(scroll down the bar and find an English version)
O tome kako naši umjetnici napuštaju rodnu grudu i svoj stvaralački duh smještaju negdje izvan granica Slovenije čujemo vrlo često. Mnogo je manje priča u kojima je rodna gruda neka strana zemlja, a novi dom naša domovina. Jedna takva počinje 2020., kad je virusni orkan dobro okupirao sve kutke svijeta, ali nije zaustavio četiri glazbenika koji su odlučili svoj dom na Malti zamijeniti novim u Sloveniji. Novi stanovnici Zreča Kris Farrugia, Ehren Fenech, John ‘Castiel’ Gatt i Matthew ‘BomBom’ Mercieca inače su članovi benda Decline the fall, ali svoje zajedničko stanovanje radije zovu bratstvom.
Svoju prvu jesen u Sloveniji Decline the fall ovjekovječili su prvijencem Our own demise, koji još nisu imali priliku predstaviti. Zato će subota, 30. listopada 2021., biti jedna od prvih prilika da svojim starim i novim fanovima poslužu sasvim nove komade. Nakon točno 22 mjeseca dečki će opet stati na pozornicu u sklopu večeri Helloween Raspaljotka u Center mladih Koper.
O dosadašnjoj priči zanimljivog bratstva razgovarali smo s pjevačem Johnom.
Čak i da sam htjela, teško bih mogla početi drukčije, pa tako… Od Malte do Slovenije vodi dug put. Slažem se, živimo u lijepoj zemlji, ali ne događa se baš svaki dan da četiri metalca, članovi benda, spakiraju kofere i presele se u Sloveniju. Točnije u Zreče. Dakle, kakva je priča?
Kao što vjerojatno znate, Malta je mali otok, što znači da smo ograničeni i prostorom i mogućnostima za stvaranje. Ostati na Malti bilo je za četiri glazbenika koji žele uspjeti na međunarodnoj razini ograničenje. Slovenija je bila idealan izbor zbog svog središnjeg položaja u Europi, a i zato što su troškovi života i kvaliteta življenja savršeni. Kuću u Zrečama našli smo uz pomoć prijatelja koji živi u Slovenskim Konjicama! Budući da dolazimo iz zemlje u kojoj te okružuju samo zgrade, gradilišta i more, bili smo oduševljeni Zrečama jer smo ovdje okruženi beskrajnim zelenilom i planinama.
Zima je, uživate u novom domu, vani vjerojatno pada snijeg, prava zimska idila… Sve bi bilo savršeno da nije pandemije. Kao glazbenici u novoj zemlji našli ste se u nezavidnoj situaciji. Kako je to utjecalo na vaše planove?
Za preseljenje u Sloveniju usred pandemije odlučili smo se jer radije počinjemo iznova u nekoj drugoj zemlji, budući da je već to značilo korak naprijed. Da, bilo je zanimljivo probuditi se i kroz prozor diviti zasnježenom krajoliku, odbacivati snijeg s dvorišta da bismo mogli pomaknuti auto, ali vrlo smo se brzo navikli na sve te zimske radosti. Zbog pandemije nismo mogli nastupati pa smo svu energiju usmjerili na prisutnost na društvenim mrežama i stvaranje novog materijala.
Počeci benda sežu u 2015., s drukčijom postavom i glazbenom usmjerenošću. Kada i kako je Decline the fall postao bend kakvog poznajemo danas?
Posljednja promjena dogodila se kad je Matthew zamijenio Nathana, koji je otišao u Kanadu. Ako se ne varam, to je bilo 2017. Kako god, uvjeren sam da nam smjer koji smo odabrali omogućuje da kao bend neprestano rastemo. Snažna želja za učenjem novih tehnika ono je što nas tjera naprijed.
Volite reći da niste samo bend, nego bratstvo. Što to znači?
Uvijek podržavamo jedni druge. Ne povezuje nas samo stvaranje i sviranje glazbe, nego i zajednički život. To znači da prihvaćamo i mane jedni drugih i svjesni smo da smo četiri pojedinca s vrlo različitim načinom života i pogledom na njega. O svemu i uvijek možemo razgovarati, čak i kad ponekad ne dijelimo isto stajalište.
Na Malti ste poznati kao jedan od vodećih metal sastava. Možda ljudi ne očekuju da otok na koji pomislimo uz plaže, sunce i more ima razvijenu metal scenu, ali to je jako daleko od istine, zar ne?
Metal scena na Malti vrlo je slična slovenskoj. Ako pogledamo statistiku posjećenosti koncerata/nastupa, otprilike smo na istoj razini. I kao u Sloveniji, i malteška je metalska zajednica vrlo povezana, svi se znaju i međusobno podupiru unatoč različitom glazbenom stilu. Naš glazbeni stil bio je za Maltu nešto neobično i upravo zato smo privukli mnogo slušatelja.
Iza sebe imate nekoliko koncerata u inozemstvu na kojima ste pozornicu dijelili s velikim imenima kao što su Mayhem, Rotting Christ i Lacuna Coil. Također ste nastupili na poznatom bugarskom festivalu Hills of Rock u Plovdivu. Kako je bilo svirati na tako velikim pozornicama i pred tako brojnom publikom?
Apsolutno fantastično. Sudjelovanjem na festivalu ostvarili su nam se snovi. Dočekali su nas na zračnoj luci u Sofiji i potom odvezli u Plovdiv, gdje smo bili smješteni u istom hotelu kao i svi veliki bendovi. Tih četiriju dana doslovno smo živjeli kao rock zvijezde. Nastup pred takvom masom naravno izaziva veliko uzbuđenje, ali ti se zauvijek urezuje u sjećanje. Nikad neću zaboraviti naš razgovor dok smo ulazili u avion za Maltu. Tada smo si postavili cilj proživjeti što više takvih trenutaka – ne tako da budemo samo jedni od mnogih, nego da to postane nekakva stalnica. To je bio prijelomni trenutak jer smo se nakon povratka počeli žarko baviti odlaskom s otoka.
Vaš prvijenac Our own demise u rujnu je napunio prvu godinicu. Album je nastajao nekoliko godina. Kako ste ga stvarali i je li neki dio nastao i u Sloveniji?
Cijeli album napravili smo na Malti, uključujući produkciju i spotove. Tako je, nastajao je nekoliko godina jer smo morali uštedjeti dovoljno sredstava za profesionalnu predstavu. No, u Sloveniji smo napravili akustičnu verziju našeg prvog singla Nemesis i za nju snimili spot u Zrečama i na Rogli. Tamošnji krajolik je prekrasan, savršeno se uklopio u akustično ruho.
Vašu glazbu prate vrlo eksplicitni tekstovi o šteti koju sami sebi nanosimo. Je li to poruka koju želite podijeliti sa slušateljima?
Da, upravo to želimo poručiti javnosti. Sva četvorica imamo iza sebe prilično teška iskustva i znamo da je tamo vani još mnogo ljudi koji su se ili se još uvijek suočavaju sa sličnima. Želimo im dati glas, reći da ih razumijemo jer smo to već proživjeli i da imaju našu podršku. Nažalost, za rješavanje nacionalnih sramota, poput uništavanja drveća na Malti radi gradnje smiješnog broja zgrada, naš glas nije dovoljan. Želimo da nas čuju oni koji mogu donositi odluke ili utjecati na njih.
Je li glazba još uvijek ono što ljude navodi na razmišljanje, možda čak i na promjene, ili smo tako preplavljeni takvim porukama da ih jednostavno više ne čujemo?
Tko želi slušati, taj će i čuti. Problem nije u poplavi poruka, nego u nedostatku zanimanja i nepriznavanju samog problema. Neki su jednostavno previše egocentrični i sebični da bi uopće shvatili da problem stvarno postoji. Nažalost, mnoge ljude u životu vode novac i pohlepa.
Jeste li možda već imali priliku upoznati slovenske glazbenike i domaću metal scenu? Kakva su vaša dosadašnja iskustva?
Upoznali smo priličan broj glazbenika i polako, postupno upoznajemo tamošnju metal scenu. Krajem mjeseca nastupamo u Kopru i uvjeren sam da će nam to otvoriti vrata za suradnju sa slovenskim bendovima. Bili smo na nekoliko koncerata, atmosfera je bila fantastična. Vrlo slična onoj na Malti.
Kao što si već spomenuo, u kolovozu ste objavili akustičnu verziju skladbe Nemesis i posve sami snimili spot za nju. Zašto novo ruho i kako je bilo raditi video u vlastitoj produkciji i režiji?
Tako je. Htjeli smo isprobati kako bi neke skladbe zvučale u akustičnoj verziji. Znali smo da ih možemo postaviti u posve drukčiji emocionalni okvir, a poruka će unatoč tome i dalje biti snažna, jasna i glasna. Prvi smo put sve napravili sami, od snimanja i produkcije komada do snimanja i montaže spota. Vrlo smo zadovoljni rezultatom jer znamo koliko je važno da sve možemo napraviti unutar benda.
Nakon 22 mjeseca konačno je došlo vrijeme za nastup uživo i predstavljanje albuma. Kada i gdje ćete nastupiti, a prije svega, kako se osjećate zbog toga? Planirate li u idućim mjesecima još kakav nastup?
30. listopada nastupit ćemo u Center mladih Koper. To neće biti naš prvi Halloween nastup, zato se veselimo atmosferi i, naravno, povratku na pozornicu nakon toliko mjeseci! Svakako imamo u planu i druge koncerte, trenutno brižno provodimo mjere zbog pandemije, a za iduću godinu imamo poprilično planova i jedva čekamo da ih podijelimo sa svojim fanovima.
Kako su na vaše preseljenje reagirali vaši fanovi na Malti, prate li vas još uvijek? Želite li se obratiti i slovenskim slušateljima? Imate li kakvu poruku za njih?
Nitko nije očekivao tako hrabar potez, pogotovo usred pandemije. Prosječan Maltežanin uvjeren je da je granica more, ali mi smo to uvelike nadišli. Naravno, još uvijek imamo mnogo fanova na Malti, ali želimo dosegnuti što dalje, a svakako steći i slovenske! Neka znaju da smo došli ovamo čvrsto na zemlji, spremni naporno raditi kako bi nas prihvatili u slovensku metalsku zajednicu, i jedva čekamo da im predstavimo drukčije glazbeno iskustvo.
U skladbi Nemesis pitate se: ‘Jesmo li lijek ili bolest?’
Mogli bismo biti lijek. Bolest ćemo biti sve dok velika većina ne počne zajedničkim snagama stvarati bolju budućnost za sve, a ne samo za one koji imaju moć i novac.
Autor: Nataša Fajon
Engleska verzija:
Decline the fall: Jesmo li mi lijek ili bolest?
Čak i da sam htjela, teško bih mogla početi drukčije, pa tako… Od Malte do Slovenije vodi dug put. U redu, lijepa je to zemlja, znam, ali ne događa se svaki dan da četiri metal glazbenika, članovi benda, spakiraju kofere i presele se u Sloveniju. Točnije u Zreče. Dakle, kakva je priča?
Kao što znate, Malta je sićušan otok, što znači da smo ograničeni prostorom i stvarima koje možemo raditi. Za četiri glazbenika koji žele da ih se čuje na međunarodnoj razini, ostanak na Malti bio je ograničenje. Slovenija je za nas bila idealan izbor zbog svog središnjeg položaja u Europi, a i zato što su troškovi života i kvaliteta življenja savršeni. Do kuće u Zrečama došli smo zahvaljujući prijatelju koji živi u Slovenskim Konjicama! Dolazeći iz zemlje u kojoj vidiš samo beskrajne zgrade, gradilišta i more, Zreče su nam pružile mogućnost da živimo okruženi toliko zelenila i planina!
Zima je, uživate u novom domu, možda je posvuda snijeg… Postoji samo jedan ‘mali’ problem, pandemija. Nije dobro vrijeme za glazbenike u novoj zemlji. Što radite? Naravno, je li sve to loše utjecalo na vaše planove ili ne?
Odlučili smo se preseliti s Malte u Sloveniju usred pandemije naprosto zato što radije počinjemo od nule u nekoj drugoj zemlji nego na Malti, jer bi to ipak predstavljalo korak naprijed. Da, naravno, zanimljivo je buditi se uz snijeg, morati čistiti prilaz da bismo pomaknuli auto, ali na to smo se prilično brzo prilagodili. Budući da je pandemija značila da nema svirki i koncerata, svu smo energiju usmjerili na prisutnost na društvenim mrežama i stvaranje novog materijala.
Bend je počeo 2015. s drukčijom postavom i glazbenim smjerom. Kada i kako je Decline the fall postao bend kakvog poznajemo danas?
Posljednja promjena postave dogodila se kad se Matthew pridružio bendu nakon što je Nathan otišao u Kanadu; vjerujem da je to bilo 2017.! Međutim, rekao bih da je smjer koji je bend odabrao sinonim za tehnički rast benda. Imamo stalnu želju učiti nove tehnike, a to zauzvrat tjera bend naprijed.
Volite reći da niste samo bend, nego bratstvo. Što to znači?
Mi smo stalna podrška jedni drugima. Nije riječ samo o stvaranju, produciranju i sviranju glazbe, nego i o prihvaćanju mana jedni drugih i razumijevanju da smo četiri pojedinca s vrlo različitim načinima življenja i gledanja na život. Možemo se otvoriti jedni drugima, bilo radi suočavanja bilo radi solidarnosti.
Poznati ste kao jedan od vodećih malteških metalcore bendova. Možda ljudi ne bi očekivali da otok pijeska, mora i sunca ima metal scenu, ali to je jako daleko od istine, zar ne?
Rekao bih da je metal scena na Malti donekle slična metal sceni u Sloveniji. Čak i statistički gledano, broj ljudi na svirkama/koncertima manje-više je na istoj razini. I kao u Sloveniji, metal zajednica je čvrsto povezana, svi znaju sve i općenito se međusobno podupiru, čak i ako se glazbeni stilovi razlikuju. Mi predstavljamo stil koji je na Malti bio neuobičajen i to nam je pomoglo da steknemo vrlo dobru publiku.
Svirali ste na nekoliko koncerata u inozemstvu kao predgrupa međunarodnim imenima poput Mayhem, Rotting Christ & Lacuna Coil. Poslije je bend nastupio na cijenjenom bugarskom festivalu Hills of Rock u Plovdivu. Kako je bilo svirati na velikoj pozornici pred ogromnom publikom?
Bilo je apsolutno fantastično. Cijelo putovanje bilo je san koji se ostvario. Pokupili su nas na zračnoj luci u Sofiji, odvezli u Plovdiv gdje smo bili smješteni u istom hotelu kao i svi veliki bendovi. Doslovno smo četiri dana živjeli život rock zvijezda. Naravno, nastup pred takvom masom izaziva ježenje, ali ostaje urezan u sjećanje! Jedna stvar koju nikad neću zaboraviti jest ulazak u avion natrag za Maltu i razgovor u kojem smo rekli da nam je cilj proživjeti što više takvih trenutaka – ne smiju biti jednokratni, nego moraju postati stalnica. To je bio prijelomni trenutak za bend, jer nas je upravo to navelo da se usredotočimo na odlazak s otoka.
U rujnu je vaš debitantski album “Our Own Demise” proslavio prvi rođendan. Radili ste na njemu nekoliko godina. Kako je izgledao proces nastanka i jeste li neki njegov dio napravili ovdje u Sloveniji?
Što se tiče Our Own Demise, sve je napravljeno na Malti – od spotova do produkcije itd. Kao što si rekao, proces je trajao nekoliko godina jer smo štedjeli novac kako bismo pokrili sve troškove koji dolaze uz izdavanje takvog albuma na apsolutno profesionalan način. Ipak, u Sloveniji smo radili na akustičnoj verziji našeg prvog singla ‘Nemesis’ i snimili smo i spot u Zrečama i gore na Rogli. Krajolik je gore fantastičan i savršeno je pristajao akustičnoj verziji!
Vašu glazbu prate vrlo eksplicitni tekstovi o šteti koju sami sebi nanosimo. Je li to poruka koju želite prenijeti javnosti? Što želite priopćiti svojom glazbom?
Da, upravo to želimo prenijeti javnosti. Nas četvorica imali smo vlastita iskustva s mnogim društvenim situacijama i znamo koliko ljudi tamo vani pati/patilo od istih situacija. Želimo tim ljudima dati glas, pokazati im da razumijemo, da smo prošli kroz to i da imaju podršku. Nažalost, kad je riječ o nacionalnim situacijama poput uništavanja drveća na Malti kako bi se napravilo mjesta za smiješan broj gradilišta, treba nam više od samih glasova. Želimo da nas čuju oni koji mogu donositi odluke ili eventualno utjecati na njih.
Ima li glazba još moć navesti ljude da razmišljaju i zaista nešto promijene, ili smo toliko preplavljeni svim tim porukama da ih jednostavno više ne čujemo?
Mislim da će oni koji žele slušati, slušati. Problem nije u preplavljenosti porukama, nego u nedostatku zanimanja i priznavanja samog problema. Neki ljudi jednostavno su previše egocentrični i sebični da bi shvatili da problem zapravo postoji. Novac i pohlepa nažalost su postali bogovi mnogih ljudi.
Jeste li imali priliku upoznati slovenske glazbenike i raditi s njima? Jeste li doživjeli metal scenu u našoj zemlji? Što mislite do sada?
Upoznali smo priličan broj glazbenika i polako, ali postupno upoznajemo tamošnju metal scenu. Svirat ćemo krajem listopada u Kopru i siguran sam da će nam to dati još bolju sliku o suradnji s drugim slovenskim glazbenicima. Bili smo na nekoliko svirki i uživali u atmosferi na koju smo naišli. Opet, našli smo da je vrlo slična onoj na Malti.
U kolovozu ste objavili novu akustičnu verziju i spot za pjesmu “Nemesis”, koje je u potpunosti napravio bend. Spot je snimljen u Zrečama i okolici. Zašto nova verzija i spot te kako ste se osjećali snimajući vlastiti materijal?
Apsolutno točno. Svi članovi benda imali su želju preraditi neke od naših pjesama s akustičnim pristupom. Znali smo da možemo dati posve drukčiju emociju, a poruku zadržati snažnom, glasnom i jasnom. Prvi smo put prošli cijeli proces, od snimanja, produkcije, snimanja spota do montaže spota. Vrlo smo zadovoljni rezultatom i znamo koliko je važno da bend bude samodostatan.
Nakon 22 mjeseca vrijeme je da opet zasviramo uživo i konačno promoviramo album. Kada i gdje ćete svirati i, prije svega, kako se osjećate zbog toga? Ima li planiranih još svirki u idućim mjesecima?
Svirat ćemo 30. listopada u Center Mladih Koper – zapravo, ovo neće biti naš prvi Halloween događaj općenito, pa se veselimo atmosferi i, naravno, povratku na pozornicu nakon tako dugo! Definitivno ima drugih svirki u pripremi, trenutno pazimo da provodimo prave mjere opreza zbog pandemije, no imamo poprilično planova za iduću godinu i jedva čekamo podijeliti ih sa svojim fanovima!
Kakva je bila reakcija vaših fanova na Malti na vaše preseljenje i prate li vas još uvijek? Planirate li doprijeti i do slovenskih fanova? Imate li kakvu poruku koju biste im željeli prenijeti?
Nitko zapravo nije očekivao da ćemo napraviti tako hrabar potez, pogotovo usred pandemije. Prosječan Maltežanin misli da je more granica, ali mi smo otišli puno dalje od toga. Naravno da još uvijek imamo mnogo malteških fanova, ali planiramo doprijeti što dalje i definitivno želimo doprijeti i do slovenskih fanova!
U Nemesis se pitate ‘Jesmo li mi lijek ili bolest?’
Možemo biti lijek, ali ostat ćemo bolest sve dok golema većina ne počne raditi zajedno, povlačeći isti konop za bolju budućnost koja odgovara svima nama, a ne samo bogatima i moćnima.
