Death metal Pravednost s Baest

Rok Zadnje ažurirano 29. travnja 2022.

Nakon lanjskog niza otkazanih koncerata scena se napokon u cijelosti probudila i dobiva i međunarodni štih. Prošle nedjelje su u organizaciji Earsplitter/Dirty Skunks Orto bar tako posjetili danski death metalci Baest, a podršku su pružili domaći Smrt i Sovrag.

Prvi su na pozornicu istupili ljubljanski death/thrash metalci Sovrag, koje čine tri petine već poznatih kočevskih Septic Order. Budući da bendovi dijele čak tri člana, bilo bi sasvim opravdano očekivati da će im i žanrovski biti prilično slični, ali to (srećom) nije tako. Ako Septic Order sa svojim groove/thrash metalom nisu daleko od neke Pantere ili Machine Head, Sovrag zvuče znatno starošolskije. Petorka naime svira prilično klasičnu mješavinu death/thrash metala, koju mjestimice obogate zahvatima black metala i poprilično izdašnim melodičnim umetcima, koji se čuju prvenstveno u šarolikim, razigranim i promišljeno izrađenim solažama iz prstiju gitarskog dvojca Krulič/Ivančič. Za mahanje vratovima Sovrag su se pobrinuli i dinamičnom ritam sekcijom u kojoj prednjači Dobretov bubanj, pun šarolikih prijelaza, brze bas bubnjeve i čak povremenih blast beatova. Pouzdanom vokalnom izvedbom istaknuo se i Luka Orel, iako tom prilikom uživo čisto otpjevani dijelovi tijekom skladbe Tribute to Death nisu zvučali tako uvjerljivo kao na EP-ju. Sovrag su u dobrih pola sata u cijelosti odsvirali prije godinu dana izdani kratkometražni prvijenac Tribute to Death i dodali lijepu mjeru novog, još neobjavljenog materijala, koji ima potencijal.

Slijedili su prekmurski Smrt, uz koje se gornja dvorana Orta posve lijepo napunila i zauzvrat dobila poštenu dozu progresivnog death metala, odnosno spiritual death metala, kako ga bend sam naziva. Oznaka je sasvim prikladna jer Smrt među death metal šusove ubacuju mnogo mirnijih, atmosferičnih i melankoličnih dijelova koje je prije nego u death metalu moguće naći u drugim žanrovima. Prema riječima vokalista Lana Pahorja radi se u njihovu slučaju o mnoštvu tužbalica, s čime se zaista valja složiti, no ipak si među tužbalicama nikad nisam toliko namučio vrat. Smrt tako u osnovi i dalje sviraju death metal i dobro znaju kako se tom žanru služi. U Ortu su tako istresli pravu šaku promišljenih rifova i potresnog bubnja te brutalnog vokala koji zvuči znatno više black nego death metalski. Smrt su studijski vrijedan bend jer imaju već izdana dva EP-ja i studijski prvijenac Oppression From All Suffering, s kojeg je odsvirana većina skladbi, a pripremaju i njegova nasljednika, s kojeg su također predstavili nešto materijala. Dečki su publiku uvjerili dobrom energijom i odličnom izvedbom te ponovno uvjerili vjerojatno svojim najvećim hitom Sweet Nostalgia (koji nehotice uvijek podsjeti na Dekadent), oprostili se skladbom s debitantskog EP-ja The Will to Power i pripremili nas na šus kojem se zapravo vjerojatno nitko nije ni nadao. Otvorenih ruku čekamo novi album!

Za početak ću besramno ukrasti riječi našeg Primoža: »što su Warbringer bili za thrash revival, to su za klasični, moderni death metal Baest¹«. Da to još kako vrijedi, danska je petorka dokazala već u prvim sekundama svog burnog, dobrih sat vremena dugog seta, koji će se upisati u sjećanje kao jedan od boljih death metal koncerata u Ortu, pa i šire. No, idemo redom. Prvo, Baest su kod nas već nastupili, i to u rujnu 2018. u Kinu Šiška s Abbathom, na što je podsjetio vokalist Simon Olsen, ali su tada nepravedno ostali ispod radara. Drugo, ruku na srce, Baest ne nude ništa što već niste čuli ili poznavali, ali to rade na tako dobar, energičan, srčan i svojstven način da uvjere u prvom trenu. Treće, ako vam imena poput Bloodbath, Carcass, Bolt Thrower, Entombed i Dismember išta znače, uz Baest će vaše crno, trulo srce ponovno zaigrati. Baest su Ljubljanu tog puta, kako prikladno, pozdravili s Genesis i poveli je u sat vremena dugu death metal genezu uz lijepo stupnjevano uvodno rifanje dvojca Lasse Revsbech/Svend Karlsson, koje prekida ultra dug Simonov krik, a prava oluja visokooktanskog death metala potom nije jenjavala sve do kraja. Baest nisu Orto pridobili samo zarazno energijom i vrhunskom izvedbom, nego i Simonovim obraćanjima na lijepom i tečnom slovenskom te opisom Ljubljane kao »city of dragons«. Kćeri i sinovi grada zmajeva nisu ostali dužni Dancima i Orto bar već dugo (i u predkoronska vremena) nije vidio takvu količinu mosh pitova i wall of deathova. Kao što je uživala publika, vidljivo i nepatvoreno uživao je i bend, koji je poslužio visokokvalitetnu izvedbu promišljenih rifova koji nisu na prvu loptu, razarajuće ritam sekcije, brutalnog, ali razumljivog vokala i sveopćeg death metal žmohta, koji se danas uživo nije tako lako uloviti. Baest su se ovaj put gotovo u cijelosti usredotočili na lani izdani album Necro Sapiens, dok su s prvijenca Danse Macabre poslužili samo Crosswhore, a s njegova nasljednika Venenum samo Gula (lat. Proždrljivost, jedan od sedam smrtnih grijeha). Zato su s EP-ja Justitia (lat. Pravednost), koji izlazi tek za mjesec dana, predstavili čak dva rušilca, i to Ecclesia i Gargoyles (na kojem inače gostuje Trevor Strnad iz The Black Dahlia Murder). Baest su (neočekivano) izvrsnom izvedbom i vrhunskom predstavom pregazili poput boltthrowerskih tenkovskih gusjenica, otpuhali klasičnim, Carcass zvučećim, melodičnim dvostrukim gitarskim napadima, potpomognutim blast beatovima, dobro nauljili HM-2 Entombed/Dismember motornu pilu i za kraj odlomili glave još i razornom naslovnom skladbom zadnjeg albuma Necro Sapiens. U nedjelju se tako nije plesalo samo po ulicama, nego i na gornjem katu Orta. »Fiat justitia, ruat caelum«.

¹Ja bih ovdje dodao barem još Lik i Carnation

Baest setlista: