Izdavač: Season of Mist
Produkcija: Hannes Grossmann, Alan Douches
Datum izdanja: svibanj 2018.
Trajanje albuma: 64:37
»Superbend« Alkaloid vratio se nakon tri godine s novim izdanjem. S drugim albumom imala je skupina, u kojoj djeluju iskusni i obrazovani glazbenici, poprilično tešku zadaću. Nadmašiti album koji je u svakom pogledu izvrstan gotovo je nemoguće. Skupina koju čine glazbenici iz sastava Obscura, Necrophagist, Dark Fortress i drugih prvijencem The Malkuth Grimoire (2015.) pomaknula je granice i ekstremnom progresivnom metalu podarila novu dimenziju.
Čule su se odlike tehničkog, ali i progresivnog death metala, koji se kombinirao i s ponekom drugom podvrstom. Skupina je sve skupa odlično zapakirala i ponudila izdanje u kojem baš nije nedostajalo iznenađenja. Kod drugog je albuma bit bila ponuditi nešto novo, a istodobno se održati na površini, jer kod mnogih bendova koji krenu previše ambiciozno ponestane prostora za inovacije. Kod Alkaloid je priča malo drugačija.
Na Liquid Anatomy nižu se osam novih skladbi. Već uz prvu skladbu Kernel Panic osjeti se da je kvintet odabrao drugačiji pristup. Kombinacija je svakako neobična i ujedno i drska. Gitarama i vokalima podsjeća na progresivni rock iz osamdesetih, kakav su svirali Yes, Genesis i Rush. Sve skupa prelazi u brutalnu svirku s nisko ugođenim gitarama, brzim pedalama i dubokim vokalom. Poprilična suprotnost i preokret, kakav se svakako nije dalo očekivati. No skladba ima učinak. Pjevni vokal ne smeta, cjelina je slušljiva, a ujedno je jasno da Alkaloid stvari gledaju progresivno.
Kod sljedeće skladbe As Decreed By Laws Unwritten već slijedi preokret. Osmominutna skladba je tehnična i mračna. Sama svirka podsjeća na moćne Morbid Angel, samo što je kod Alkaloid više virtuoznosti i ritmičke potkovanosti. Moglo bi se reći da je riječ o nadogradnji nakon uvođenja smirenog dijela, ili pak o počasti. Raznolikost i nepredvidljivost Alkaloid pokazuju s Azagthoth, ritmički kompleksnom i mračnom skladbom kojom se očito klanjaju piscu horora Lovecraftu. Vrlo dobro do izražaja ovdje dolazi basist Linus Klausenitzer sa svojim linijama, a Morean se laća i pjevnog vokala, koji u kombinaciji s growlom daje skladbi neku cjelinu.
Nakon sveg kaosa na redu je naslovna skladba, koja počinje više baladno. Prevladava pjevniji vokal, gitare su melodičnije obojene. Sve skupa djeluje ne toliko zahtjevno, ali ako ništa drugo, naslovna je skladba još jedan primjer raznolikosti na albumu. Više domišljatosti nudi već sljedeća skladba In Turmoil’s Swirling Reaches, koja početnu smirenost preusmjerava u brutalnost i mnogo soliranja. Solo ubačaj imaju čak i basist Klausenitzer i bubnjar Hannes Grossmann. Ponajprije pak kombinacija Moreanovih vokala uz sve to soliranje daje skladbi potpunost.
S Interstellar Boredom Alkaloid se vraćaju u koncept Dyson, koji su započeli na prvijencu. Spomenuta se skladba polako gradi, vrhunac predstavlja brutalnost, gdje bubnjar Hannes Grossmann poslužuje obilje brzih pedala i blast beatova. No to je tek zagrijavanje. Skladba Chaos Theory And Practice ima one osobine koje Alkaloid čine unikatnima. Brutalnost, kaos i nepredvidljivost. Sve je u jednoj skladbi, koja u više od osam minuta pokazuje kako su izvanredni autori glazbe Alkaloid. S povremenim smirivanjima Alkaloid eksplodiraju u kaos koji se čak dotakne black metalskih zahvata. Uz Grossmannove blast beatove i brze gitare ponuđen je najintenzivniji dio na cijelom albumu, no tu svakako još nije moguće povući crtu ispod izdanja.
U sedam skladbi Alkaloid opravdavaju gotovo sva očekivanja. No najbolje su ostavili za kraj. Riječ je o skladbi Rise of the Cephalopods, koja svojom duljinom od gotovo dvadeset minuta slušatelju ne da disati. Kompleksna skladba, sastavljena od šest dijelova, gradi se polako, ali vrlo smisleno. Ovdje je više nego očito da je Morean čovjek koji će promišljeno složiti skladbu, jer ima i najviše znanja iz kompozicije. Spomenuta skladba dakle počinje polako, no nakon nekoliko minuta stupnjevanja skupina pokazuje sve aduta. Morean je hipnotičkim vokalima i zaraznim refrenom pobrinuo se da skladba nimalo ne dosađuje. Gitare postupno prelaze u tehnički death metal, soliranju dvojca Tunker/Muenzner nema kraja. Jednako tako ne izostaje ni ritam sekcija Klausenitzer/Grossmann. Grossmann ponovno dokazuje da je trenutno jedan od najvrućih death metal bubnjara.
Na samu produkciju ovdje se nema što požaliti. Odsvirano je s punom mjerom perfekcionizma. Instrumenti se čuju jasno, zvuk usprkos modernosti ostaje dovoljno mračan da bude u skladu s mračnom prirodom skupine.
Alkaloid i drugi put ne razočaravaju. Liquid Anatomy je izdanje koje su stvorili izuzetno potkovani i iskusni glazbenici, a ako nastave ovim smjerom, uskoro bi mogli predstavljati sam vrh ekstremne metal scene. Bez obzira na trenutačno stanje, u kojem vrvi tehničkih i progresivnih sastava, Alkaloid su definitivno jedan od istaknutijih sastava.
9,5/10
Glazbenici:
Morean – vokal, gitara
Hannes Grossmann – bubnjevi
Christian Münzner – gitara
Linus Klausenitzer – bas
Danny Tunker – gitara
Skladbe:
- Kernel Panic (5:41)
- As Decreed by Laws Unwritten (8:09)
- Azagthoth (5:39)
- Liquid Anatomy (5:13)
- In Turmoil’s Swirling Reaches (6:38)
- Interstellar Boredom (5:05)
- Chaos Theory and Practice (8:31)
- Rise of the Cephalopods (19:41)
