Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Beardfish
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2009
Trajanje: 76:51
Ocjena: 5/5
Skandinavski poluotok ima neke od najboljih suvremenih progresivnih bendova, poput The Flower Kings, Pain of Salvation, Opeth, Karmakanic, Gazpacho, Anekdoten i još bismo mogli nabrajati. Posljednjih godina u tom nizu apsolutno ne smijemo zaboraviti ni Beardfish. Oni već postaju prava institucija, iako djeluju tek nekih 10 godina. Od pet izdanih studijskih albuma posljednja dva (Sleeping in Traffic Part One i Sleeping in Traffic Part Two – RockLine recenziju tukaj) bez problema možemo uvrstiti među legendarne ploče, među “best of the best”, “crème de la crème”. Najveći utjecaj na njih ima Gentle Giant, britanski progresivni rockeri kojima se približavaju sa svakim albumom. Nemoj me krivo shvatiti – Beardfish bez po muke zadržavaju vlastitu originalnost usprkos osjetno sličnim utjecajima britanskih legendi. Ali se švedski “ribobradci” od svojih skandinavskih kolega iz tog žanra razlikuju većom eklektičnošću, genijalnijim prelaskom iz razigranih melodija u mračne rifove, a prije svega raznolikošću skladbi i velikim rasponom ideja koje ipak sadrže karakterističan zvuk po kojem Beardfish prepoznajemo; sve se to odnosi samo na glazbeni stil. Tekstovi su, s druge strane, čista klasa za sebe. Zašto? Čitaj dalje.
I njihov novi album “Destined Solitaire” pun je raznolikosti, ludih preokreta u stilu crno-bijelo, u komadima čujemo elemente jazza, folka, metala, ambijentala, noira, pa čak i popa; no ne radi se samo o bezglavom miksu svih spomenutih sastojaka, nego o majstorski složenom mozaiku koji bi bez bilo kojeg djelića izgubio svoj bit. Prva promjena koju primjećujemo je duljina skladbi, jer je kod Šveđana bio velik trend da svaka “ploča” sadrži barem dva, tri komada s više od 15, pa čak i 20 minuta. Ovaj put to je maksimum, svih devet skladbi je naime kraće. Time nismo nimalo zakinuti, jer album i dalje ima solidno preko 70 minuta.
Uvodni komad, “Awaken the Sleeping”, tematski je nastavak prethodna dva albuma (Sleeping in Traffic One i Two), koji je inače glazbeno posve drugačiji. Velike oscilacije raspoloženja i već pomalo šašavi instrumentali čine skladbu izuzetno zanimljivom, a prije svega drugačijom, bizarnom, ali još uvijek “beardfishovskom”. “Destined Solitaire”, naslovna skladba, obojena je nešto tamnije, oštrija je, snažnija od “Awaken the Sleeping”. Ljubavna tematika i razmišljanje o budućnosti (gdje ima puno ironije i sarkazma, ne radi se o nikakvom samosažaljenju ili pretjeranim emocijama) pokretačke su sile vokala, koji se u trenucima spusti čak i do death-metalskog growlanja, što je zasigurno nešto potpuno novo i za Beardfish i za nas, slušatelje. Prelijevanje glazbenih stilova, miješanje akustične i električne gitare, sve to odražava izrazito crno-bijelu percepciju komada, što naravno nije loše, jer i tekst ima svijetle i tamne trenutke (jednom subjekt žudi za izgubljenom ljubavlju, drugi put se ljubi i razmišlja o lijepom zajedničkom životu). “Until You Comply (including Entropy)” temelji se na Sjöblomovu vokalu, koji podupiru istaknute klavijature. Egzistencijalistička pjesma izravno priopćava svoju namjeru, bez metafora, bez ikakvog vrdanja. Takav je i tekst i instrumentalna pozadina. Duhovito prelijevanje “Until You Comply” u “Entropy” snažno oživljava atmosferu, tempo se povisuje, ali na nekakvu razigranu razinu, koju prati i razigran tekst. Velik dio inovativnosti skladbe donose bubnjevi, koji ulaze u uistinu neočekivanim trenucima, kad ih prije toga nigdje nije bilo; to je naravno temelj progresive, ali je ovdje još očitije, a ipak neometajuće. I duljina je ovaj put Beardfishu pritisla – skladba je doduše dvodijelna, ali 15 minuta definitivno nije zanemarivo.
“In Real Life There Is No Algebra” odriče se mozga i prepušta se osjećaju. Zappovski tekst, pun duhovito prikrivenog ismijavanja, otpjevan preko glazbene ludosti. U jednom trenutku Sjöblom čak i repa; ludost je dakle glavnica komada. I dobro je da je tako i slušamo, ako je želimo čuti – luda i bez razmišljanja. Slijedi “Where The Rain Comes In”, koja se po naslovu čini kao pomalo tužna, bluesovska skladba. No daleko je od toga, švedski šaljivdžije sve zamotaju u komičnu koprenu s potpuno otkačenim tekstom koji se ipak skriva iza tamnijeg, emotivnog vokala. I melodija je više-manje poskočna, doduše ne baš durska, ali dovoljno ritmična da se sve predrasude o kiši kao vjesniku tuge razbiju. Sama skladba je inače simbol eksperimentiranja u samom manevarskom prostoru progresivne glazbe, i s ritmovima, pauzama, uključivanjem raznih instrumenata u “progresivnim” taktovima, i sa žanrovima. “At Home… Watching Movies” počinje sljedećim riječima: “Rain is pouring down from the purple haze …”, kao da nas glazbenici namjerno vuku za nos, jer ta kratka “kompilacija”, nekakav “miks” čudnih zvukova i vokala, ima puno više veze s naslovom prethodne pjesme nego ta pjesma, a i puno je više bluesovska, molska nego stvarni komad “Where The Rain Comes In”.
Slijedi gotovo desetominutni “Coup de Grâce”, jedini potpuno instrumentalni komad na albumu. Pun je prekrasnih melodija, harmoničnog prelijevanja najrazličitijih instrumenata, s nevjerojatnim vremenskim pomacima, zbog čega je uistinu fantastičan. Već naslov implicira Francusku, a sam komad nam je još i dočarava i smješta nas u samo središte zbivanja. Ako dakle nemaš novca za avionsku kartu, a ipak želiš u Pariz, “Coup de Grâce” je zasigurno najjeftinija varijanta. Slijedi još jedno putovanje, naime pravo pravcato letenje kroz znanost, s vječnim filozofskim pitanjima – “Abigail’s Questions (In an Infinite Universe)”. Vjerojatno najčudnija pjesma na cijelom albumu, doduše s početkom i krajem (što ne možemo reći za svemir, barem prema riječima Beardfisha), ali to je i sve što možemo reći sa sigurnošću. Teško bih rekao da je riječ o klasičnom komadu Šveđana, ali jest. Skladbu resi prije svega sjaj klavijatura i gitarski aranžmani, poduprti fenomenalnim vokalom; što se analize tiče, sve što bi se više napisalo, premalo je odnosno previše općenito. Pjesmu treba slušati, ne pokušavati je ubesediti. Završni čin Destined Solitairea, “The Stuff That Dreams Are Made Of”, sanjiva je poetična pjesma, ovaj put bez trunke komičnih umetaka (odnosno njih je minimalno, prije svega se očituju kroz glazbu, ne tekst), usprkos naslovu koji predstavlja odmak od tradicionalnog imenovanja skladbi. Ne ističe se iz mnoštva majstorskih prethodnica, ali predstavlja savršen završetak albuma, koji je definitivno remek-djelo.
Beardfish albumom Destined Solitaire stupnjevaju svoje sve bolje stvaralaštvo, iako je bilo teško nadmašiti drugi dio Sleeping in Traffica. Pločica je još punija šaljivih tekstova koji “sliče” Franku Zappi i njegovim umotvorinama, a glazbena strana je izuzetno originalna, prije svega prevladava drugačijost, koja već ima posebnu predznaku – “beardfishovska” glazba, iako se utjecaji simfonijskog progresivnog rocka iz sedamdesetih ne mogu zanemariti. Sa svakim ponovnim slušanjem otkriva se novi djelić priče koji nam je prije promaknuo, detalj zbog kojeg je tajna pjesme još više razotkrivena, tako da je višekratno uzastopno slušanje zagarantirano, barem pojedinih skladbi.
Kako dalje, vjerojatno je pitanje Šveđana, jer je stvoriti još nešto bolje od “Destined Solitaire” gotovo nemoguće. Skandinavci naime ne koriste poznate progresivne formule za uspjeh niti oponašaju uspješne prethodnike, nego usprkos dotičnoj žanrovskoj oznaci ostaju svježi i originalni, drugačiji, a pitanje je koliko dugo to može biti njihova praksa, dok ne postane jednolično, monotono, dosadno. Ali ako je uspjelo Zappi i njihovim uzorima Gentle Giant, Genesis i King Crimson, zašto ne bi i njima?
Postava
Rikard Sjöblom – vokal, klavijature
David Zackrisson – gitara
Robert Hansen – bas-gitara
Magnus Östgren – bubnjevi
Produkcija
Beardfish
Popis skladbi
1. Awaken the Sleeping (6:01)
2. Destined Solitaire (10:53)
3. Until You Comply (including Entropy) (15:21)
4. In Real Life There Is No Algebra (4:33)
5. Where the Rain Comes In (8:29)
6. At Home… Watching Movies (1:53)
7. Coup de Grâce (9:49)
8. Abigail’s Questions (In an Infinite Universe) (9:12)
9. The Stuff That Dreams Are Made Of (10:40)
