Demolition Group predstavili novu postavu na Ortofestu (2017)

Name: Misþyrming (Owls Woods Graves, Profanation, Gorrch), Ljubljana (Orto bar), Slovenija
Start: 2026-10-20
End: 2026-10-20
Location: Orto bar

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 06.04.2017
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 10,00€

Ove godine navršava se čak 35 godina od osnutka brežiške alternativno-rockovske postave Demolition Group, što je broj vrijedan svake zavisti. Bend je prije dvije godine objavio i dalje aktualni posljednji studijski album »Zlagano sonce«, a 2016. proveo uz poprilično turbulencija, jer je zbog nesuglasica u ekipi došlo do odlaska jednog od osnivača benda, ikonskog saksofonista Jožeta Pegama, kojem se pri odlasku pridružio i gitarist Matija Lapuh. No, Demolition Group uspjeli su se na vrijeme pridići, a prazninu u ekipi popunila su dva iskusna glazbenika, saksofonist Aleš Suša i gitarist Petar Stojanović.

Bend je tako u novu 2017. godinu ušao s nizom najava koncerata, među kojima smo ih 06.04.2017. napokon opet dočekali u Orto baru, gdje su nastupili u sklopu ovogodišnjeg Ortofesta.

Bend je na pozornicu donjeg prostora Orto bara stupio malo iza deset navečer. U postavi današnjih Demolition Group ustraje ikonski, zapravo nezamjenjivi Goran Šalamon, čovjek jedinstvenog karizme, iskrenog uma, čovjek bez dlake na jeziku, čovjek uz kojeg se trese zemlja kad zagrmi svojim nevjerojatno prodornim i markantnim vokalom, često potkrijepljenim zaštitnim znakom grmljavinskog bijesa i ljutnje. Ritam sekciju i dalje čine braća Tomi (bubnjevi) i Ivica Gregl (bas gitara).

Bend je u neiscrpnom nizu favorita dokazao da još nije rekao posljednju. Svakako, novi Demolition Group sviraju nešto drukčije u usporedbi s prijašnjom inkarnacijom sastava. Djeluju nešto konciznije, školski. Stojanović je naime nevjerojatno tehnički potkovan gitarist. Brz, precizan. Gitarski solo dionice kod Demolition Group tako su po novom u orkanskom plimovanju. Aleš Suša sa nadasve uvjerljivim erupcijama saksofonskih improvizacija na drugoj strani doduše ne može naslijediti golemi karizmu svog prethodnika, no unatoč tome, s Petarom Stojanovićem uspio je razviti sveprisutno masivnu kemiju neprobojnog zida pratnje u pozadini zvučne slike, koja je za Demolition Group oduvijek jedinstvena i posebna. Zvuk tijekom koncerta zadovoljavajući. Zapravo raspored gradivnih elemenata kao i uvijek, iznimno posrećen. Muzikalnost fluidne i oštro nafunkirane bas gitare Ivice Gregla u vezi s uvijek pouzdanim diktiranjem tempa njegova brata Tomija u poželjnom kontrastu s riffovskom vezom gitara/saksofon, koja nudi prepoznatljivu narav podrugljive koncertne rušilačkosti benda, a u središtu svega toga ostaje pečatni Goran sa svojim jedinstvenim performansom jezičnog doktora te nadasve karizmatičnom figurom scenskog kretanja (i ljuljanja).

Te večeri su Demolition Group »preživjeli«. Iskreno, draža mi je prijašnja postava benda, s jedinstvenim Jocom na saksofonu, ali ruku na srce. Bend i u najnovijoj postavi svira nesmanjenom snagom i žestinom, a s kilometražom će se i nove sile u novoosvježenom sastavu rasporediti u optimalno djelovanje. Dakle? Da! Demolition Group idu dalje! Nadajmo se da se »kuha« i novi autorski materijal, jer kao što je poznato, Goranu nikad ne manjka izuzetne poetske pronicljivosti i intelektualne provokacije, koja udara kao olovni metak i siječe ravno kao najoštrija britva.