto, a činjenica je i da Cold Snap sviraju izrazito preživjeli oblik metala, koji još teže pronalazi svoje mjesto među fanovima bendova poput Monstrosity. Cold Snap su naime glazbeno ostali zaglavljeni negdje na kraju devedesetih, početkom novog tisućljeća, kad su nisko ugođene gitare i groove u metal donijeli bendovi poput Sepulture s Roots i potom Soulfly. Cold Snap su svoj nastup odradili sigurno i energično, no baš nitko se nije žalio što im je trajanje u odnosu na prvotno predviđeno prilično skraćeno.

Još veći žanrovski odmak od headlinera večeri predstavljali su britanski The Devil, koji su također već stari znanci naših pozornica (i oni su već nastupili na Metaldays). Instrumentalni kvartet koji svira atmosferični metal i ovaj je put bio skriven iza maski koje podsjećaju na venecijanski karneval, a Orto je uspješno zavio u vizualno najljepši dio večeri. Lijepu igru svjetala na pozornici nije začinjala samo vizualna slika benda, nego prije svega snimke ljudskih zabluda i bludnji projicirane u pozadini (ratni sukobi, atomsko uništenje, politička propaganda), što su dodatno naglasili zvučni zapisi raznoraznih citata i govora. No ono što je komad ili dva djelovalo zanimljivo, brzo je postalo dosadno i jednolično, a The Devil u prilog ne ide ni to što su do danas svoj jedini studijski album izdali još davne 2012. Nastup The Devil na kraju je doduše lijepo začinila pojava redovnika pod kutom i s laserima na prstima, koji je djelovao kao vođa nekog apokaliptičnog kulta, no to je ujedno i najviše što je od nastupa benda ostalo u sjećanju.

Nakon dvaju žanrovski posve neprimjerenih sastava napokon je došlo vrijeme za dugo očekivani povratak među žive legendarnih floridskih death metalaca Monstrosity. Oni su nažalost većinu karijere ostali »onaj bivši bend Georgea »Corpsegrindera« Fishera« i tog se statusa nepravedno nikad nisu riješili. Možda ih je to još više podžarilo, jer u karijeri zapravo nemaju lošeg studijskog albuma, a da i dalje dobro znaju što je pravi death metal dokazali su s The Passage of Existence, jednim od najboljih death metal albuma 2018. godine. Monstrosity su s trojkom s upravo tog albuma pozdravili ljubljansku publiku i dečki su već s Cosmic Pandemia-Kingdom of Fire-Radiated odmah dokazali da zvuče vražje dobro. Desni gitarist, čije ime nažalost nisam uspio iskopati, svojim bi izgledom, s košuljicom, naočalicama i kovrčama, prije pripadao u The Black Dahlia Murder nego u Monstrosity, ali je svoj posao odradio vrlo dobro, pa su uz njegovu pomoć, a ponajviše zahvaljujući odličnom Harrisonu, Monstrosity samljeli publiku plemenitim izborom death metal razarača. Amerikanci su tako stotinjak glava brojnu publiku razveselili i povratkom na Spiritual Apocalypse, a još više povratkom u prošlost i kultnim albumima Imperial Doom, In Dark Purity i Millenium. Monstrosity su svoj posao odradili vrhunski i uz odličan zvuk utažili velik apetit za udarnom dozom death metala. Pomalo gorak okus ostavila je jedino komunikacija s publikom, koje praktički nije bilo, jer je Mike Hrubovcak iz svojih usta uspio izvući tek najavu jedne pjesme te, suprotno najavama, (pre)kratak set. Monstrosity su se naime oprostili nakon samo jednog sata, pa je i u taj sat Harrison nagurao prilično neumjestan i bezvezan bubnjarski solo. Koncert Monstrosity tako će ostati u lijepom sjećanju, ali nažalost nije ponudio ono nešto više.