Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: U.D.O.
Izdavač: AFM Records
Izlazak: 2015
Trajanje: 67:44
Ocjena: 4/5
Svaki put kad ježasti i mrzovoljni striček Udo izbaci novi album, javi se pitanje je li ga uopće smisleno predstavljati u recenziji, jer više ne znaš što bi napisao, a da nova recenzija ne bude na dlaku slična onoj o prethodnom studijskom izdanju skupine U.D.O. Ahhhh,… Dopusti da potražim opravdanje za sljedeći potez. Najbolje je da čovjek u izlaganju bude što kraći, a ako mu to ne uspije (kao meni), onda neka u nizu albuma skupine U.D.O., koji izlaze svake dvije godine, recenzira recimo samo svaki treći ili četvrti novi studijski album.
»Decadent« je 14. studijski album skupine U.D.O., koju od 1987. vodi jedini i neponovljivi Udo Dirkschneider, nekadašnje neukroćeno ultimativno prvo grlo klasičnih Accept albuma iz osamdesetih i onaj čovjek. Koji je nedavno »posudio« svog sina Svena NWOBHM veteranima Saxon, da im pomogne u veljači ove godine na britanskom tlu odbubnjati nekoliko zaostalih koncertnih termina koje su Saxon morali odraditi zbog iznenadnih zdravstvenih problema koji su na turneji zadesili njihova bubnjara Nigela Glocklera.
Nakon albuma »Rev-Raptor« iz 2011. postava U.D.O. se promijenila, da, upravo ona koja je 2004. nastupila i na jedinom slovenskom koncertu u Ljubljani. Napustila su je naime oba gitarista, Igor Gianola i veliki veteran njemačkog metala, bivši gitarist Stormwitch i bivši Accept bonar Stefan Kauffmann, koji se ionako već dulje žalio na ozbiljne probleme s leđima. Dirkschneider nije stajao skrštenih ruku i vrlo brzo je u redove U.D.O. pozvao samo jednog gitarista, s kojim je snimio album »Steelhammer« (2013). Tehnički izbrušeni Andrey Smirnow dobio je u ekipi, ubrzo nakon izlaska albuma, ravnopravnog kompanjona na gitari, finskog glazbenika Kasperija Heikkinena. Dakle, dva mlada pastuha, željna dokazivanja, kojima od viška testosterona pucaju lubanjski šavovi! Od veterana su u skupini ostali basist Fitty Weinhold i vazda mušičavi bubnjar Francesco Jovino, za kojim skupina u vrijeme pisanja ove recenzije već traži zamjenu (Jovino je primjerice mijenjao Mikea Terranu na nastupu Hardline 1. 5. 2014. u sklopu Frontiers Rock festivala u Italiji).
Ako je »Steelhammer« bio album provjere koji je pokazao da su U.D.O. više nego preživjeli, novi album »Decadent« učvršćivanje je klasičnih smjernica skupine. Novi U.D.O. zagriženiji su nego ikad. Zagriženi u tome da zvuče kao stari Accept. Gotovo više nego ikad prije. Kao da to rade namjerno, da bi iživcirali Hoffmanna i ekipu.. Dirkschneider se toga ne srami. U intervjuima rado kaže da mu je figa stalo do toga i da kod skladanja nove U.D.O. glazbe otpada svaka sentimentalnost prema starim vremenima i da za nostalgiju jednostavno nema mjesta. »Decadent« je dakle krojen po tipskim smjernicama glazbenog dosjea U.D.O., koji je na dlaku sličan Accept. Za odgonetavanje te »zagonetke« Einstein doista nije potreban. Ponajviše zahvaljujući vokalu Uda Dirkschneidera, koji nije izgubio ni mrvicu vokalne jedinstvenosti koja je obilježila važan dio skladanja klasične metal glazbe kroz osamdesete, kad su Accept kosili velike komercijalne uspjehe i inspirirali generacije novih glazbenika!
Preda mnom je digipack izdanje! Na njemu je čak četrnaest skladbi! Dvije su dodatne, a i bez njih bi dvije bile suvišne. Dodatne su Let Me Out i Shadow Eyes, koje na albumu najviše podsjećaju na Accept Skladbe dakle imaju staroškolsku formu skladanja, svakako opet iznimno blizu školi Judas Priest, hrpa skladbi odmah povuče na Accept, a riffovska penetracija jednako tako odmah i bahato prodire ravno do kosti! Promašaja nema. Udo Dirkschneider previše je iskusan da bi mogao pogriješiti. Osim toga, s godinama ti u krv uđe rutinska predvidljivost. Bolje je biti vjeran onome što znaš u malom prstu lijeve ruke nego se upuštati u područja nepoznanica. Dvije skladbe zaudaraju na novotarije. To su upravo naslovna skladba i uskoro nakon nje Mistery, koje su promašene. Lijepo je da se U.D.O. pokušavaju modernizirati i uzbuditi skladanje, ali im to jednostavno ne ide. Otud ona opaska da je i manje od 14 skladbi za novi album odlučno previše.
Kao što vidiš, opet je nastala predugačka recenzija. Ako voliš Accept, Judas Priest i naravno sve što su U.D.O. izdali do danas, »Decadent« je album za tebe! Pun jezgrovitog riffanja, majstorski poduprtog koketno blaženim ritmovima detonirajuće rušilačkosti, prožetih jedinstvenim vokalnim karizmom Uda Dirkschneidera, za kojeg se hrđa ni nakon godina ne hvata. Predivan predmet čistokrvnog metalskog podrijetla i novi Udov projektil namijenjen prvenstveno njegovim vjernim fanovima!
Postava
Udo Dirkschneider – vokal
Andrey Smirnov – gitara
Kasperi Heikkinen – gitara
Fitty Wienhold – bas-gitara
Francesco Jovino – bubnjevi
Produkcija
Udo Dirkschneider & Jacob Hansen
Popis skladbi
1. Speeder
2. Decadent
3. House Of Fake
4. Mystery
5. Pain
6. Secrets In Paradise
7. Meaning Of Life
8. Breathless
9. Let Me Out*
10. Under Your Skin
11. Untouchable
12. Shadow Eyes*
13. Rebels Of The Night
14. Words In Flame
* …dodatne skladbe na količinski ograničenom “digipack” izdanju albuma
